POGUBAN UTJECAJ

Ove brojke najbolje pokazuju što je politika napravila od Podravke

Objavljeno, 24. svibnja 2020. Komentari
# Foto: DANICA.HR / Podravkina žlica svašta pamti
AUTOR
Robert Mihaljević

Podravka je opet predizborna tema. Ovaj put otvorio ju je šef SDP-a Davor Bernardić najavom kako će njegova Vlada, pobijedi li na izborima, koprivničku tvrtku vratiti na popis strateških državnih kompanija.

Riječ je o popisu 39 društava od posebnog državnog interesa za koje nije predviđena privatizacija. Tamo su, primjerice, HEP, Pošta, Šume, Vode, Fina, Lutrija, Autoceste, HŽ, Janaf, Narodne novine i sve zračne luke. Što bi juhe i normabeli trebali raditi u tom društvu, teško je smisleno odgovoriti.

S jedne stranke, dakle, imate lidera najjače oporbene stranke koji bi želio još jače podržaviti Podravku, a s druge tu je teška gospodarska kriza koja će ostaviti golemu rupetinu u državnim financijama. Procjenjuje se kako će Hrvatskoj samo ove godine nedostajati čak 30 milijardi kuna u proračunu.

Gdje će ih namaknuti? Postoje tri načina uz njihove kombinacije: povećanje poreza, zaduživanje i prodaja državne imovine. Za prvo baš i nema previše lufta, drugo će morati biti ogranično i kontrolirano, a treće je prilično izvjesno.

MOKRI SAN

Podravka se već dulje spominje u kontekstu prodaje udjela u tvrtkama u kojima država ima manje od 25 posto, i to zbog pristupanja europskom tečajnom mehanizmu. Na to smo se, naime, obvezali u procesu uvođenja eura.

I zato nema ništa prirodnije i logičnije od toga da država što prije proda 20-ak posto dionica Podravke, za što ovog časa može dobiti čak 600 milijuna kuna. Ima i javnosti prihvatljivoga kupca – mirovinske fondove koji ionako drže 52 posto vlasništva koprivničke tvrtke.

U čemu je onda problem? Odgovor je vrlo jednostavan: politika Podravku ne želi ispustiti iz svojih šapa jer je ona izborni plijen. Dijele se menadžerske pozicije i sinekure, članstva u nadzornim odborima, a bogme i poslovi za odabrane i podobne dobavljače.

Podravka je za političare zapravo mokri san i rajska oaza. Tvrtka je formalno privatizirana, a neformalno nije, pa onda, primjerice, ne podliježe zakonu o javnoj nabavi. Političari na vlasti zapošljavanja i poslove mogu rješavati jednim telefonskim pozivom jer s druge strane žice nema gazde koji bi štitio interese svojeg vlasništva.

BANKARICA IZ STRANKE

Danas je, dakle, potpuno normalno da u upravi Podravke sjedi utjecajna članica HDZ-a, a u nadzornom odboru notorni HDZ-ov tajnik lokalne gospodarske komore i bankarica iz stranke Bandićeva saborskog zastupnika Lackovića.

U mandatu SDP-ove vlade pak bilo je posve normalno da na čelo Podravke dođe SDP-ov gradonačelnik i saborski zastupnik, a da u nadzornom odboru sjede čak tri člana te stranke. Jer to je Podravka. Državna, svačija i ničija. Kompanija čiji zaposlenici s grčem u želucu dočekuju svake nove izbore jer strepe hoće li na vlast doći naši ili njihovi.

Takvu Podravku, dakle, želi zacementirati predsjednik SDP-a Davor Bernardić. Vratiti je još tri koraka unatrag. A kako to izgleda dok država, odnosno politika u tržišnim uvjetima gospodare Podravkom, najbolje ilustriraju poslovne brojke iz 1993. godine.

Te je ratne godine, naime, prema našem izračunu i tečajevima HNB-a Podravka ostvarila oko 3,4 milijarde kuna prihoda, odnosno otprilike isto kao i danas bez u međuvremenu kupljenih Lagrisa, Farmavite i slovenskog Žita.

Podravkine poslovne brojke iz ratnih godina / Foto: DANICA.HR / PODRAVKA
TISUĆE RADNIKA MANJE

Ratnih je godina Podravka ostala bez ključnih tržišta u regiji, a kupovna moć potrošača u Hrvatskoj bila je na najnižim granama. Te 1993. prosječna plaća u Hrvatskoj iznosila je oko milijun hrvatskih dinara, odnosno oko 450 njemačkih maraka iliti današnjih 1800 kuna.

Dakle, 27 godina kasnije koprivnički div ima otprilike istu prodaju, ali i četiri tisuće radnika manje. Ne treba biti posebno financijski i monetarno pismen pa znati da je 1993. godine tih 3,4 milijarde kuna vrijedilo barem triput više nego danas.

To je izravan rezultat utjecaja politike na Podravku. Kako smo bili neposredni i živi svjedoci cijelog tog vremena, možemo samo reći da bi svaka druga kompanija na Podravkinu mjestu zbog tih pogubnih političko-kriminalnih procesa odavno završila na koljenima.

Toga mora biti svjesna svaka vlada koja bi željela još jače podržaviti Podravku. Jer nije dovoljno samo promijeniti stanare u Banskim dvorima. Ova država je još od 1993. godine sita takvih promjena.


Tagovi: 1993 PODRAVKA POLITIKA PRIVATIZACIJA

NEDAVNO OBJAVLJENO