INTERVJU - NINO RASPUDIĆ, MOSTOVA ZVUČNA AKVIZICIJA

Ni Plenković, ni Bernardić neće dobiti moju ruku u Saboru

Objavljeno, 12. lipnja 2020. Razgovori
# Foto: DANICA.HR / Nino Raspudić
AUTOR
Tomislav Stipić
kolumnist i politički analitičar portala

Nino Raspudić nova je Mostova politička uzdanica. Na predstojećim izborima nastupit će kao nezavisni kandidat na listi Mosta. O svojim stajalištima, programu i očekivanjima govori u razgovoru za naš portal.

Možete li sigurno potvrditi da idete na izbore u II. izbornoj jedinici?

Da, to sada definitivno mogu reći.

To je vaša osobna odluka ili je u Mostu procijenjeno da bi se tako najlakše došlo do mandata?

Lovim Jandrokovića.

Zašto se baš želite sučeliti Jandrokoviću?

Ma gledajte, mi nemamo puno sredstava za kampanju i na kapaljku nam se pruža zdrav medijski prostor. Meni je s neba palo to gostovanje u Nedjeljom u 2 nakon što je Škoro odbio doći. Vi sad možete interpretirati da sam ja makijavelistički bacio par udica, eto, Jandroković je progutao jednu i dao mi veliki publicitet, tjedan dana se pričalo o našem sukobu što je odlično za početak kampanje.

Dobro, ali niste ga ni kao politički analitičar baš štedjeli, što Vam je on očito zamjerio jer Vam je odgovorio vrlo suptilno, po nekima vrlo nisko, aludirajući na Vaš bračni status?

Jandroković je meni problem kao oličenje nekoliko velikih negativnosti u hrvatskoj politici. S jedne strane je to neka vrsta dvorskog poltronstva, a u isto vrijeme okrutnost zaborava prema onome kome si do jučer vjerno služio. Ja sam prilikom pisanja jedne kolumne za Večernji o tom fenomenu zamolio da se stave četiri fotografije Jandrokovića – kako se smješka iza Sanadera, pa Jadranke Kosor, pa Karamarka i na koncu iza Plenkovića.

S druge strane on je oličenje demokratskog deficita jer sve više odluka o našim životima donose ljudi koji nemaju legitimitet, koji nikoga ne predstavljaju. Jandroković je na izborima dobio 808 preferencijalnih glasova kao osoba koja je dugo u politici i s tih 808 glasova, a to su prosječni hercegovački svatovi, postao predsjednik Sabora. To je po meni skandalozno jer pokazuje partijski, totalitarni mentalitet gdje se poslušnici nagrađuju iako nemaju nikakvo uporište u biračkom tijelu.

Što se tiče njegovog napada na moj obiteljski život, ponavljam, meni je to samo koristilo medijski i dobio sam publicitet, a ulaskom u politiku znao sam u što ulazim. Zbog tog publiciteta, očito su mu u jednom trenutku rekli da s tim prestane jer mi samo diže cijenu, a sebe i HDZ zakopava sve dublje.

Što jedan stasiti Hercegovac može ponuditi biračima Podravine i Prigorja?

Izborne jedinice skrojene su na način da obuhvaćaju šire područje. Ja živim u Zagrebu već 26 godina, to je grad mog izbora, tu su mi rođene kćeri koje su Zagrepčanke. Ono što mogu garantirati biračima iz Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Daruvara jest da ću poslušati njihove probleme i da ću artikulirati sve njihove zahtjeve i interese koje smatram opravdanima i da to neće biti vezano samo za predizbornu kampanju nego doista za četiri godine mandata.

Pretpostavljam da znate kako je brza cesta do Koprivnice nedosanjani san koji su obećavali i lijevi i desni, ali ceste do Koprivnice i dalje nema?

Taj problem detektirao sam u razgovoru s ljudima i u Koprivnici i u Bjelovaru kao najvažniji. Skandalozno je to da jedna Koprivnica, grad takvog gospodarskog potencijala 2020. još uvijek nije brzom cestom spojena sa Zagrebom. Nadam se da će ljudi prepoznati one kojima su do sada davali glas, a nije se ništa pomaklo s mrtve točke. To ne znači da ću ja trgovati svojim statusom parlamentarnog zastupnika i moći uvjetovati izgradnju brze ceste, ali ću zasigurno svojim zalaganjem kao saborski zastupnik artikulirati ona pitanja koja su od krucijalnog interesa za građane Republike Hrvatske, a napose za stanovnike moje izborne jedinice, a brza cesta prema Koprivnici i Bjelovaru je visoko na listi prioriteta druge izborne jedinice pa time i mene kao njenog predstavnika u Saboru.

