Foto: DANICA.HR / Ivan Pal, predsjednik Gradskog vijeća Koprivnice
S predsjednikom Gradskog vijeća Ivanom Palom, HSS-ovim teškašem iz Koprivnice, razgovarali smo o stanju u stranci nakon novih turbulencija koje su je zadesile.
Događaji u HSS-u čine se poput epidemije koronavirusa. Prije tri godine dogodio se prvi val potresa i odlazaka nakon što je Krešo Beljak postao predsjednik, a posljednjih tjedana eto i drugog vala, prije svega na području Podravine, Bjelovara i Slavonije.
Pal je najprepoznatljivija HSS-ova figura u Podravini i čovjek golemog političkog iskustva. Bio je trener RK Podravke, ravnatelj Obrtničke škole, HSS-ov dožupan u dva mandata, a danas je na čelu koprivničkog parlamenta. Formalno u mirovini, ali itekako aktivan.
D: Što se to događa u županijskom HSS-u? Otišli su predsjednik i njegov zamjenik, cijele općinske organizacije…
– Na žalost, nije prvi put. Imali smo nakon dolaska Kreše Beljaka na čelo stranke niz odlazaka koji su za mene bili veliko iznenađenje. Nije normalno, recimo, da naprasno u drugu stranku ode čovjek koji je do tog časa bio na čelu HSS-a. To stranka u svojoj povijesti nije doživjela.
D: A zašto se to dogodilo? Kako vi danas s odmakom gledate na te egzoduse?
– Ne mogu to tumačiti ideološkim razlozima, poput skretanja stranke ulijevo, a upravo tako se tumačio odlazak bivšeg predsjednika Branka Hrga i župana Darka Korena. Gradska organizacija u Križevcima i naša županijska bila je, naime, i u koaliciji s SDP-om i tada to nikome nije bio problem.
D: Što je onda posrijedi? Razlaz iz osobnih razloga?
– Da, ja to tumačim upravo tako. Njihov odlazak bio je osobne naravi zbog osobnog neslaganja s Beljakom. To je danas moja procjena. To je bio veliki gubitak za stranku. Ode predsjednik stranke, koji je iz naše županije, nakon toga i župan koji je tog časa bio predsjednik županijske organizacije. Potom odlazi i gradski vijećnik iz Koprivnice Miljenko Flajs, o zagrebačkom županu Stjepanu Kožiću da ne govorimo. Odlazili su, dakle, stranački teškaši.
D: A ovi odlasci danas iz županijske organizacije?
– Ako mislite na predsjednika županijskog HSS-a Marija Švegovića i njegova zamjenika Marija Hudića, to svakako nije dobro za stranku. No, oni nisu ista kategorija kao Hrg, Koren i Kožić. Odlazak svakog čovjeka je gubitak, tu nema nikakve sumnje.
D: Dobro, a zbog čega su Švegović i Hudić otišli baš sad, uoči izbora? Što vi mislite?
– Mislim da su otišli iz osobnih razloga jer nisu ostvarili neke svoje osobne ambicije. Zato su otišli, naročito se to odnosi na Švegovića.
D: No, Švegović kaže kako odlazi jer je Beljak stranku skrenuo ulijevo te se HSS odmaknuo od Radićeva nauka.
– Ako se stranka odmaknula od Radića, onda je to bilo s Beljakovim dolaskom na čelo HSS-a prije tri godine, a ne danas. Razlozi su isključivo osobne prirode, a moja procjena je da je Švegović otišao jer nije kandidat na listi za Sabor. Ja mu to ne zamjeram, to je njegovo pravo. Žao mi je samo što iskreno ne veli zbog čega odlazi. Stranka je, naravno, skrenula ulijevo, to je istina. HSS je uvijek bio stranka malog čovjeka. Naravno da prije II. svjetskog rata nije bilo radništva niti industrije, pa su se braća Radić obraćala seljaku. Danas je situacija drugačija, u zemlji je samo 20 posto ruralnog stanovništva, moramo se okrenuti ljudima koji žive u urbanim sredinama. Teško možemo biti stranka vlasnika velikih hotela, banaka, kompanija. Mi se moramo okrenuti radniku Komunalca koji danas kosi travu, poljoprivredniku, liječniku, profesoru u školi.
D: Tvrdite da je bilo pogrešno okrenuti se isključivo selu?
– Da, mi smo počeli biti doživljavani kao sindikat poljoprivrede. Na selu ima malo birača. I da tamo politički obavite sjajan posao, teško da ste neki poseban pomak napravili. Okrenuti smo, dakle, čovjeku koji živi od svojeg rada. Je li to lijevo? Ja više ne znam što je danas kod nas lijevo.
D: Vi, dakle, smatrate kako je Krešo Beljak dolaskom na čelo stranke HSS okrenuo u pravom smjeru?
– Da.
D: To znači da je dotad, s prijašnjim vodstvom, HSS išao u krivom smjeru?
– Pa, gledajte…
D: Danas se u javnom političkom prostoru, kad pričamo o HSS-u, sve svodi na to je li stranka bliža HDZ-u ili SDP-u. To je činjenica.
– Gledajte, HSS je stranka centra. No, stranka je uvijek u svojoj povijesti, a i danas, imala jako lijevo i desno krilo. I to se kod nas nikad nije problematiziralo. Uostalom, i prva točka našeg statuta govori o tome, toj slobodi. Zato je HSS u nekim vremenima bio pogodan partner i HDZ-u i SDP-u. Mi bismo teško mogli koalirati s Novom hrvatskom ljevicom i Radničkom frontom, ali SDP je danas ipak bliži nekom političkom centru.
