Foto: ILUSTRACIJA
U životu sam često dolazio u situaciju da uđem u raspravu s osobom koja ima sasvim suprotna mišljenja od mojih. Bile su to rasprave oko tema iz različitih područja (politika, povijest, nogomet, pravo, itd.). Gorljivo sam branio svoja stajališta, ali često i osjetio da su argumenti druge strane čvršći i jači. A tada sam to i priznao te djelomično ili u cijelosti korigirao svoje stavove.
Međutim, osjećam se potpuno nemoćnim kad nešto ne mogu shvatiti. Kad je to sasvim suprotno – ne samo mojem shvaćanju – nego uopće logici, zdravom razumu. U takvoj situaciji sam se ponovno našao gledajući rezultate izbora za Europski parlament. Nekoliko drastičnih primjera izdvojit ću u ovom članku. Bojim se da ljubazni čitatelji neće naći suvisle odgovore na te dileme, nego više moja čuđenja.
Primjer suca Kolakušića. Čovjek je govorio o problemima pravosuđa. Istina, postoje. I ogromni su. Ali, čovjek govori da će on tu napraviti pravu reformu, i to roku od 90 dana. Kako sam ja najveći dio aktivnog života proveo u pravosuđu, dobro znam da ni 90 mjeseci ne može biti dovoljno da se na tom području dogode neki ozbiljni pozitivni pomaci. Sjećam se razgovora iz početka 90-ih s eminentnim pravnikom i sucem, danas pokojnim Vladom Primorcem.
On je govorio da se mogu popraviti i ratne štete i promijeniti loši politički potezi. Ali, pravosuđe je devastirano. A ta šteta je nepopravljiva. I sada se pojavljuje sudac Kolakušić i obećava da će on to sve izmijeniti dok kažeš keks. I konačna poanta, čovjek to govori dok se natječe za zastupnika u Europskom parlamentu. Njegovi brojni glasači očiti vjeruju da će se na tom tijelu raspravljati o stanju u hrvatskom pravosuđu.
Heroina ovih izbora Ruža Tomašić je, prema vlastitoj izjavi, euroskeptik. Ali, euri su ipak draži od njezinog uvjerenja. Jučer slušam kako govori da će se sada posvetiti problemima poljoprivrede. Bila je policajac u Kanadi. Kasnije političar, zastupnik u Saboru i Euroskom parlamentu. Ostaje nada da ipak zna kad se sije pšenica, a kada sadi kukuruz.
Živi zid u svom programu kao jednu od najvažnijih stvari ističe da će se boriti za izlazak Hrvatske iz EU. Njihov zastupnik će se svakako zalagati za to kroz svoje djelovanje u parlamentu.
I sada ono što je već deja vu. To su uvjerljive pobjede HDZ-a u Slavoniji i Dalmaciji. To nikada neću shvatiti. Slavonija je, uz Vojvodinu, bila najbogatija regija u bivšoj Jugoslaviji. Mi Podravci, koji smo se vijekovima borili sa škrtom zemljom, zavidjeli smo im otvoreno. Govorili smo da Slavonci samo ne smiju da zaborave posaditi kukuruz, da bi tamo i gumbi niknuli.
Danas je Slavonija siromašna i opustjela. A HDZ tamo neprestano i uvjerljivo pobjeđuje, kao da on nema nikakvu veze, a još manje odgovornost za takvo stanje. A Slavonci će i danas autobusima seliti u druge zemlje. Doduše, malo me zabavila vijest da je u Irskoj HDZ dobio samo jedan glas.
Kad sam već kod iseljavanja, te valjda najtragičnije pojave u cjelokupnoj našoj povijesti, sjetio sam se jedne gorko duhovite misli : “Sijaset osvajačkih vojski je prošlo kroz našu zemlju. Mi smo ostali! A onda smo dobili svoju državu. Mi odlazimo”.
Mnogi Dalmatinci pridružili su se partizanskoj borbi. Iz čistog domoljublja. Za njih je bilo nezamislivo da Dalmacija ostane u Italiji. Velikim žrtvama su to platili. Ali, uspjeli su. Samo zahvaljujući pobjedi NOB-a Dalmacija je naša. Kakav je odnos HDZ-a prema tim žrtvama, toj pobjedi? Ignorantski, u najmanju ruku. Bilo je tu i ulica Mile Budaka, i kukasti križ na terenu Poljuda. Postoji li još netko tko ne zna da je Pavelić prepustio Dalmaciju Italiji? Ima li još netko da ne zna da su se ustaše, rame uz rame sa srpskim četnicima, borili protiv (i hrvatskih) partizana?
I konačno ono neizostavno. Mali izlazak birača na izbore. E, to nikako ne razumijem. Mi sigurno nećemo ići na ulične proteste, kao Francuzi ili Srbi. Jedino gdje možemo izraziti svoj protest su izbori. Ali, mi ne izlazimo. Izlaze birači u Hercegovini, Australiji… Našim ljudima politika se zgadila. Svi su oni isti, govore. Nisu isti. Isti samo uvijek pobjeđuju.
Ima li, na koncu, svjetla u tunelu? Ne, nema. Mrak je.
O AUTORU
Mladen Godek bio je drugi liberalni gradonačelnik Koprivnice. Nakon izbora 1997. godine na toj je funkciji naslijedio prethodnika, također člana HSLS-a Vinka Špička. Godek je osoba bogate javne i političke karijere. Bio je općinski sudac, odvjetnik, gradonačelnik, saborski zastupnik, član najviših tijela Hrvatskog helsinškog odbora. Karijeru su mu obilježile oratorske bravure i beskompromisna borba za slobodu i ljudska prava.
NEDAVNO OBJAVLJENO
