Ostavljena žena je najopasnija žena. To što ona može priuštiti odbjeglom muškarcu, nije u stanju ni najljući neprijatelj. Neprijatelj će se možda i smilovati, ranjena žena imat će samo jedan motiv – osvetiti se.
Posljednjih mjeseci Josipa Rimac trune u zatvoru. Ne jede, sekira se, smišlja osvetu. U to vrijeme Plenkovićev pretorijanac Tomislav Ćorić uživa u blagodatima megaministarstva koje mu je Andrej Plenković predao na čuvanje. To je isto ono ministarstvo u čiju nadležnost spada vjetropark koji je Josipi Rimac trebao služiti kao tvornica novca. I ne samo njoj.
Nažalost, provaljena istraga i otkrivene bubice u njezinom automobilu ostavile su nas u neznanju kome je još vjetar s Dinare trebao osigurati deveto pokoljenje. Indicije su bile da je istraga namjerno zaustavljena jer su njezini pipci išli duboko u sve dublju državu. Prema kome, možda nikada nećemo doznati.
No, zadnjih dana ministar Ćorić sigurno ne spava mirno. Vidi se to i prema njegovim reakcijama. Najprije ne želi komentirati naslove jednog tjednika kako je Josipa Rimac mama njegovog političkog života, onda mu se naprasno ipak upali žaruljica (možda iz obnovljivih izvora vlastite savjesti) nad glavom. U napoleonskoj pozi, blago zakrivljene glave Ćorić suvereno izjavljuje kako se njegov politički put veže uz Plenkovića.
Nešto što bi u nekim normalnijim okolnostima zvučalo kao najelementarnije ulizivanje, sada poprima ozvučje prijetnje, suptilne, ali ipak prijetnje. Budimo iskreni, niti bi Rimac bila državna tajnica bez blagoslova premijera Plenkovića, niti bi bez njegova očinskog odobravanja Tomislav Ćorić bio tvorac HDZ-ovog izbornog programa.
Josipi Rimac očito se ne sviđa činjenica da će biti Pedro svih HDZ-ovih afera kako bi se njezinim zatvaranjem oprala čaša gorkih suza HDZ-ove korupcije. Nije ona toliko kršćanski nastrojena da bi spašavala palu braću. Jok! Svjesna je, dakako, tko joj je omogućio provincijsku moć i tko je sve znao za njezine “časne” namjere. Možda i imao direktne koristi.
Simptomatično je, stoga, ponašanje samog premijera. Iako je uvijek bezrezervno branio svoje ministarske akvizicije, po pitanju Ćorića i njegove povezanosti s neokrunjenom kraljicom vjetra u Hrvata, čuli smo samo rezigniranu rečenicu: “To ćete morati pitati ministra.”
Bez obzira što je HDZ pomaknuo u centar i pokušao ga (fasadno) pretvoriti u civiliziranu stranku, Plenković je svjestan da HDZ-ove hijene funkcioniraju po principu domino efekta. Ako padne jedan, brigada palih hadezeovskih anđela padaju jedni po drugima. Uz Ćorića, od nesanice sada pati i Plenković, svjestan osvetničkog Josipinog pogleda iz Remetinca.
Izmaknuti se ili maknuti Ćorića? A kako kad se cijeli ministrov politički put veže uz njega? I kad je ministar idejni mozak pobjedničkog programa. Te dvije činjenice možda su i krunski dokazi koji će sutra zafaliti istražnim organima. Poput memorijske kartice s eksplicitnim koruptivnim sadržajem.
NEDAVNO OBJAVLJENO