Foto: Youtube screenshot / Konferencija za novinare kriznog stožera
Poprilično je ovih dana u regiji odjeknuo intervju poznatog hrvatskog književnika Miljenka Jergovića za podgoričku Analitiku.
Govorio je o epidemiji koronavirusa, ljudskim slobodama, diktaturama i svim opasnostima koje vrebaju čovjeka suočenog s izolacijom i mjerama kriznog stožera.
“Diktatori, politički i epidemiološki, najavili su otvaranje kafića i restorana, ali uz pregrade od pleksiglasa i pod uvjetima koje nije u stanju ispuniti nijedan restoran. Istovremeno su, međutim, najavili i dogovor sa Crkvom, da se već ove nedjelje omoguće mise, ispovijedi i svi ostali ceremonijali.
Bez pregrada od pleksiglasa i bez ikakvih dodatnih uvjeta. Kazališta, galerije i tome slično se, naravno, ne otvaraju, pa će katolički vjernici steći onu vrstu monopola nad građanskim pravima i slobodama kakvu nisu imali ni u srednjem vijeku.
Dakle, kada je o Crkvi riječ, zdravlje nije najvažnije, ali kada je o kafani, knjižari ili kazalištu riječ, zdravlje je najvažnije. Dragi moji, to je duboko bolesno, i to nema veze ni s virusom, ni s epidemijom, nego s političkim sistemom, s diktaturom. Ali tek ćemo o tome”, najavio je Jergović na Facebooku intervju za Analitiku.
Uz njegovo odobrenje, prenosimo dijelove tog iznimno važnog i polemičnog intervjua.
Plaši li Vas na bilo koji način situacija u kojoj se nalazimo?
– Naravno da me plaši. Ali me i dalje ne plaši covid-19, nego me plaše reakcije zapadne civilizacije i demokratskih društava na epidemiju. Osim što su godinama, a već i desetljećima, ignorirali koronaviruse, najprije sars-1, a potom i mers, uvjereni da je bavljenje koronavirusima neisplativo sa stanovišta kapitalističkog, tojest farmaceutskog profita, danas se ljudi na Zapadu oduševljavaju s kojom se efikasnošću antidemokratski i totalitarni režimi, ne samo onaj u Kini, nego recimo i u Vijetnamu, bore protiv epidemije.
Naravno da su totalitarni režimi u tome efikasniji. Totalitarni režimi su, zapravo, u svemu efikasniji. Demokracija ima smisla samo ako služi slobodi, i sloboda je jedini razlog za demokraciju. Za sve drugo, pa i za epidemiju covida-19, kao i za narodno zdravlje općenito, totalitarizam je bolji i efikasniji. Čudi me samo da se još nisu sjetili da zamisle s kakvim bi se uspjehom Adolf Hitler obračunao s koronavirusom. Ako je Kinezima trebalo dva mjeseca, Hitler bi, pretpostavljam, s epidemijom bio gotov za mjesec dana. Ali zar je to razlog da nam se Hitler počne sviđati? Zar je to razlog da krenemo hvaliti zastrašujući politički režim u Narodnoj Republici Kini, koji je spojio ono najgore u maoističko-staljinističkom komunizmu s onim najgorim u kapitalizmu?
A plaši me i još nešto: liječnici su postali heroji, medicina je postala kriterij ukupnog društvenog života, zdravlje nacije nešto je o čemu se svakodnevno govori kao o temeljnom i jedinom kriteriju opstanka i postojanja jedne zajednice. Sve to je, ali baš u dlaku tako, postojalo kao fetiš u fašističkoj Njemačkoj. Liječnici su određivali mjeru građanske i općenarodne slobode. Oni su određivali koliko je netko ,,bolestan” i koliko svojom ,,bolešću” ugrožava zajednicu. Liječnici su govorili o zdravlju nacije i propisivali su, zajedno s Führerom, što treba poduzeti da se zdravlje nacije zaštiti i poboljša. Razlika je samo što u Trećem Reichu nije postojala virusna epidemija.
Izazvaće pozornost Vaši stavovi…
– Pa, da ne bih bio pogrešno shvaćen, naročito od histerika koji su oduševljeni dnevnim konferencijama za medije ovdašnjih doktora i njihovih političkih pokrovitelja: ja vjerujem da je covid-19 opasan, jer je vrlo zarazan; opasan je najprije po zdravstveni sistem, a tek onda i po ljude koji od covida-19 obole (ako su pritom stari, bolesni od drugih bolesti, jako debeli i tome slično); isto tako mislim da karantena i izolacija imaju smisla kad već nema lijeka i cjepiva, a bilo bi i lijeka i cjepiva da su se zdravstveni sistemi i farmaceutske industrije bavili prethodnim koronavirusima (ali nisu jer im se to, ponovimo, nije isplatilo).
Međutim, ja isto tako mislim da se s epidemijom može izboriti bez radikalnog ugrožavanja građanskih sloboda, ljudskih prava i materijalnog statusa zajednice i pojedinaca. Umjesto kineskog, vijetnamskog, ili vučićevskog u Srbiji i plenkovićevskog u Hrvatskoj, postoje i neki drugi modeli borbe protiv epidemije: recimo njemački i austrijski, a o švedskom da i ne govorimo.
Koliko slobode su ljudi spremni da žrtvuju da bi se osjećali sigurno? Da li je izbor pred koji smo stavljeni – sloboda ili zdravlje – zapravo lažna dilema?
– Ljudi se ponašaju kao isprepadani magarci. Pristaju na to da ništa nije vrednije od zdravlja. A to je, opet, u najizvornijem obliku totalitaristička, hitlerovska parola. Sloboda je neusporedivo vrednija od zdravlja. Ali ne postoji razlog da se sloboda žrtvuje za zdravlje, osim ako nemamo želju da se pretvorimo u Kinu, u komunistički Vijetnam, u Orbanovu Mađarsku, ili u nešto što podsjeća na Treći Reich.
Hoće li se zloupotrebe sloboda nastaviti i nakon okončanja pandemije? Koliko teško će biti vlastodršcima oduzeti moć koju su stekli u ovom periodu?
– Ne razumijem zašto bi itko mogao pomisliti da će se Orban, Vučić, Putin, ili neki predsjednik mjesne zajednice, odreći nečega što je stekao u vrijeme epidemije. Uostalom, kada je riječ o narodnom zdravlju, opreza nikad nije dovoljno. Čak i da covid-19 sasvim nestane, zar sad već nemamo dovoljno razloga da budemo oprezni pred nekim budućim virusom? Sloboda koju vam vaši vlastodršci jednom oduzmu nikad vam neće biti vraćena. Računajte na to.
Cijeli intervju s Miljenkom Jergovićem pročitajte OVDJE.
NEDAVNO OBJAVLJENO
