Postali smo, dakle, nacionalna vijest. Ne baš po dobrom, ali dobro. Piši, makar i loše, veli stara piarovska.
A to da se u Koprivničko-križevačkoj županiji škole nisu mogle dogovoriti oko zajedničkog modela školskih praznika, pa će svatko na skijanje i uskrsne avanture u različito vrijeme – nije za pohvaliti se. Zaboga, jedina smo županija u državi koja se nije uspjela usuglasiti oko tog jednostavnog problema.
Tako će roditelji čija djeca idu u gradske osnovne i županijske srednje škole biti na dosta muka jer će im klinci u različito vrijeme biti na školskim slobodnim danima. Još na većim mukama su nastavnici koji predaju u gradskim i općinskim školama jer imaju praznike u različito vrijeme.
Županija kao osnivač seoskih osnovnih i gradskih srednjih škola odlučila se za prvi model školskih praznika, baš kao i Križevci koji su osnivači osnovnih škola na svojem području. Koprivnica se sa svojim osnovnim školama odlučila za četvrti model, a Đurđevac za treći.
Ali, ovdje je štos u tome da se osnivači škola nisu ni pokušali dogovoriti. Županiji kao regionalnom tutoru na pamet nije padalo da prije bilo kakvih odluka koje su donosile škole posjednu za stol predstavnike gradova i pronađu kompromis. To im je zadaća, za to su plaćeni i zbog toga postoje. Da nam svima olakšaju život na području o kojem barem formalno skrbe.
Ni to nisu bili u stanju učiniti. Dogovoriti da sve škole koriste isti model praznika. Onako kako su to učinili u drugim županijama. Sigurno nije bilo teško jer to nije pitanje na kojem bi se SDP-ova vlast u Koprivnici ili nezavisna u Križevcima politički nadmudrivala s HDZ-ovom i Mrežinom u Županiji. Barem na tome su županijske vlasti mogle pokazati da im je stalo.
No, na koncu su poslali poruku da im je svejedno. I da bi se roditelji i nastavnici trebali sami snalaziti u košmaru koji će sigurno nastati tijekom iduće školske godine.
A ako se nisu mogli dogovoriti o tome koliko će praznika djeca imati zimi i za Uskrs, kako očekivati da će se dogovoriti oko lobiranja za gradnju nove obrtničke škole u Koprivnici. Ili prevažne brze ceste. Ili sortirnica otpada po gradovima i općinama (jer svi bi gradili, a županija se ne bi štela mešati). Ili vodovoda i kanalizacije po selima.
Odabir školskih praznika zapravo je razgolitio ono što odavno znamo. Županija je besmislena administrativno-teritorijalna tvorevina. Ne služi baš ničemu, osim što je sama sebi svrhom.
Najveći joj je doseg kad državne novce koji joj stignu za bolnicu, domove zdravlja i škole prebaci tim ustanovama. I kad krene politički kadrovirati po tim ustanovama kojima je formalno osnivač.
Evo, nekidan je naš župan Darko Koren bio kod ministrice obrazovanja Blaženke Divjak i znate što je, među ostalim, istaknuo kao ozbiljan problem? To što županija nema većinu u školskim odborima.
Zamislite samo, zbog te se strašne činjenice lako može dogoditi da neki školski ravnatelj na koncu ne bude stranački podoban. Jer županija nema dovoljno glasova u tijelu koje ga imenuje. A to je već skandal nad skandalima. Mnogo veći od toga kad će klinci na školske praznike.
Uostalom, županije je trebalo odavno ukinuti. Nadamo se da će netko ozbiljan za naših života to konačno shvatiti.
NEDAVNO OBJAVLJENO