ZNA SE TKO ODLUČUJE TKO ĆE BITI NOVI ŠEF UPRAVE

Kako je Andrej Plenković postao glavni Podravkin kadrovski direktor

Objavljeno, 23. siječnja 2021. Komentari
# Foto: DANICA.HR / Premijer Andrej Plenković na poslovnom skupu u Podravkinom rekreacijskom centru PRC-u
AUTOR
Robert Mihaljević

Premijer Andrej Plenković prometnuo se ovih dana u glavnog Podravkina kadrovika. Kad se prije četiri godine birala nova uprava, barem se fingiralo da se vodi žučna rasprava o tome na jedinom tijelu koje je po zakonskim regulama pozvano da to čini.

Divljali su tada ministar državne imovine Goran Marić i šef HGK-a Luka Burilović s jedne, a otpor su im, barem prividno, nakratko pružali mirovinski fondovi koji, nota bene, drže više od 52 posto dionica koprivničke kompanije. Bilo je na koncu ipak onako kako je odredila politika: predsjednik uprave postao je Marin Pucar, a državni su predstavnici dobili i većinu u novoj upravi.

No, razgovore s kandidatima za novog predsjednika i članove uprave vodio je nadzorni odbor. Tijelo koje, da ponovimo još jednom, jedino po zakonu to može i činiti. Bilo je, doduše, jasno kako će biti onako kako veli HDZ, ali nitko to nije smio otvoreno pokazati.

Balkan i socijalističko naslijeđe

Oko četiri godine poslije, stranka i njezin čelni čovjek više se ni ne skrivaju. Upravo premijer Andrej Plenković, kako javljaju mediji, obavlja razgovore s kandidatima za novog šefa uprave Goranom Markulinom, Martinom Dalić i Lukom Burilovićem. Mirovinci se više i ne javljaju za riječ. Znaju da će polemika i konstruktivna rasprava biti uzaludan posao kad će snagu argumenata na koncu zamijeniti sirova politička sila.

U prijevodu, bit će onako kako Plenki veli. Čovjek koji je, kako mi ovih dana reče frend iz Zagreba, posaugao svu moć u državi pa odlučuje o svemu: od toaletnog papira do borbenih aviona, a bogme i direktora Podravke. I najgore od svega što je u Hrvatskoj to postalo posve normalno stanje. To da premijer bira direktore kompanija koje posluju na slobodnom tržištu te proizvode juhe, krastavce i puding.

Taj fake protekcionizam je daleko od istine, osim u situaciji kad se države opiru neželjenom stranom preuzimanju svojih strateških kompanija

Možda i jesmo ušli u Europsku uniju, ali Balkan i socijalističko naslijeđe iz nas nikad nisu. I ovdje uopće nije riječ o tome koga će Plenki na koncu imenovati za direktora Podravke, niti tko je od ljudi koje je on prizvao u Banske dvore najbolji kandidat. Ovdje je riječ o nepodnošljivoj lakoći uništavanja i derogiranja sustava i institucija, reda i poretka, dobre poslovne prakse i europskih običaja.

U toj raboti HDZ-ovi dužnosnici nerijetko se znaju pozivati na protekcionizam koji u zaštiti državnih interesa, kao, prakticiraju i u zapadnoeuropskim zemljama. Pa u tom kontekstu spominju francuskog prehrambenog giganta Danone i najvećeg europskog trgovačkog lanca Carrefour, ali i moćni koncern Volkswagen u kojem njemačka pokrajina Donja Saska, prema posljednjim podacima, ima desetak posto udjela.

Poučak Macrona i Merkelice

Taj fake protekcionizam je daleko od istine, osim u situaciji kad se države opiru neželjenom stranom preuzimanju svojih strateških kompanija. No, Angela Merkel sigurno ne priziva na razgovor kandidate za predsjednika uprave VW-a, niti francuski predsjednik Emanuel Macron i njegova liberalna stranka Republika u pokretu odlučuju o tome tko će voditi Danone. To bi tamo bila ozbiljna svinjarija.

Sve do prošlog tjedna, u Podravki su barem pokušavali glumiti da predstavnici najvećih dioničara u nadzornom odboru nekog vraga odlučuju kad je riječ o kadroviranju na najvišoj razini. Danas se, dakle, više i ne pokušava glumiti. Jasno je tko odlučuje.

