UREDNIČKI KOMENTAR

Kako se borba protiv korupcije u zadnjih 20 godina pretvorila u farsu

Objavljeno, 25. listopada 2020. Komentari
# Foto: ILUSTRACIJA / Palača pravde u Koprivnici
AUTOR
Robert Mihaljević

Punih 20 godina bivši upravitelj nekadašnjeg Telekomunikacijskog centra u Koprivnici Željko Pintar bio je pod stigmom osobe osumnjičene za najteža gospodarska kaznena djela.

Dobio je otkaz u TKC-u, današnjem HT-u, te zajedno s bliskim suradnicima i poslovnim partnerima na sudu u više navrata morao dokazivati kako u radovima koje su vanjske tvrtke 90-ih godina izvodile za TKC nije bilo pogodovanja, štete niti mita.

Vrhovni sud RH ovih je dana potvrdio oslobađajuću presudu Pintaru i drugima pa je on danas čist pred zakonom, otkrio je ovih dana Podravski list. No, za to je trebalo proći puna dva desetljeća. Za to je vrijeme Hrvatska promijenila pet Vlada i šest premijera, ušla u NATO i Europsku uniju, preživjela katastrofalnu recesiju, krenula u ljuti boj s pandemijom opakog virusa.

Svi koji su rođeni u doba dok je Pintar zaradio kaznenu prijavu danas su 20-godišnjaci s pravom glasa, a nemali je broj onih koji su sreću potražili u inozemstvu. Bez prava glasa.

Pintar je pravomoćno oslobođen za sve grijehe koje su mu policija i tužitelji natovarili na pleća i na tu se činjenicu nema što dodati. Kroničari će podsjetiti kako je kaznenu prijavu dobio u listopadu 2000. godine, i to zbog sumnje u zloporabu položaja i primanje mita.

SLUČAJ BELUPO

Policija i tužitelji su, naime, prvotno bili tvrdili kako je poduzetnik Željko Palković iz Velike Črešnjevice davao novac Pintaru za radove koje je dobivao od TKC-a, a kao ključni dokaz podastrli su Palkovićev rokovnik u kojem je navodno vodio evidenciju o isplatama.

No, cijela je priča nakon istrage, ispitivanja svjedoka te financijskog i građevinskog vještačenja pala u vodu u višegodišnjoj sudskoj raspravi. Nema mita, nema pogodovanja, nema zloporabe položaja, nema štete, nema krivnje, nema sankcija. Punih dvadeset godina.

Slično je skončao i slučaj Belupo koji je počeo potkraj 1999. godine kaznenim policijskim prijavama protiv ondašnjeg direktora Nikole Felaka, njegovih prvih suradnika i poslovnih partnera

Posve je nevjerojatno da je sve toliko trajalo, a riječ je o maloj filijali telekomunikacijskog diva koji je ulagao nešto milijuna u polaganje infrastrukture i druge radove te surađivao s nekim lokalnim poduzećima i obrtima. Dvadeset godina.

Slično je skončao i slučaj Belupo koji je počeo potkraj 1999. godine kaznenim policijskim prijavama protiv ondašnjeg direktora Nikole Felaka, njegovih prvih suradnika i poslovnih partnera preko kojih je farmaceutska tvrtka 90-ih godina prošlog stoljeća bila nabavljala stratešku sirovinu za svoje najprodavanije lijekove za snižavanje krvnoga tlaka.

S PRIMJESOM POLITIKE

Njihova je pravosudna kalvarija trajala punih 13 godina i na koncu je sve završeno oslobađajućom presudom Županijskog suda u Bjelovaru. Bio je to slučaj koji je godinama punio medijske stupce svih nacionalno važnih medija.

A što reći za tzv. aferu glutaminat, što je strateška sirovina za proizvodnju Vegete, zbog koje je policija nakon krim-obrade bila prijavila četvero Podravkinih direktora? Taj slučaj nije ni dospio na sud jer su prijave odbačene tijekom državnoodvjetničke istrage. Nije bilo dokaza da je počinjena šteta Podravki, pa tužitelj i nije imao previše izbora.

No, mnogo je tinte potrošeno tih mjeseci i mnogo medijskih izvještaja sročeno u potrazi za informacijama o aferi s primjesom politike i zakulisnih gospodarsko-pravnih igara.

Vjeruje li itko u ovoj državi, nakon svega, u sposobnost pravosudnog sustava da se obračuna s korupcijom i kriminalom iz onih najviših, sofisticiranih sfera

Od 2000. naovamo istraživali su policija i tužitelji privatizaciju Bilokalnika, navodne zloporabe u Pomki, marifetluke u koprivničkoj trgovačkoj tvrtki Izvor, galimatijase u križevačkim poduzećima Čelik, Mesnoj industriji i Tiskari, nepravilnosti u đurđevačkoj Naturi Agro, poslovne odnose Podravke i tvornice obuće Sloga, Spice grupu i sumnju u pokušaj neprijateljskog preuzimanja Podravke…

U VIHORU TRANZICIJE

Bilo je toga, da dalje ne nabrajamo. Mnogih od tih tvrtki više nema, nestale su u vihoru tmurne hrvatske tranzicije, a s njima i tisuće radnih mjesta. No, za ovu priču važan je sljedeći detalj: nitko od važnijih aktera tih pravosudnih dramoleta na koncu nije osuđen. Ni nepravomoćno.

Ovdje nam, dakako, ne pada na pamet tvrditi kako je netko od njih nepravedno oslobođen krivnje koja mu se stavljala na teret. Nismo ni progonitelji, ni tužitelji, ni suci, ni porotnici.

Tek marni kroničari turbulentnih podravsko-prigorskih vremena u kojima je bilo nešto nade da institucije funkcioniraju i da će proklamirana borba protiv korupcije, ako ništa drugo, svima omogućiti da svoju krivnju ili nevinost dokažu u razumnom roku, a ne da se sve rastegne do te mjere da postane potpuno besmisleno. I zapravo odvratno i deprimirajuće.

Vjeruje li itko u ovoj državi, nakon svega, u sposobnost pravosudnog sustava da se obračuna s korupcijom i kriminalom iz onih najviših, sofisticiranih sfera? I vjeruje li više itko u mantru da je pravda nerijetko spora, ali uglavnom dostižna? Pitanja su, dakako, retorička.

Tekst je izvorno objavljen u tjedniku Glas Podravine i Prigorja


Tagovi: KOMENTAR KORUPCIJA PRAVOSUđE

NEDAVNO OBJAVLJENO