UREDNIČKI KOMENTAR

Zašto su Pivci proteklih dana u Podravku ukrcali čak 120 milijuna kuna

Objavljeno, 26. rujna 2021. Komentari
# Foto: PODRAVKA / ARHIV / Koprivnička kompanija ugasila je klaonicu i mesnu tvrtku Danica
AUTOR
Robert Mihaljević

Prije 20-ak godina tadašnja Račanova Vlada nudila je vodstvu koprivničke Podravke, na čijem je čelu tada bio Plivin dečko koji obećava Darko Marinac, da preuzme državne poljoprivredne kombinate: vrbovečki Pik i baranjsko Belje. Model je, kako su nam tada pričali menadžeri koji su bili osobno uključeni u pregovore, trebao biti sljedeći – država otpiše milijunske dubioze, a Podravka potom obje kompanije kupi za kunu.

Sreća da Podravkin vrli menadžment to na koncu nije prihvatio. Tko zna gdje bi danas bili Pik, Belje, a bogme i cijela Podravka da su tako sposobni kadrovi krenuli restrukturirati i konsolidirati domaću mesnu industriju.

Ono što nije htjela Podravka, nešto kasnije je objeručke prihvatio gazda Agrokora Ivica Todorić. Doduše, on je – za razliku od Podravke – imao najjači domaći maloprodajni lanac Konzum, pa je mogao kombinirati i kalkulirati s prodajom svježeg mesa i preradom onog što se ne proda u dućanima. Rizik mu je, u svakom slučaju, bio mnogo manji. Agrokor je nakon toga vrlo brzo postao najveća domaća mesna industrija te najveći uzgajivač krava i svinja na svojim farmama u Baranji i Slavoniji.

ZATVARANJE KLAONICE

Podravka je u međuvremenu zatvorila svoju klaonicu – prije toga je ugasila kooperantski uzgoj stoke na farmama u Podravini – zaključivši kako im se biznis sa svježim mesom ne isplati. Marža je nikakva, sirovine nema, a treba postići velike volumene prodaje da bi se barem nešto moglo zaraditi. I to sve pokraj živog Pika koji je domaću stoku kupovao i izravno od seljaka u Podravini. Podravka se prešaltala na polugotove i gotove mesne proizvode na kojima je marža osjetno veća, a klaonica je – kao i mnogo toga u sustavu nekad (pre)velike kompanije sa srcem – već odavno stvar prošlosti. No, prošlost se ponekad zna i vratiti, i to u obliku kakvom je baš ne očekujemo.

Dogodilo se, dakle, to da je Podravkine dionice kao sumanuta proteklih dana i tjedana počela kupovati vrgoračka poslovna grupa Pivac. To vam je ono poslovno carstvo koje u svojem sastavu danas ima Mesnu industriju Braća Pivac, PPK karlovačku mesnu industriju, Mesnu industriju Vajda iz Čakovca te najvećeg domaćeg konditora, zagrebački Kraš.

Imaju li Pivci, poslovna grupacija s prihodom koji je danas otprilike na razini Podravkina, uopće financijskog kapaciteta preuzeti koprivničku tvrtku?

Pivac je tim silnim preuzimanjima i širenjima postao najveća mesna industrija u Hrvatskoj. Ako je vjerovati službenim brojkama Fine za prošlu godinu, Pik je ostvario oko 1,9 mlijardi kuna prihoda, a Belje oko 1,4 miijarde. Ukupno, dakle, 3,3 milijarde kuna, i to uz činjenicu da Belje ima i snažan mliječni biznis u tim brojkama.

Mesna industrija Braća Pivac protekle je godine ostvarila 1,56 milijardi kuna ukupnih prihoda, PPK karlovačka mesna industrija 1,3 milijarde, a Mesna industrija Vajda Čakovec 568,46 milijuna kuna prihoda. Zajedno, dake, ukupno imaju 3,42 milijarde kuna prihoda. Uz to, Kraš je prošle godine imao 890 milijuna kuna prometa. Prema tim podacima, grupa Pivac od lani je najveća mesna industrija u Hrvatskoj i kao takva vrlo važan partner svima, a i Vladi koja prema zadanim tržišnim parametrima mora kreirati vlastitu poljoprivrednu politiku.

UKRCAO 120 MILIJUNA

U tom kontekstu, dakle, valja promatrati i ulazak Pivca u vlasničku strukturu Podravke. Povijest se vratila. Ono što Podravki nije bio core biznis te ga se bez milosti riješila, sad se vraća da preuzme tu istu Podravku. Kažemo preuzme, premda je to ovog časa vrlo smjela i zapravo bezobrazna jezična konstrukcija. Pivac danas ima oko 2,7 posto vlasničkog udjela u Podravki, a kompaniju potpuno pod kontrolom drže mirovinski i (para)državni fondovi koji zajedno imaju gotovo 80 posto dionica.

No, ako netko doista vjeruje kako je Pivac na ovim razinama od 600 kuna krenuo kupovati dionice Podravke samo zato jer ima viška kapitala i vjeruje da je koprivnička kompanija prema tržišnoj kapitalizaciji jako potcijenjena – taj je ili prilično naivan ili potpuno neupućen. Uostalom, i čelni čovjek tvrtke Ivica Pivac ne želi otkriti daljnje planove i krajnje namjere vezane uz kupnju dionica Podravke. A u Podravkine je dionice, samo tako, već ukrcao 120 milijuna kuna. Jer, kao, nije znao kud bi s tim parama.

Imaju li Pivci, poslovna grupacija s prihodom koji je danas otprilike na razini Podravkina, uopće financijskog kapaciteta preuzeti koprivničku tvrtku? Ako se ona ogoli na razinu osnovne prehrambene kompanije, Podravke d.d. bez Belupa, Žita i Lagrisa, to ne bi bio baš nikakav problem. Pogotovo jer bi se tada, glasno hipotetiziramo, Pivci vjerojatno riješili Kraša. Takmac u preuzimanju te tvrtke bio im je srbijanski tajkun Šaranović i on jedva čeka da je se dokopa. Prodajom Kraša i kreditnim zaduženjem Pivac danas bez problema može postati vlasnik Podravke. Belupo mu ionako ne treba.

NAPOMENA: Komentar je izvorno objavljen u tjedniku Glas Podravine i Prigorja


Tagovi: KOMENTAR PIVAC PODRAVKA ROBERT MIHALJEVIć

NEDAVNO OBJAVLJENO