Nino Raspudić bit će nositelj u II. izbornoj jedinici

Da, ali saborski zastupnici i jesu tu da doprinose interesima svojih birača, recimo Branko Hrg, dosadašnji zastupnik s područja Koprivničko – križevačke županije kaže da je upravo njegovim zalaganjem brza cesta stavljena kao prioritet Plenkovićeve Vlade koju je podržavao?

Smatram da je to trebalo ići puno brže. Imamo neke ljude koji su iznimno negativno percipirani u hrvatskoj politici, ali su za svoje lokalne sredine učinili puno, primjerice, Zadar i njegovo zaleđe su zahvaljujući Kalmeti infrastrukturno doživjeli procvat. Bilo je ljudi iz ovog kraja koji su konstantno pri vlasti, evo i Jandroković je iz Bjelovara, prvi je bio do četiri zadnja čelnika HDZ-a, pa što je on učinio po pitanju brze ceste ili po pitanju otkupnih centara za poljoprivredne proizvode, što je isto vrlo bitno. Nisu napravili ništa.

Spominjete otkupne centre za poljoprivredne proizvode, ovaj kraj je poljoprivredno orijentiran. Tu veliku ulogu igra i Podravka. Što bi se trebalo učiniti po pitanju Podravke, maknuti ju iz državnog vlasništva i privatizirati ili država tu može imati neki interes?

Ja se zalažem za slobodno tržište, ali apsolutno slobodno tržište ne postoji. Pitanje s Podravkom je dublje pitanje, tu treba procijeniti je li Podravka strateška firma koja može biti motor razvoja cijele Podravine i šire, ili je Podravka firma koja treba što bolje poslovati na tržištu. Trebalo bi gledati širu sliku i vidjeti je li nama Podravka strateški važna u kontekstu razvoja tog kraja da primjerice otkupljuje proizvode i resurse koje neka privatna firma ne bi…

…ali ne može tvrtka poslovati s gubitkom?

Ne, ali strateška firma može dati kisik da bi se nešto dugoročno razvilo i stalo na zdrave noge. Ne trebaju nam državne koke koje se čerupaju kako bi se nešto umjetno održavalo. Ja govorim o tome da strateška firma može razmišljati dugoročno i pomiriti nešto što je politički interes cijele jedne regije, ali i zdravog poslovanja.

Upravo u tome i jest problem. Podravka je baš zbog tog vlasništva države dugo služila političkim interesima lokalnih moćnika koji su preko Podravke ostvarivali svoje političke ciljeve.

Kao i sva javna poduzeća u državnom vlasništvu. Ako će Podravka trajno ostati u tom statusu, onda je bolje da se privatizira. Ali to ne mora tako biti. Država može i zdravo upravljati.

U jednom razgovoru spomenuli ste kako ste protiv neoliberalnog kapitalizma. To je svojevrsni termin ljevice, pa je bilo malo čudno da taj termin dolazi iz Vaših usta. Što ste mislili pod time?

To je više kolokvijalni izraz, ja sam već rekao da se zalažem za slobodno tržište sa socijalnim amortizerima. Svjestan sam da se ti socijalni amortizeri moraju ustanoviti jer u Hrvatskoj slobodno tržište ne postoji. U svakom trenutku Vam šalju inspekcije, ni pečenjaru ne možete otvoriti i voditi bez političkog uplitanja. U svakom trenutku, ako vas uzmu na zub, mogu vas uništiti. Put prema slobodnoj, zdravoj ekonomiji zahtjeva ugrađivanje tih socijalnih aspekata kako bi se zaštitili najslabiji.

Ne mogu zagovarati minimalnu državu i apsolutno slobodno tržište kao u Americi, a tko će nestati, neka nestane. Taj „omraženi“ kapitalizam je, a to je povijest pokazala, najmanje loše ekonomsko uređenje, sve drugo je vodilo prema bijedi i tiraniji. Je li radnik bolje živio u Zapadnoj ili Istočnoj Njemačkoj, Francuskoj ili Sjevernoj Koreji? U tom kontekstu sam i govorio o neoliberalnom kapitalizmu, ne možemo preko noći prijeći u apsolutno slobodno tržište zato jer je to jedan proces koji će u prilagodbi zaštititi najslabije.

Rekli ste da Andrej Plenković neće dobiti Vašu ruku, a to isto kažete i za Bernardića? Čemu ići u Sabor ako ne želite sudjelovati u vlasti? Princip svakog političkog djelovanja jest doći na vlast i mijenjati stvari?

