Foto: DANICA.HR / ARHIV / Centralna plinska stanica u Molvama kod Đurđevca / Fotografija nema veze s tekstom
Podravska općina koja leži na najvećem plinskom polju u Hrvatskoj ovih je dana opet dospjela u fokus javnosti nakon što su općinske vlasti odlučile svakom kućanstvu isplatiti 1000 kuna za režijske troškove.
Mediji su se opet raspisali o “hrvatskom Kuvajtu“, podravskim ‘šeicima’ i hrpi milijuna koji se opet slijevaju u općinsku blagajnu od rente za crpljenje plina. Zbog drastičnog rasta cijene plina, INA općini Molve kod Đurđevca u posljednje vrijeme svaki mjesec isplaćuje po dva milijuna kuna rente.
Zbog pada proizvodnje koji traje već godinama Molve su donedavno dobivale oko 500.000 kuna mjesečno. Sad se sve promijenilo. No, teško da će tako još dugo ako je vjerovati energetskim analitičarima koji predviđaju da cijene nafte i plina neće rasti u nedogled. S druge strane, proteklih je godina drastičan pad crpljenja plina iz molvarskog podzemlja koje će vrlo brzo presahnuti.
Ipak, osokoljeni izdašnom plinskom rentom, molvarske vlasti iduće godine namjeravaju dodatno isplaćivati potpore mještanima: samci starijim od 55 godina, umirovljenicima i mladima do 45 godina 5000 kuna, a ostalim kućanstvima po 2500 kuna.
Lijepo je, dakako, da općinske vlasti izravnim novčanim subvencija pomažu svojim mještanima. No, što je od tog i takvog ulaganja proteklih godina i desetljeća – kad su se općinsku blagajnu slile stotine milijuna kuna rente – dobila sama općina? Osim asfaltiranih cesta, pročistača voda, vrtića, škole, nogometnog stadiona, društvenog doma, nogostupa?
Ako se pogledaju statističke brojke – baš ništa. Općina Molve, primjerice, prema posljednjem popisu ima oko 1760 stanovnika, što je 20-ak posto manje nego na posljednjem popisu 2011. godine. Izgubili su, dakle, petinu stanovništva, renti unatoč.
Molve su među siromašnijim podravskim općinama i kad je riječ o gospodarstvu. Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje otkrivaju kako je na području općine potkraj rujna bilo tek 490 osiguranika, odnosno zaposlenih u svim organizacijskim oblicima. To je, primjerice, 12 posto manje nego u siječnju 2015. godine.
U istom razdoblju susjedna općina Kalinovac, koja također prima rentu, skočila je na 561 zaposlenog (61 posto više), a podravska općina Gola, također bogata plinom, danas ima 541 osiguranika, što je 38 posto više nego početkom 2015. godine.
Da stvar za ‘hrvatski Kuvajt’ bude poraznija, baš svi gradovi i velika većina općina u Koprivničko-križevačkoj županiji u tom su sedmogodišnjem razdoblju povećali broj zaposlenih. Iznimka su one najmanje i najsiromašnije općine. Plus Molve.
Zbog rasta cijena Koprivničko-križevačka bi županija ove godine od rudne rente mogla uprihoditi najmanje dvostruko više od planiranog, odnosno čak 30-ak milijuna kuna. Najmanje duplo više mogla bi dobiti i mjesta koja leže na najvećim pliskim nalazištima – Molve, Kalinovac, Gola, Novo Virje, dijelom i Đurđevac.
INA plaća fiksni i varijabilni iznos rudne runte: 4000 kuna po četvornom kilometru polja fiksno te 10 posto od vrijednosti proizvedene nafte ili plina. Od tih deset posto, po 40 posto dobivaju općine i gradovi na čijem su području eksploatacijska polja te država, a 20 posto odlazi u proračun županija.
Ako će, dakle, županija ove godine na ime rudne rente ‘ubrati’ 30-ak milijuna kuna prihoda, onda će općine i gradovi iz Podravine uprihoditi ukupno 60-ak milijuna kuna. A to je barem dvostruko više nego tijekom prošle godine.
Rudna renta u pravilu je namjenski prihod koji bi se trebao ulagati u komunalnu infrastrukturu, ali svi znamo da to nije baš tako. Općine u Podravini ulagale su ga u sve i svašta, ne samo u poboljšanje infrastrukture.
Tim novcem, primjerice, gradili su se sportski objekti, financirao boravak djece u vrtićima, podupirao rad brojnih udruga, subvencionirali poljoprivrednici, pomagala socijala. Sad bi dio tog neplaniranog viška, da je pravde, trebao završiti kao pomoć poduzetnicima koji su pod teškim udarom preskupih energenata.
Doista bi bilo najpravednije da općine, gradovi i županija iznađu model da najugroženijima i najpogođenijima u gospodarstvu sufinanciraju troškove energije, prije svega plina, jer je taj plin ionako proizveden na njihovu području te će INA na njemu svejedno ostvariti ekstraprofit.
Za razliku od kućanstava, poduzetnici uglavnom nisu u Vladinu paketu pomoći i njih od listopada posebno pogađa novi skok cijena. Neki mali poduzetnici taj udar neće moći preživjeti i već sad najavljuju ključ u bravu i otpuštanje radnika ako im se ne izađe u susret.
A ako se radnici otpuste, svi će biti na gubitku, pa i lokalni proračuni koji se financiraju i porezom na dohodak. Jesu li toga barem malo svjesni i ‘podravski šeici’?
Za ukupne količine dobivenog plina (bez nafte) u Hrvatskoj, INA je lani svim općinama, gradovima i županijama isplatila oko 88 milijuna kuna rudne rente. U prvih šest mjeseci ove godine taj je iznos već na 80 milijuna kuna, pa bi se do kraja godine mogao popeti na barem 160 milijuna kuna.
NEDAVNO OBJAVLJENO
USKRSNA PRIČA
