Foto: DANICA.HR / NK SLAVEN / FACEBOOK / Zlatko Ivanković i Branko Juriša; napuštena tvornica kvasca u Koprivnici
Dvojica nogometnih dužnosnika i prijatelja imala su ambiciozan poslovni plan i zatvorenu financijsku konstrukciju za gradnju pogona za proizvodnju biodizela u napuštenoj tvornici kvasca u Koprivnici.
U posao su se prije 15-a godina upustili tadašnji trener juniora Slavena Zlatko Ivanković, brat mnogo poznatijeg nogometnog trenera Branka, i voditelj Gradskog stadiona Branko Juriša. Kad su preko Hypo leasinga osigurali čak 16 milijuna kuna za investiciju, činilo se kako je riječ o ozbiljnom poslovnom pothvatu.
No, sve je vrlo brzo palo u vodu. Ivanković i Juriša doživjeli su poslovni krah, pa im je imovina završila na bubnju. Založen je bio čak i stan trenera Branka Ivankovića koji je u jednom času bio predmet ovrhe. Javnost sve do nedavno nije znala što se tu zapravo dogodilo. A ona se ovih dana sve otkrilo u optužnici državnog odvjetništva.
Za zloporabe i gospodarski kriminal optužen je Slaven Gajer (43), Ivankovićev i Jurišin poslovni partner preko kojeg su nabavljali opremu za tvornicu biodizela koja nikad nije zaživjela. Gajer je iz Strmca kod Svete Nedjelje. U ono doba bio je direktor tvrtke Interplast u Sesvetama. Po zanimanju je hotelijersko-turistički tehničar, a u međuvremenu je odselio u Njemačku.
Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu tereti ga da je u svibnju 2007. sklopio ugovor kojim se obvezao varaždinskoj tvrtki Biona obaviti isporuku i montažu postrojenja za proizvodnju biodizela u Koprivnici za cijenu od oko 17 milijuna kuna.
Biona je potom sklopila četiri ugovora o financijskom leasingu sa tvrtkom Hypo leasing Kroatien Zagreb u svrhu kupnje četiri biodizel reaktora te je iznos od 16 milijuna kuna isplaćen na račun Gajerove tvrtke Interplast kao dobavljača reaktora. No, dio tog novca, tvrde tužitelji, Gajer je isplatio na svoj račun, a riječ je o 877.000 kuna.
Gajera se tereti i da je Ivankoviću i Juriši, odgovornim osobama Bione, lažno predočio da će im isporučiti i montirati postrojenje za proizvodnju biodizela. Dio novca kojeg mu je Hypo isplatio za taj posao nije iskoristio za kupnju i montažu reaktora, već je oko 7,3 milijuna kuna utrošio u korist svoje tvrtke Interplast.
Osim toga, Gajer je Bioni isporučio samo tri biodizel reaktora, a montažu postrojenja nikad nije obavio, pa je svojoj tvrtki Interplast pribavio nepripadnu materijalnu korist na štetu društva Biona u visini od 7,3 milijuna kuna, stoji u optužnici. Krim-istragu i kaznenu prijavu protiv Gajera odradila je koprivnička Policijska uprava.
Jedne zgode Gajer i ja krenuli smo u Njemačku u jedno mjesto pokraj Leverkusena na dogovor oko rješavanja problema s reaktorima, ali je tijekom puta Gajer sišao preko rubnika na nogostup i pritom oštetio karter
Ispitan u istrazi, Gajer je sve opovrgnuo. On tvrdi da je izvršio ugovornu obvezu i obavio sve poslove, pa je čak i počela proizvodnja biodizela, ali je Biona zapala u probleme i nije mogla nabavljati ni sirovinu za proizvodnju biodizela. No, državni tužitelji tvrde kako je njegova obrana potpuno neosnovana, na što upućuju svi materijalni dokazi.
Zlatko Ivanković naveo je kako je došlo do problema kod montaže postrojenja u bivšu tvornicu kvasca u Koprivnici, pa su tražili od Slavena Gajera da kontaktira proizvođača reaktora u Njemačkoj i da njegovi stručnjaci dođu riješiti taj problem. No, njemački partner Gajeru je otkazao suradnju.
