SLIKA I PRILIKA HRVATSKE

Državu uopće nije briga što blagajnice u dućanima rade i 16 sati dnevno

Objavljeno, 01. prosinca 2019. Komentari
# Foto: ILUSTRACIJA
AUTOR
Robert Mihaljević

Bivša blagajnica KTC-a, koja se prije četiri godine inspektorima požalila na prekovremeni rad, mora da je danas ponosna na sustav koji je dopustio da nakon njezine prijave sve otklizi u zastaru.

Ali, to je slika današnje Hrvatske. Za ženu koja je poslodavca prijavila nakon što je na poslu danima znala provoditi i 16 sati – nema pravde. Da se razumijemo, ovdje poštujemo presumpciju nevinosti jer nije dokazano da je KTC doista počinio takve prekršaje iz radnog zakonodavstva.

No, zahvaljujući našem poslovično marnom sudstvu na koncu nije dokazano ni da KTC nije bio u prekršaju. To je, ponavljamo, slika i prilika današnje Hrvatske, zemlje kojoj uopće nije stalo do toga da ustanovi u kakvim to, zaboga, uvjetima rade blagajnice u trgovinama.

Gazda ih prisiljava

Ne govorimo to napamet. Već godinama do nas dolaze pritužbe iz prodavaonica o sramotnim radnim uvjetima. Lani su nam se, primjerice, radnice jednog lokalnog županijskog lanca interno požalile kako im se od plaće redovito odbijaju manjkovi.

U drugom lancu pak rekli su nam kako ih gazda prisiljava da dio plaće troše u dućanu u kojem rade, bez obzira što su cijene osjetno više nego kod konkurencije. Kad ih pitamo zašto to ne prijave inspekciji – gledaju nas u čudu. Sad znamo i zašto.

Nedavno smo objavili kako je vinkovački trgovački lanac Boso svojim radnicima u prosjeku lani isplaćivao tek 2952 kune neto. Đurđevačka Sloga podravska trgovina, prema poslovnim podacima za 2017. godinu, davala je prosječnu plaću tek mrvicu višu od 3000 kuna.

Nema više budala

Te su plaće danas nešto veće, ali i dalje ispod svakog pristojnog minimuma. O broju prekovremenih radnih sati, pogotovo u dane inventure, bolje da se ne govori.

I priča o neradnim nedjeljama u trgovinama proizašla je, prije svega, iz opće krize na tržištu rada. Nema više dovoljno budala koje su spremne raditi 12 sati dnevno za crkavicu. Svaki vikend, petak i svetak. Radije odlaze u Njemačku. Što će biti kad u srpnju i Austrija otvori granice za Hrvate, bojimo se i pomisliti.

Trgovački lanci uoči svake sezone doslovce su pred rasulom jer im nema tko raditi na obali. Plaće lete u nebo, manja prodajna mjesta ostaju zatvorena. I nije da ih nešto žalimo: kako su sijali, tako će i žeti. Ovdje je ključ svega odnos države prema onoj blagajnici iz priče s početka našeg teksta. Koji se sve ove godine uopće nije promijenio.


Tagovi:

NEDAVNO OBJAVLJENO