Zbog djelovanja Andreja Plenkovića koje je bilo loše i odlučio sam ući u politički ring. S druge strane Bernardić se sam diskvalificirao kazavši kako je Most desno i da se s nama nema što tražiti. Što se tiče podrške, tko kaže da Vladu neće sastaviti većina u kojoj će biti HDZ ili SDP, a mandatari neće biti ni Plenković ni Bernardić? Takvu većinu bih, ako je skladu s našim vrijednostima i politikama za koje se zalažemo, bio spreman podržati.

Ali da, recimo, Bernardić napravi neku manjinsku Vladu, kako sada sugeriraju ankete, biste li u tom slučaju dali ruku?

Ne, nakon njegovih izjava o meni i Mostu sigurno ne.

Što u slučaju da Vi i grupacija Mostovih zastupnika budete imali neko drugačije stajalište, pogotovo oko sastavljanja većine, hoćete li odlučivati suprotno volji stranke?

MI smo puno razgovarali i iskristalizirali političke stavove i vrijednosti i mislim da se to ne može dogoditi. Ali ja se idem samostalno boriti kao nezavisni kandidat na listi Mosta za svoj mandat, on mi nije darovan i imam puno pravo  upravljati s njime po svojoj volji. Međutim, mislim da će tu sklad biti puno bolji nego što je bio u jednoj stranci. Sjetite se koliko je bilo nesklada u SDP-u u primjerima njihovih prebjega Sauche, Opačić i drugih koji su unutar jedne partije ušli u parlament, a onda pretrčali na suprotnu stranu.

Kako biste sami sebe opisali u nekom političkom i društvenom obrascu? Za vas kažu da ste konzervativac, desničar, čak i klerikalac?

Ja sam u prvom redu politički Hrvat a to podrazumijeva vjerovanje da hrvatski narod ima pravo na svoju državu i da će sam upravljati sobom bolje nego netko drugi. U ekonomskom pogledu mogu reći da sam liberal koji zastupa slobodno tržište, ali uz socijalne amortizere. Što se tiče vrijednosti, tu bih sebe opisao kao razboritog konzervativca. Stare društvene institucije ne treba olako uništavati. Biti konzervativac ne znači zalediti stanje u kojem se ništa ne bi mijenjalo, nego tražiti dovoljno racionalnih argumenta za promjenu postojećih institucija. Revolucija smo se nagledali u 20. stoljeću i svi znamo kakve su bile posljedice istih.

U medijima se ovih dana promiče teza kako ste od lijevog aktivista postali desničar?

Ne znam po čemu sam bio lijevi aktivist, ako misle na postavljanje kipa Bruce Lee-u u Mostaru, to je bila jedna humana, duhovita gesta koja je odjeknula u svijetu. Kakve veze ima Bruce Lee s jugoljevicom? Druga je stvar što oni sebi prisvajaju sve što je pametno i duhovito, to je njihov problem. Ne mogu mi naći ništa pa bi me htjeli prikazati kao nekog konvertita, a moja stajališta ni po čemu se nisu promijenila u posljednjih 20 godina.

Nedavno Vas je Milorad Pupovac spomenuo u smislu da se u hrvatski politički prostor vraćaju ljudi koji su nastrojeni protiv manjina, spominjao je i termin „antisrpska Hrvatska“. Kako to komentirate?

To je jedna klevetnička izjava. Sa Srbima nemam apsolutno nikakvih problema, brojni moji tekstovi o širim temama rado su čitani i u Beogradu i u Banja Luci. O meni srpska javnost ima jedan korektan stav kao o političkom Hrvatu koji voli i poštuje svoje i zalaže se za dobrosusjedske odnose i harmoničan odnos većine i svih manjina. Pupovca je etnobiznismenom nazvao Ivo Josipović, osoba s lijevog političkog spektra.

On svojim djelovanjem otežava i kompromitira status srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj jer koristi srpsku manjinu za svoje sitne, ideološke i političke interese. Dovoljno je pogledati činjenicu da je Pupovac od srpskog tjednika koji se financira iz proračuna, a koji bi trebao obrađivati teme srpske nacionalne manjine, napravio udomilište za propali Feral. On je napravio jedan ekstremni jugoljevičarski tjednik u kojem je novcem namijenjenim za srpsku manjinu zaposlio njemu politički podobne Hrvate i koji u biti stalno antagonizira srpsku manjinu s ostatkom društva.

Raspudić s našim suradnikom Tomislavom Stipićem

Kad smo već kod Ferala, zašto Vam je toliki problem reći da ste pisali za Feral?

