Foto: NJOVA TV screenshot / Uhićeni šef Janafa Dragan Kovačević
Svekolika se hrvatska javnost ovih dana zabavlja popisom visokih gostiju i uglednika raznih fela koji su imali čast gostiti se u Klubu uhićenog šefa Janafa Dragana Kovačevića. O njihovim imenima nećemo vas zamarati, dovoljno vas njima bombardiraju.
Premda mrzimo naknadnu pamet držeći se one predbračne da treba na vrijeme govoriti ili zauvijek šutjeti, ova je situacija ipak pomalo specifična. Afera Janaf, naime, razgolitila je svu bijedu naših javnih elita i prokazala nas kao državu posve poremećenih društvenih vrijednosti.
Sam vrh državne, pravosudne i gospodarske vlastele ulovljen je kako uživa u suspektnom društvu, povodeći se za najnižim strastima. U se, na se i poda se. To je već desetljećima smisao života u ovoj balkanskoj krčmi u kojoj se često pogase svjetla i zabljesnu noževi na mjesečini.
No, što vam zapravo htjedoh pripovijedati? Kad je svojedobno, sredinom 2017. godine, došlo do raskola u HNS-u u kojem je Vrdoljakova garda ušla u savez s HDZ-om, a liberali kojima to nije padalo na pamet osnovali stranku Glas, našao sam se slučajno u Zagrebu u društvu HNS-ovaca koji su komentirali taj raskol i odluku da se iz SDP-ova tabora pretrči u HDZ-ov.
O svemu i svačemu se pričalo, a najviše o HNS-ovim kadrovima koji su bili na visokim menadžerskim pozicijama, prije svega Janafu i HEP-u. I tad se povela spika i o Draganu Kovačeviću. A iz te spike doznao sam kako je gospon direktor Janafa nadaleko i naširoko poznat po tome da ‘carini’ mnoge dobavljače i izvoditelje radova za tvrtku kojoj je na čelu.
“Čekajte, vi to ozbiljno? I tvrdite da je to u visokim političkim krugovima manje-više poznata stvar? I to znaju čelni ljudi vaše stranke?”, snebivao sam se nad njihovim konstrukcijama.
Odgovorili su potvrdno. I što se kojeg boga čudim. Da se razumijemo, bila je to ekipa iz trećeg stranačkog ešalona, ni blizu onoj pravoj stranačkoj vatrici koja lijepo i ugodno grije sve koji su bliže ognjištu.
Valja, dakle, ponoviti: tog neodređenog ljetnog dana u Zagrebu jedno je provincijsko piskaralo čulo da predsjednik Uprave Janafa gaji specifične odnose s poslovnim partnerima.
Ako sam te glasine čuo ja, morali su ih čuti premijer i resorni ministri, šefovi najvećih stranaka i sva sila kadrova koji u rukama drže različite poluge vlasti u državi. Nisu u njih morali vjerovati, ali morali su znati da se o tome naveliko priča.
Zato sam vijest da su uhitili Dragana Kovačevića odmah dočekao s reminiscencijom na ono zagrebačko druženje s HNS-ovcima. I priču o tome kako direktori državnih monopolista baš i ne misle samo na javnu korist i opće dobro. Nije nas to začudilo ni tada, a ponajmanje sada.
Teško se tu može skriti da netko gradi viletinu u Koprivnici, kupuje stan u Zagrebu i ima apartman na moru. I sve to uz obiteljska primanja od 20-ak tisuća kuna
No, svejedno smo ostali osupnuti popisom uglednika koji su Kovačeviću – liku za kojeg se već godinama priča da ‘carini’ – doslovce jeli iz ruke. Šef države. Zapovjednik Hrvatske vojske. Potpredsjednik Vlade. Ministri. Šef zagrebačkog Županijskog suda. Poduzetnici i stranački lideri. Hrvatska kakvu imamo i Hrvatska kakvu smo zaslužili.
Pola Plenkovićeve prijašnje Vlade, uostalom, i danas ima silnih problema objasniti ogroman nesrazmjer između imovine koju posjeduje i plaće koju prima. Na odgovorima je snažno inzistiralo tek povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, nekad s Dalijom Orešković, a danas s Natašom Novaković.
No, Vlada ih je uspjela neutralizirati do te mjere da i više sudske instance redovito procjenjuju kako se povjerenstvo previše razmahalo te da baš i nema pravo propitkivati baš sve dužnosničke suspektne odnose. Jasno je ko Podravkin pekmez kako nema političke volje da se stvari sa sumnjivom imovinom političkih bogatuna i nekretninskih mešetara istjeraju do kraja.
O tome najbolje možemo svjedočiti mi, provincijalci. Ovdje svatko svakog poznaje bolje nego vlastiti džep. I teško se tu može skriti da netko gradi viletinu u Koprivnici, kupuje stan u Zagrebu i ima apartman na moru. I sve to uz ukupna obiteljska primanja od 20-ak tisuća kuna.
No, takvi su neimari na izvoru čarobne vode zvane nabava dobara i usluga bez javnog nadmetanja. Jer normalno je da se nešto što stoji deset nabavi za 15. Pa se onih pet viška lijepo podijeli. Ima za sve, omiljena je uzrečica jednog biznismena koji je surađivao i s podravskim tvrtkama.
I dakako da očit nesrazmjer između imovine i primanja moraju primijetiti i oni koji su plaćeni da ga detektiraju, procesuiraju i kazne. Institucije. No, svatko od njih ima neki svoj ‘klub’, na ovaj ili onaj način, u kojem se dobro jede, pije i zabavlja. Pa onda malo broje novci.
Kolumna je izvorno objavljena u tjedniku Glas Podravine i Prigorja
NEDAVNO OBJAVLJENO
ANTONIO GRGIĆ
