Foto: OTOK HVAR / Procesija 'Za križen' na Hvaru
Katolički vjernici ušli su razdoblje svetog trodnevlja, spomena Isusove muke, smrti na križu i slavnog uskrsnuća. Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojeg slave i oni koji nisu vjernici, a konzumerizmom je pokucao i na vrata ljudi koji nisu kršćani.
I u Hrvatskoj se taj blagdan obilježava svečano, popraćen brojnim pučkim pobožnostima i raznovrsnom tradicijom. Ovogodišnji blagdan Uskrsa slavi se u posebnim prilikama. Koronavirus je zatvorio crkve, ne služe se mise, čak je i vrhovni poglavar katoličke crkve osuđen slaviti sam samcat, na Trgu svetog Petra u Rimu.
Osim sporadičnih slučajeva zabludjelih svećenika, većina vjerskih službenika i njihovog stada vjerno se pridržava uputa Nacionalnog stožera i Hrvatske biskupske konferencije.
Sve do danas. Naporima vjerskih bratovština s otoka Hvara, Nacionalni stožer dopustio je održavanje tradicionalne procesije „Za križen“ na kojoj sudjeluju vjernici iz šest hvarskih župa. Stožer je tu odluku pojasnio činjenicom kako je ta procesija na popisu Unescove nematerijalne baštine i kako Hvar ima dobru epidemiološku situaciju.
K tome je dodano kako su zamolili ljude da ne dolaze u velikom broju i kako će sve osiguravati policija.
I tu dolazimo do velikog problema. Do sada smo imali povjerenja u struku koja je pravodobnim odlukama držala situaciju pod kontrolom. Nažalost, otelo se. Prvo se zatvorilo sve što se moglo zatvoriti, više od 500 općina i gradova u Hrvatskoj postali su zasebni otoci. Da bi se nakon dva tjedna ipak shvatilo kako je nonsens da ljudi ne mogu putovati 2 km u sljedeću općinu pa se oko velikih gradova napravio kompromis da svi stanovnici bivših velikih općina mogu nesmetano putovati.
Potom su se zatvorile tržnice, da bi se ponovno otvorile radi Uskrsa iako su neki čekali dva dana odluku Stožera pa im je propala kvarljiva roba. Onda je virus ušao u starački dom u Splitu čiji je ravnatelj razduženi gradonačelnik Omiša koji je posao dobio, njegovim riječima rečeno „pa moram i ja negdje raditi“ iako je nastavnik povijesti i nema veze s njegom starijih niti ikakvog iskustva u sustavu socijalne skrbi.
Ima jedino stranačku iskaznicu, zna se. Ministar Beroš lakonski odgovara kako se još ne zna tko je odgovoran, premijer Plenković se prijeti da se ne smije pozivati nekoga na odgovornost samo zato što je član HDZ-a. Točno, to nije razlog da se nekoga proziva, ali je legitimno propitkivanje kako to da je ravnatelj doma za starije i nemoćne čiji je osnivač županija čovjek koji nema iskustva na tim poslovima, ne poznaje sustav i posao je dobio kad je izgubio izbore. Tko bi trebao biti odgovoran, baba Anka iz Podbablja?
Na sjednicu Stožera pozvan je i glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić. Nije baš jasno što bi glasnogovornik jedne vjerske organizacije imao raditi na presici Nacionalnog stožera za borbu protiv koronavirusa. Objašnjenje je bilo da je to zato što katolički vjernici slave Uskrs. I židovski vjernici slave Pesah, pa nije bilo rabina.
Naravno, Hrvati su većinski katolici pa je razumljivo da na presicu dođe čovjek iz katoličke crkve s obzirom kako su neki predstavnici crkve kršili odluke Stožera i zazivali prokletstvo Božje na policajce. Već samo po sebi to je teološki vrlo dvojbeno jer kršćanski Bog ne kažnjava. O tome niti riječi na presici, gospodin Ancić izreferirao je sadržaj koji je primjereniji oltaru.
Cijela ova groteskna situacija zapravo je odraz činjenice da Hrvatska ima problema s pojmom „sekularna država“ koji stoji u Ustavu. Derogiranjem vlastitih mjera i promoviranjem jednakijih, Stožer je sam sebi skočio u usta. Struka je ponovno ustupila mjesto politici i jeftinom politikanstvu.
Kako drukčije shvatiti odluku da se procesija u Hvaru smije održati, a sve ostale procesije u Hrvatskoj ne? Je li ta odluka donesena ili joj je pripomogla činjenica da je premijer Plenković rodom iz Svirča, jednog od šest mjesta koje organizira procesiju? Je li zbog toga Hvar vrijedniji od svih ostalih mjesta u Hrvatskoj koja imaju svoje tradicije i čiji vjernici ove godine ne mogu obaviti svoje vjerske obrede?
Ako je razlog Unescova svjetska baština, zašto se obred ne može slaviti u Eufrazijevoj bazilici ili u katedrali sv. Jakova? Ili recimo, zašto ne bismo dopustili grupama od po 15 ljudi da posjećuju Plitvička jezera, a k tome Plitvice imaju odličnu epidemiološku situaciju?
Sve ovo počinje mirisati na amaterizam i politikanstvo. Dok dopušta samo jednu procesiju i jedne čini podobnijima, Stožer u isto vrijeme šalje poruke kako ovaj Uskrs trebamo ostati u svojim kućama i ne družiti se po grupama ili obiteljima.
Istodobno, očekuje se pridržavanje svih mjera, a Stožer ih olabavljuje pod nerazjašnjenim okolnostima, i to parcijalno. Voditi se izrekom „bolje da umre selo nego običaji“ moglo bi biti kobno. Jer niti jedno selo ili grad u Hrvatskoj nisu manje vrijedni.
Svim vjernicima želim sretan i radostan Uskrs. Provedite ga među svojim najmilijima, pomolite se u svojoj kući ili stanu bez prevelikog druženja i uz poštivanje mjera. To je vrlo bitno kako bismo sljedeći Uskrs dočekali zdraviji i sretniji. Bez obzira na kontradiktorne poteze Nacionalnog stožera.
NEDAVNO OBJAVLJENO
