Poznati arhitekt i teoretičar arhitekture Antonio Grgić pozdravlja propis prema kojem je nužno uklanjanje klima uređaja s pročelja zgrada i kuća, ali istovremeno tvrdi da urbanizam, zbog kapitala koji se širi kao tumor, trpi znatno veće probleme od ovog kojeg smatra minornim.
Ističe kako je apsolutno nedopustivo da u urbanistički sređenim zemljama izgled pročelja objekata narušavaju uređaji za svakojake namjene ili da se jedna balkon od mnogo njih u istoj zgradi prenamijeni u dodatni životni prostor.
Strogi nadzor takvih pojava trebalo je odavno snažno provoditi, pogotovo u zaštićenim starim jezgrama čemu svjedočimo, poglavito u priobalnim gradovima i manjim mjestima.
S druge strane, tvrdi Grgić, zaboravljamo i na druge trendove koji značajnije utječu na vizure mjesta u kojem živimo. Kao primjer navodi raznolikost boja kojima vlasnici kuća „ukrašavaju“ svoje životne prostore.
„Nemali je broj ulica u kojima možete svjedočiti koloritu pročelja koji svi zajedno stvaraju dojam cirkuskog šatora“, upozorava Antonio Grgić.
Kaže da je estetska needuciranost građana tu glavi problem. Vlasnik kuće pravda odabir tirkizno plavog, fluorescentno zelenog ili kričavo žutog pročelja tako što kaže da je on platio svoj objekt i da sa svojim vlasništvom može činiti što želi.
Ljudi još dobrim dijelom ne shvaćaju da oni sa svojom kućom ili zgradom participiraju u stvaranju vizure nekog grada ili ulice. Smatra da bi gradovi trebali donijeti odluku ili akt prema kojem bi pročelja objekata mogla poprimati kolorit koji je zadan paletom propisanih boja.
„Čak ne moraju gradovi ili općine biti ti koja će voditi takvu politiku, u tu svrhu može se angažirati i mjesna zajednica“, smatra Grgić.
Vlasnici objekata moraju participativno odlučivati o tome da njihova ulica ili grad ima usklađeni kolorit. Takvi zahvati bili bi danas težak udarac na kućne budžete, pa je teško očekivati da će oni unutar godine ili dvije mijenjati nakaradne kolorite ulica ili gradskih četvrti.
No, ako gledamo dugoročno, onda već sada moramo misliti na takve stvari. Kad će se u budućnosti nanovo mijenjati izgled pročelja, morat će se uzeti u obzir pravila o odabiru boje pročelja. Kao još jedan problem pri gradnji i vođenju brige o estetici, Grgić uočava i problem odabira materijala koji se koriste pri gradnji.
Tu također, kaže, treba donijeti jasne upute. S druge strane, nadležno ministarstvo, govoreći o klima uređajima, vodi brigu o minornim problemima, a istovremeno se ne želi baciti u koštac s onima koji su krucijalni.
„Imamo nesređenu i prekomjernu gradnju koju diktira kapital“, uočava naš sugovornik.
Ministarstvo udara po džepovima građana zbog klima uređaja, a kako je primijetila Hrvatska komora arhitekata, istovremeno se bori protiv arhitektonsko urbanističkih natječaja. Osnovi prostorni problemi koji opterećuju infrastrukturu gradova kao da ih ne zanimaju.
„Rezultat svega jest to što se kapital u gradovima reproducira kao tumor“, opisuje zagrebački arhitekt poznat i po umjetničkim intervencijama u prostoru.
Podsjeća na riječi kolege koji je upozorio na primjer Zagreba koji je zasićen s pola milijuna praznih stanova i otprilike 300.000 apartmana diljem Hrvatske koji su prazni ili ih se tek povremeno koristi.
Svi ti objekti su sagrađeni u svrhu deponiranja viška novca i istovremeno opterećuju zajedničku infrastrukturu. Rušimo dijelove gradova da bi kapital u njima oplemenio, deponirao novac gradnjom stambenih jedinica, umjesto da te prostore oplemenimo objektima, trgovima ili parkovima koje će koristiti šira zajednica.
Antonio Grgić na koncu zaključuje kako odlukom o klima uređajima skupljamo papiriće s poda, a ne bavimo se osnovnim prostornim problemima.
NEDAVNO OBJAVLJENO