RAZMIŠLJANJA JEDNE MAME

‘Već 11 dana moje dijete nema nastavu, a škola spaja blagdane i ide na izlete’

Objavljeno, 06. studenoga 2019. Komentari
# Foto: MARIJA MAČEK / Privatna fotografija
AUTOR
Redakcijski tekst

Marija Maček, aktivistica koja je uoči blagdana Svih svetih dospjela u fokus javnosti inicijativom da se stane na kraj plastičnim lampašima na grobljima, objavila je zanimljivo razmišljanje o štrajku prosvjetara.

Učinila je to, kaže, kao majka djeteta koje pohađa Osnovnu školu u Nedelišću, a njezino razmišljanje o štrajku prenosimo u cijelosti.

“Bit ću sretna, a vjerujem i mnogi drugi, ako ostvarenje ciljeva postavljenih školskim štrajkom donese značajne pozitivne promjene u našem školstvu, ako se vrati dignitet učiteljima i profesorima, ako sve skupa bude jedna pozitivna “reforma”. No, bojim se da to ipak neće biti tako.

Od 9. rujna, kada je počela školska godina, s današnjim danom kada vlada generalni štrajk u školama, protekao je ukupno 41 radni dan. Kako ne želim ništa generalizirati, opisat ću tijek razredne nastave u OŠ Nedelišće u koju ide moje dijete.

Istina je u sredini

Čak 11 dana nije bilo redovne nastave, a razlozi su sljedeći: 4. listopada učitelji išli na izlet zbog Dana učitelja; 7. listopada jer je dan poslije bio državni blagdan pa se produžio odmor; 10. i 11. listopada zbog štrajka; 16. i 18. listopada zbog izleta (terenska nastava); 28. listopada zbog štrajka; 30. i 31. listopada zbog prvog ciklusa praznika; 6. studenog zbog štrajka; 8. studenog zbog predstave.

Pitam se, dakle, zašto spajati radne dane zbog dodatnog odmora. Ako se štrajka, zašto onda izleti imaju prioritet, a ne nadoknada nastave. Izleti se mogu organizirati i u proljeće kad je vrijeme ljepše. Ako se štrajka u ime viših i dobrih ciljeva, zar se ne bismo svi koji smo uključeni trebali naspram toga osjećati dobro?

I dalje, tko će se boriti za ljude čije su struke također plemenite, časne, važne, a koji ne mogu štrajkati jer su u realnom sektoru, u privatnim poduzećima? Koji odlaze iz ove države jer su razočarani u sve vitalne sustave?

Istina je uvijek negdje u sredini. Mnogima koji imaju pravo na štrajk odgovara biti u sigurnoj zoni i ne žele riskirati izlaskom na tržište rada u drugačijem obliku. Apeliram na sve obrazovne djelatnike da pokušaju shvatiti širi kontekst svojeg djelovanja, poruku koju šalju onima na kojima svijet ostaje, a to su djeca.

Apeliram na škole da projekte koje djeca trebaju napraviti u sklopu kurikuluma organiziraju u školama za vrijeme redovne nastave, da potiču kod djece istraživanje i stvaralaštvo.

Poplava odlikaša

Zbog pretrpanosti školskog plana, mnoge od tih “projekata” naprave roditelji doma. Ne zato jer djeca ne žele, nego zato jer je to često iznad njihovih mogućnosti. I onda to dijete dobije peticu. Što smo s tim napravili?

Što bi se dogodilo kad bismo mi roditelji u ime zdravog razuma počeli bojkotirati i “štrajkati” vezano za takve projekte koji su nam pasivno nametnuti? Tu mislim na razne instalacije, vodiče i tome slično koji su uglavnom sami sebi svrha. Vjerojatno bi dijete dobilo jedinicu. No, i to bi bilo bolje od ovoga kako je trenutno. Za poplavu odlikaša nisu kriva djeca i roditelji, nego obrazovni sustav. Točka.

Zašto, primjerice, škola u Nedelišću ne osigura djeci da pojedini materijali budu pohranjeni u školi (papuče, pribor za likovni i sl.)? Nema mjesta? Ne bih rekla. Prije se radi o tome da bi se onda trebalo dodatno angažirati oko organizacije prostora. Mnogi od nas roditelja bi se rado odazvali radnoj akciji uređenja prostora za takve sadržaje samo da djeca ne moraju tegliti baš sve u školu.

Složit ćete se da, ako svi svoje uloge budemo zaista odrađivali, nema potrebe za strah. Jedina caka je u tome da raditi na tome treba predano, strpljivo, suštinski i vodeći se ispravnim vrijednostima”.


Tagovi: MARIJA MAčEK NEDELIšćE šTRAJK

NEDAVNO OBJAVLJENO