PRIPREMA ZA IZBORE

Nacionalni stožer kao sveto trojstvo i Vladino ministarstvo propagande

Objavljeno, 23. travnja 2020. Komentari
# Foto: SCREENSHOT / Dr. Alemka Markotić, dr. Vili Beroš i potpredsjednik Vlade Davor Božinović
AUTOR
Tomislav Stipić
gost komentator

U zadnje vrijeme u eminentnim medijskim kućama pojavile su se razne verzije blaćenja oporbe koje su trebale poslužiti da bi se pokazala sva maestralna sposobnost vlasti u vođenju ove krizne situacije. Paradoksalno, sposobnost vlasti trebala se pokazati projiciranjem nekog utopističkog momenta u kojem bi Bernardić, Maras ili Zekanović vodili ovu kriznu situaciju. Ne bi li bilo smislenije govoriti o kvalitetama vlasti koje su doprinijele smanjenju pandemije, dobrim ekonomskim potezima, promišljenim odlukama koje ne zbunjuju javnost?

Ne, dežurni komentatori pohitali su braniti vlast opanjkavanjem oporbe. Kad nemaš reći što dobro o sebi, najbolje je udariti po konkurenciji.

Korijen toga začeo se već na famoznom sastanku premijera Plenkovića s predstavnicima dnevnih novina, javnih medija i televizija. Na tom sastanku premijer i ministri zamolili su medije da objektivno izvještavaju o korona krizi, a država će nastojati pomoći medijskim kućama u krizi.

Na taj sastanak nisu bili pozvani portali, Telegram i Index, koji su najviše pisali o travestiji i nemoralu ljudi iz vlasti, bivših i sadašnjih ministara.

Trebalo je od Nacionalnog stožera napraviti sveto trojstvo koje će po potrebi politike postati apsolutni gospodar istine i suvremeno ministarstvo propagande. Odgovarajući na primjedbu predsjednika Milanovića kako sada treba početi donositi i političke odluke kako bi se umanjila kriza u svakom pogledu, premijer Plenković neizravno je priznao kako je Stožer i imenovala politika i kako ona zapravo diktira tempo.

Brzo je nestao narativ o tome kako struka vodi glavnu riječ i kako se na neki način politika konačno izmaknula. Kako je vrijeme odmicalo, presice Nacionalnog stožera počele su izgledati kao izlaganje biometeorološke prognoze ili igranje Binga.

Članovi stožera kritizirali su prodavače televizora, Dalmatince, petokolonaše u liječničkim redovima, struka u osobi ravnatelja HZJZ-a dr. Capaka postala je stručna i za turizam, pedagogiju i obrazovanje, dopuštale su se procesije samo za odabrane, širile parole od „Stavljaj masku“ do „Skidaj masku“.

Ravnatelji zdravstvenih ustanova prijetili su liječnicima otkazima ako su se usudili prigovoriti da nema zaštitnih sredstava. U pozadini se odvijala politička borba kako preveslati oporbu i izglasati prijenos ovlasti sa Sabora na Vladu do toga da se sve građane prati geolokacijom bez obzira jesu li zaraženi ili u samoizolaciji.

Na koncu, ponašanjem Državnog inspektorata koje je pozatvaralo brojne ugostitelje jer nisu poštivali Uredbu koja je donesena nakon što su zatvoreni, pokazala se sva silina državnih institucija koja „dobro“ vodi ovu krizu.

Dok Austrija, Njemačka, dijelom i Italija imaju jasne planove kada će se gospodarstvo konačno početi otvarati, hrvatski ministri još ne znaju kada će i što prvo liberalizirati. Ni plana ni programa, samo politički PR ususret parlamentarnim izborima.

Nisam razmišljao kako bi to sve izgledalo da su nam krizu vodili Bernardić, Maras ili Zekanović. Zašto i bih? Imamo trenutnu državnu administraciju koju plaćamo suhim zlatom kako bi nam pružila sigurnost i zaštitu.

Uostalom, i sami građani su ozbiljno shvatili preporuke te onaj zdravstveno-epidemiološki dio vođenja krize možemo nazvati uspješnim. Zašto bismo uopće zamišljali što bi bilo kad bi bilo? Ne bih stavio ruku u vatru ni za Bernardića ni za Marasa, a kamo li za Zekanovića, ali prebacivanje loptice na oporbu u ovoj situaciji nije ni potrebno ni moralno.

Kao da ćemo time zaboraviti sve promašaje i amaterizam ove garniture u pojedinim detaljima ove krize. Kao da će to izbrisati sve suspektne radnje Plenkovićevih (bivših) ministara. Kao da će nestati notornog Skaričića, povjesničara koji je skupljanjem stranačkih mrvica postao ravnateljem Doma za starije u Splitu gdje se nemarom korona proširila poput ljetnog požara na Biokovu. Na koncu, kao da će pljuvanjem po oporbi HDZ postati čišći i ljudima bliži.

Ako sve to sagledavamo kroz prizmu nadolazećih izbora, takva strategija nije uopće čudna. Ponovno će nas se zasipati HDZ-ovom supremacijom kao čuvara opstojnosti države i nacije. Ponovno će se skandirati Franji kojemu će se pridružiti i ljuti boj protiv korone od koje nas je spasio HDZ.

Ova kriza bit će prava prilika i za ministra Božinovića koji će konačno moći računati na nešto više preferencijalnih glasova od izbora 2016. kada ih je ubrao 475, što je vjerojatno manje nego što ih dobije predsjednik kućnog savjeta u Mamutici.

Nemojmo se začuditi ako na HDZ-ovim listama osvanu i prvoborci struke, slično kako su nakon sportskih uspjeha na listama za Sabor završavali brojni hrvatski sportaši i treneri. Budući da se potiho šuška kako ćemo na izbore već u srpnju, ništa nije nemoguće. Korona kampanja već je ionako odrađena.


Tagovi: HDZ IZBORI OPORBA PROPAGANDA STOžER TOMISLAV STIPIć

NEDAVNO OBJAVLJENO