Darko Ledinski Ledo, osebujni SDP-ov gradski pročelnik za prosvjetu u Koprivnici, našao se u središtu skandala nakon što je prvo potjerao klince s novog igrališta u parku kako bi on i kompić oko 21.30 sati mogli igrati tenis, a potom i neugodno priprijetio 15-godišnjem školarcu koji se pobunio protiv te nepravde. Kako se cijeli svijet odavno odvija u real time stvarnosti na društvenim mrežama, skandal je vrlo brzo postao javan. Podravski list o tome je izvijestio prvi i jedini. Niti jedan drugi lokalni medij tu vijest nije ocijenio važnom.
Bivša SDP-ova gradonačelnica Koprivnice Vesna Želježnjak pravomoćno je lani osuđena zbog muljanja s putnim nalozima dok je bila saborska zastupnica. U Zagreb su je vozili koprivnički vatrogasci u službenoj vatrogasnoj insigniji, a ona je nekoliko puta u saborskom računovodstvu uzimala putne troškove prikazujući da je došla vlastitim automobilom. Aferu je otkrio Podravski list, a lokalni mediji počeli su o tome pisati tek kad je stvar postala prilično ozbiljna.
Marinko je imao vlastiti ključ od bazena. Ulazio je na stražnja vrata, lijepo se isplivao i istuširao te oran krenuo na posao u gradsku tvrtku
Bivši direktor, a danas član uprave Koprivnica plina Marinko Bagarić (SDP), suprug zamjenice županijske državne odvjetnice, mjesecima je ranom zorom dolazio na plivanje na Gradske bazene Cerine, prije službenog dnevnog otvaranja. Marinko je imao vlastiti ključ od bazena. Ulazio je na stražnja vrata, lijepo se isplivao i istuširao te oran krenuo na posao u gradsku tvrtku. U nove radne pobjede. Pogađate, o tome je prvi i jedini pisao – koprivnički Podravski list.
Što je zajedničko ovim trima izdvojenim pričama? Odgovor je jednostavan: visoki gradski dužnosnici ponašaju se prema javnoj imovini kao da je njihova. Privatna. I pritom u tome ne vide ništa loše. Prekjučer Marinko, jučer Vesna, danas Ledo. Umjesto sluga poniznih kojima je građanin na prvome mjestu, imamo predvidivo ponašanje prema kojem prednost u svemu uvijek imaju oni na vlasti. Na igralište i bazene preko veze, karte za tekmu preko veze, posao za rodbinu preko veze.
Jer, ako je Costello doista u pravu – ako razlika između policajca i kriminalca danas u Hrvatskoj ili Koprivnici ne postoji ni na filozofskoj razini – što se čeka?
I onda se čude kad na izbore izađe manje od 40 posto birača. Pa, kaj da ljudi rade? Kako da razluče dobro od lošega, moralno od nemoralnoga? Po čemu se HDZ i SDP danas razlikuju? Teško ćete to objasniti vojsci glasača koja za svake izbore ostaje doma. Ili odlazi preko Bregane u bolju budućnost. Zato ne treba čuditi da je SDP u Koprivnici jedva skrpao labavu većinu u Gradskom vijeću.
“Svi su oni isti”, ponavlja kao mantru moja susjeda Barica dok divanimo u ljetno predvječerje na klupi u kvartu. A meni nakon svakog izbornog ciklusa ponestaje argumenata da pobijam njezinu tezu. Haenes otišao s HDZ-om, Kerum s Oparom, Lacković s Korenom. Riječi i obećanja više ne znače baš ništa. Upali smo u primordijalno blato iz kojeg ćemo se teško izvući.
Frank Costello, brutalni irski mafijaš u Oscarom ovjenčanim Pokojnima (Departed) Martina Scorsesea, klinca u opasnim kvartovima Bostona poučava životnoj filozofiji.
“Kad sam bio tvoje dobi, rekli su mi da mogu biti policajac ili kriminalac. Danas ti kažem ovo: kad licem jednom staneš ispred napunjenog pištolja – koja je razlika?”
Jer, ako je Costello doista u pravu – ako razlika između policajca i kriminalca danas u Hrvatskoj ili Koprivnici ne postoji ni na filozofskoj razini – što se čeka? Njemačka i Irska vape za uljuđenom europskom katoličkom bijelom radnom snagom. (RM)
NEDAVNO OBJAVLJENO