Kad mi ne mogu ništa naći, onda se izvrće činjenica da sam pisao za Feral. Dva teksta koja su objavljena u Feralu vezana su za specifične kulturne događaje. S Feralom surađuje netko tko ima stalnu suradnju, a ne netko kome je objavljen taj tekst. Jedan je intervju s piscem Claudijem Magrisom povodom njegovog gostovanja u Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu, isključivo na temu kulture, a drugi je reportaža sa Sajma knjige u Puli i druženja s Umbertom Ecom. U tom tekstu usput izražavam i gađenje prema Josipu Brozu Titu, stajalište na kojoj liniji ja stojim i dan danas.

Ali zašto je problematično reći „Nino Raspudić je objavio tekst u Feralu“?

To meni nije problem po sebi, problem je što se imputira da sam ja bio ljevičar pa sam sad odjednom postao desničar. Neka objave te moje fantomske ljevičarske tekstove.

Što je Vaš osobni program s kojim idete pred birače?

Dijelim program s Mostom i oko svega bitnog smo se složili. Reforma pravosuđa i javne uprave, transparentno trošenje javnih financija. Promjena izbornog zakona i omogućavanje raspisivanja narodnog referenduma, uvođenje e/dopisnog glasovanja. Moderne zemlje omogućuju raspisivanje referenduma o svim bitnim pitanjima, Hrvatska ga onemogućuje preko likova poput Lovre Kuščevića i Josipe Rimac. I to je taj demokratski deficit o kojemu sam govorio, borit ću se protiv njegovih posljedica.

Ako spominjemo promjenu izbornog zakona, što je s glasanjem dijaspore i manjinskim zastupnicima u Saboru, treba li te dvije stvari ograničiti?

Nekada smo imali jedan dobar princip da zastupnici manjina koji su birani često s vrlo malo glasova na posebnim listama, sačekaju da se formira parlamentarna većina, pa da onda stanu uz nju. Preko Pupovca i ove vjerolomne političke trgovine to se u potpunosti promijenilo. Ljudi koji su izabrani na poseban način, vrlo malim brojem glasova, kasnije politički trguju. Ne smatram da je diskriminatorno da tako birani zastupnici manjina ne mogli odlučivati o proračunu i većini. Ali prilikom izbora većina pripadnika manjina ne glasuje za te svoje posebne liste, nego za građanske liste. Dakle, neka biraju po posebnim listama, ali sa sviješću da ti zastupnici neće moći sklapati trgovačke sporazume s većinom. Što se tiče dijaspore, treba joj omogućiti e/dopisno glasovanje i napraviti to tako da imaju mjesta u Saboru razmjerno broju izašlih birača kako je to nekada bilo.

Za to nam treba promjena Ustava? Teško je očekivati da bi na to pristali HDZ i SDP.

Mijenjat ćemo ga referendumom.

Kakav je Vaš stav o Vatikanskim ugovorima, ali i općenito u ugovorima države s vjerskim zajednicama? Treba li država financirati religijske zajednice?

Ja se zalažem za odvojenost Crkve od države i vidim to kao veliku tekovinu zapadne civilizacije. Na koncu, to je na neki način i kršćanska tekovina u smislu „caru carevo, Bogu Božje“. Crkvu moramo odvojiti od države, ali je ne možemo i ne trebamo odvojiti od društva. Možemo govoriti i o dugovima države prema Crkvi, sve ono što joj je oteto nacionalizacijom. Crkva se mora isto tako solidarizirati s društvom. Nisam siguran koliko bi ta revizija Vatikanskih ugovora s državom doprinijela boljem životu građana.

Ali nije li nepošteno da netko tko nije vjernik financira vjersku zajednicu? Ne bi li bilo poštenije da može sam izabrati koju udrugu će financirati, kao što je primjer u Njemačkoj ili Italiji, u kojoj ste živjeli?

Slažem se i ne bih imao ništa protiv te forme. Ali nisam siguran koliko bi na to pristale ostale udruge koje djeluju kao parareligija i bi li mogli živjeti od crkavice koju bi dobili od tih par ljudi koji bi se opredijelili njima uplaćivati. Kažem, ne bih se tome protivio.

Što ako izgubite, odnosno ne dobijete mandat u Saboru? Druga izborna jedinica prilično je zahtjevna, SDP ide za županom Bajsom, HDZ s gradonačelnikom Bjelovara Hrebakom, Škoro, lijeva koalicija je blizu praga po zadnjim anketama. Prilično je tijesno.

Ja nisam Dalija Orešković koja se nametljivo vraća i prepakirava u razne forme i nudi biračima, unatoč tome što je oni od izbora do izbora nanovo odbacuju. Ako sada ne uđem u Sabor, mogu sa sigurnošću reći da više neću pokušavati. Imam svoju struku i puno drugih stvari u životu koje me raduju.


Tagovi: INTERVJU NINO RASPUDIć

NEDAVNO OBJAVLJENO