Politika je, tako, na čelo Podravke instalirala SDP-ova Zvonimira Mršića, tako ga je naslijedio HDZ-u i Goranu Mariću blizak Marin Pucar, tako će i novi direktor uskoro postati onaj koga Andrej ocijeni najposlušnijim, najodanijim i, na koncu, unutarstranački najprihvatljivijim. Podravka i dalje ostaje u čvrstom zagrljaju politike, bez nade kako će se nešto u dogledno vrijeme promijeniti.

Jeste li, uostalom, primijetili da se od izbora novog predsjednika uprave Podravke uvijek radi prvorazredna predstava? Nema važnijeg nacionalnog medija koji iz dana u dan ne prati tu trakavicu. Dobro, Podravka je značajna i europski poznata kompanija, ali zar toliko da je izbor njezina direktora vijest u televizijskom prajmtajmu, a ne specijaliziranim gospodarskim prilozima?

Prvorazredna predstava

Znate li, recimo, tko su direktori Koke, Dukata, Cedevite, Konzuma, Leda, Kraša, Plive, pa i HEP-a, Croatije osiguranja, Tvornice duhana Rovinj, Plinacra? Jasno da ne znate i u redu je, uglavnom, da ne znate. Ali, tko je bio i tko će biti direktor Podravke – e to će nas, brale moj, proganjati u udarnim teve terminima tjednima i mjesecima.

Podravka je, nema nikakve sumnje, europski specifikum jer u starim EU članicama (za nove iz tzv. socijalističkog bloka nismo pretjerano upućeni) nema primjera da je država gazda u tvrtki koja se bavi proizvodnjom kiselog povrća, pašteta i začina.

Ipak, znamo da je ovo tek uzaludan glas vapijućeg u pustinji, hrvatskoj autentičnoj sahari u kojoj svaka vlast dosad manijakalno zazire od slobodnog tržišta, privatnog vlasništva i konkurencije

Nema, dakle, ma koliko vas domaći političari slijeva i zdesna uvjeravali kako to tako treba biti. Podravka je, dakako, iznimno važna za Koprivnicu i Podravinu, ali to nikako nije razlog da se pusti lokalnoj i nacionalnoj politici da je mrcvari i koči u razvoju.

A kako to izgleda dok država, odnosno politika u tržišnim uvjetima gospodare tvrtkom, najbolje ilustriraju Podravkine poslovne brojke iz 1993. godine. Te je ratne godine, prema našem izračunu i tečajevima HNB-a, Podravka ostvarila 3,4 milijarde kuna prihoda, otprilike isto kao i danas bez u međuvremenu kupljenih češkog Lagrisa, sarajevske Farmavite i slovenskog Žita.

Prosječna plaća 450 maraka

Ne treba smetnuti s uma kako je tih ratnih godina Podravka ostala bez ključnih tržišta u regiji, a kupovna moć potrošača bila je na najnižim granama. Te 1993. prosječna plaća u Hrvatskoj iznosila je oko 450 njemačkih maraka ili današnjih 1800 kuna.

Dakle, 28 godina kasnije koprivnički div ima otprilike istu prodaju, ali i četiri tisuće radnika manje. Ne treba biti posebno financijski pismen pa znati da je 1993. godine tih 3,4 milijarde kuna vrijedilo barem triput više nego danas. To je izravan rezultat utjecaja politike na koprivničku kompaniju, čega bi morala biti svjesna svaka vlada koja bi željela još jače podržaviti Podravku.

Ipak, znamo da je ovo tek uzaludan glas vapijućeg u pustinji, hrvatskoj autentičnoj sahari u kojoj svaka vlast dosad manijakalno zazire od slobodnog tržišta, privatnog vlasništva i konkurencije. Danas, 30 godina od samostalnosti, jasno je ko Podravkin pekmez da Hrvatska ne razmišlja u tim kategorijama. Džaba smo krečili, rekli bi Bosanci.

Komentar je izvorno objavljen u koprivničkome tjedniku Glas Podravine i Prigorja


Tagovi: ANDREJ PLENKOVIć PODRAVKA PREDSJEDNIK UPRAVE

NEDAVNO OBJAVLJENO