“Jedne zgode Gajer i ja krenuli smo u Njemačku u jedno mjesto pokraj Leverkusena na dogovor oko rješavanja problema s reaktorima, ali je tijekom puta Slaven Gajer, koji je upravljao automobilom, sišao preko rubnika na nogostup i pritom oštetio karter, pa više nismo dalje mogli nastaviti put, već smo se autobusom vratili u Hrvatsku.
Ja sam inzistirao da nastavimo dalje put vlakom, međutim Gajer se tome usprotivio, nikako nije htio na to pristati, bio je vrlo nervozan, inzistirao je na povratku u Hrvatsku, tako da nikad nismo došli do proizvođača bioreaktora u Njemačkoj. Nakon proteka oko godine dana od postavljanja reaktora, Slaven je rekao da treba napraviti nulti servis, pa je jedan reaktor otpremljen u Sloveniju.
No, taj prvi odvezeni reaktor nije bio duže vrijeme vraćen, pa smo ja i partner Branko Juriša otišli u Sloveniju provjeriti što se događa. Slaven Gajer nije htio ići s nama. Kad smo došli u tu firmu gdje se nalazio reaktor, rekli su nam da su oni taj reaktor kupili od Gajera i platili mu i da uopće nije bilo govora o servisiranju. I njima je obećao da će im doći montirati reaktor, ali to nikad nije učinio”, ispričao je bivši trener i sportski direktor NK Slavena.
Branko Juriša, nekadašnji Slavenov rukovoditelj stadiona, otkrio je kako su bivšu tvornicu kvasca kupili kreditom Erste banke za 3,1 milijun eura, odnosno oko 23 milijuna kuna. Kaže kako su im u Erste banci preporučili sesvetsku tvrtku Interplast koja može nabaviti i montirati reaktore. Tako je i bilo: s Interplastom su sklopili ugovor o prenamjeni tvornice kvasca u pogon za biodizel, a Erste banka Interplastu je za to isplatila 19,5 milijuna kuna.
Nakon toga su uz pomoć Hypo leasinga dogovorili kupnju četiri reaktora te i taj posao povjerili Interplastu po sistemu ključ u ruke. Gajer je trebao obaviti sve radove na prenamjeni tvornice kvasca, postaviti reaktore i pokrenuti probnu proizvodnju. Ništa od toga nije se dogodilo.
“Kasnije sam čuo da je Slaven Gajer zajedno sa svojim šogorom, talijanskim državljaninom, dio novca kojeg je dobio radi prenamjene i kupnje reaktora uložio u tvornicu igračaka na Tajlandu. Pouzdano znam da je dio dobivenog novca, i to 1,65 milijuna kuna Gajer nenamjenski potrošio jer je sebi kupio stan u naselju Hoto Vile kraj Samobora”, otkrio je Juriša tijekom istrage.
Na prostor u bivšu tvornicu kvasca u koprivničkoj industrijskoj zoni Danica bila su dovezena četiri reaktora. No, Juriša tumači kako se nakon dopreme reaktora nije prišlo poslovima njihove instalacije jer je reaktorima nedostajao “mozak”, odnosno elektronski sklopovi kojima se upravljalo reaktorima. Tako im je Gajer tvrdio.
Kasnije ih je uvjerio da jedan reaktor mora na servis u Sloveniju, pa ga je prodao tvrtki Zadelj čiji je vlasnik Ivankoviću i Juriši rekao da nema nikakvog govora o servisu, već da je on taj reaktor kupio od Interplasta. Tada im je sve postalo jasno – prevareni su, i to za višemilijunski iznos. Otad im se Gajer više nije javljao na pozive.
Slavena Gajera državno odvjetništvo u optužnici tereti za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju te prijevaru u gospodarskom poslovanju. Traži i da mu se oduzme protupravna imovinska korist od 877.000 kuna.
Ukupno su, dakle, Ivanković i Juriša uz potporu Erste banke i Hypo leasinga u nikad upogonjenu tvornicu biodizela u Koprivnici ‘ulupali’ čak 40 milijuna kuna. Tog novca više nema, kao ni tvrtki koje su bile glavni protagonisti ‘posla stoljeća’. I varaždinska Biona i sesvetski Interplast završili su u stečaju i likvidaciji te su odavno brisani iz sudskog registra.
Erste banka postala je vlasnica stare tvornice kvasca, a Hypo leasing preuzeo je tri reaktora za biodizel. Ivanković i Juriša iz tog posla su izašli siromašni kao crkveni miševi.
NEDAVNO OBJAVLJENO
