Stajao sam danas poslijepodne na sredini tog pustog parkirališta, koje je inače krcato vozilima radnika i menadžera, a u glavi su mi se miješali zvuci dviju poznatih melodija.
S moje desne strane orile su se ratničke Čavoglave, a s lijeve tugaljiva Podravino, moja mila. “Eh, što bi sad glasoviti češki redatelj Jiri Menzel dao da je na mojem mjestu”, pomislih zlurado.
“Ne damo pekmezaru”, galamili su malo potom prosvjednici s lijeve strane koje je okupio šef županijskog SDP-a Mladen Kešer.
“Bando crvena”, urlali su zdesna pripadnici proustaškog A-HSP-a predvođeni zaposlenikom Podravke Draženom Kelemincem.
Prosvjed i kontraprosvjed. Na onom lijevom okupilo se 50-ak članova SDP-a i starih podravkaša, a na desnom desetak Keleminčevih galamdžija odjevenih u crne majice i sa stranačkom zastavom. S prvim bijelim poljem na grbu, razumije se.
Dok je Kešer prozivao HDZ-ove menadžere i upravu Podravke predvođenu Marinom Pucarom zbog selidbe pogona pekmezare u Varaždin, Keleminec je istodobno grmio protiv bivšeg SDP-ova šefa uprave Zvonimira Mršića optužujući ga da je podijelio 1500 otkaza te ugasio Studenac, pekaru i klaonicu.
Keleminec je, nema nikakve dvojbe, tu bio po zadatku. Da od najavljenog SDP-ova prosvjeda protiv selidbe pekmezere napravi menzelovsku komediju s elementima groteske. I uspio je u tome. Dva razglasa, dva zapjenjena govornika i šačica njihovih podupiratelja.
Od teme prevažne za Koprivnicu i Podravku na koncu je napravljen cirkus. A to oni kompanijski penzioneri koji su sa suzama u očima držali transparente i djecu u rukama te sa strašću i iskreno uzvikivali ‘ne damo pekmezaru’ nikako nisu zaslužili.
Ignacu Mihokoviću, čovjeku koji je zajedno s legendarnom Zlatom Bartl stvorio Vegetu, također su drhtale glasnice. “Duboko nepromišljena i pogrešna odluka”, tužno je govorio o pekmezari podsjećajući na slavne dane ekipe koja prije 50 godina utirala put modernoj Podravki.
Mihokovićeve riječi miješale su se Keleminčevim kreštanjem i ratničkim refrenima s njihova razglasa. E, to je već ozbiljna sramota i bijeda Podravkina poslovodstva koje vrlo vjerojatno stoji iza urlanja ustašofila na stare podravkaše.
Premda ne mislimo ništa dobro ni o prosvjedu u režiji ozbiljne političke stranke ispred ozbiljne međunarodne kompanije (to se u civiliziranom svijetu naprosto tako ne radi), ovo s Keleminčevim pravašima dosegnulo je civilizacijsko dno dna.
I kad malo bolje razmislim, ni stari Menzel tu ne bi našao kreativne energije. Nije smiješno. Pretužno je, zapravo.
NEDAVNO OBJAVLJENO