D: A s Domovinskim pokretom Miroslava Škore?
– Ne vidim baš kako su se oni programski postavili u odnosu na profesora u školi, radnika u Podravki, liječnika u našoj bolnici… Vidim samo da se lupaju po junačkim hrvatskim prsima i dalje od toga ništa. Nisu mi više jasni ni s temom pobačaja koju su otvorili. Takva ekipa meni osobno nije prihvatljiva.
D: Vi se ne bojite za sudbinu HSS-a nakon svega što se dogodilo sa strankom?
– Ne, ne bojim se. HSS je dosad i na državnoj i na županijskoj razini promijenio dosta predsjednika, i to u vrlo turbulentnim procesima o kojima smo pričali na početku razgovora, ali stranka je sve preživjela. I preživjet će.
D: Dugo godina bili ste dožupan i, de facto, prvi suradnik župana Darka Korena koji je prije tri godine također napustio HSS. Oponenti u stranci često vam prigovaraju da i dalje šurujete s njim. U kakvom ste odnosu danas s Korenom?
– Odličnom. A vrijeme je pokazalo tko je tu u pravu. Surađivali smo osam godina. On je otišao iz HSS-a, ja sam se potom povukao iz aktivne izvršne politike i otišao u mirovinu. Nudili su mi 2017. da budem kandidat za župana, ali odbio sam. Prvo, jer sam odlučio otići u mirovinu. Drugo, ne mogu ići protiv čovjeka s kojim sam osam godina dobro i blisko surađivao. Pa, mi smo prijatelji. Odigramo i danas tu i tamo parove tenisa, on je dolazio u moju, ja u njegovu kuću. Ja sam, uostalom, izgubio jedno veliko prijateljstvo zbog politike i to si više neću dopustiti.
D: Zato su vas i vaši u stranci optuživali da cijelo vrijeme držite štangu Korenu.
– Oni koji su to pričali sad su otišli iz HSS-a, a ja sam i dalje tu. To dovoljno govori.
D: Zašto je Koren uopće otišao iz HSS-a? Dobro ga poznajete, sigurno znate odgovor na to pitanje.
– Ja sam ga jako nagovarao da ostane, organizirao sam sastanak njega i Beljaka. Ali, oni su imali nekih osobnih mimoilaženja i to je bio glavni razlog, mislim. Koren je politički etablirana osoba i dobar župan. Tako je odlučio, on je veliki dečko i sam donosi svoje odluke. Mi smo napravili mnogo dobrih stvari zajedno u tih osam godina u županiji. Evo, napravili smo stotine tisuća novih kvadrata u školstvu.
D: Što će biti s Krešom Beljakom ako HSS ne ostvari izborne ciljeve?
– Naš cilj je imati minimalno tri mandata, to je izborni uspjeh. Imali bismo saborski klub, što je jako važno. No, mi imamo i još dva rubna mandata. Donedavno smo imali jedan mandat, onaj Branka Hrga. Koji je zbog toga i izgubio unutarstranačke izbore, ne zato jer nekome nije bio simpatičan. Uvjeren sam da Beljak više neće biti na čelu HSS-a ako ne osvojimo najmanje tri saborska mandata. Ja mu prvi neću dati svoj glas.
D: Ljudi koji danas odlaze iz HSS-a kao problem apostrofiraju upravo fokusiranost samo na saborske mandate, a istodobno u lokalnim ogranizacijama ništa ne štima. Slažete se?
– Djelomično su u pravu, ali i sami smo dijelom krivi za tu priču. Vrh stranke je u našoj županiji malo krivo kadrovirao, rekao bih. Beljak je, recimo, napravio ogromnu pogrešku kad je za predsjednika županijskog HSS-a pogurao Mladena Mađera, ja sam mu to otvoreno rekao. Kasnije ga je stavio i na listu za Sabor, a naš kandidat je trebao biti sveučilišni profesor iz Koprivnice Hrvoje Petrić. Kasnije se dogodila i ona užasna statutarna pogreška zbog koje se Petrić povukao iz utrke za čelnika županijskog HSS-a.
D: Znači, Beljak je kriv i za stanje u lokalnoj organizaciji.
– Ja govorim o vrhu stranke koji snosi dobar dio odgovornosti za ono što se događa na terenu, ne samo o Beljaku. Imamo mi u stranci i političkog i organizacijskog tajnika, saborske zastupnike koji nikad nisu bili u Koprivnici. A znaju da smo tu i da smo u koalicijskoj vlasti u gradu s SDP-om.
D: Kakve su vaše političke ambicije? Hoćete li se angažirati na lokalnim izborima iduće godine?
– O tome ćemo još razgovarati. U svakom slučaju, HSS vidim opet u koaliciji s SDP-om, ali i drugim strankama u gradu: HSU-om, Laburistima, Glasom. Imamo dobru suradnju, partnerski odnos s SDP-om je otvoren, korektan i pošten. Moj odnos s gradonačelnikom i njegovim zamjenicama je otvoren i korektan.
D: Hoćete li onda opet na listu za Gradsko vijeće?
– Ja bih želio biti na listi ako moja stranka i SDP smatraju da mogu pomoći.
D: A ako SDP kao kandidata za župana istakne nekog svog iz Koprivnice? Možete li vi sebe zamisliti kao člana njegova tima, a da s druge strane kao političkog suparnika imate prijatelja Korena?
– Mogu. To je ipak druga priča, timovi su timovi. No, to ne znači da imam nešto osobno protiv Darka Korena. On je dobar župan i ima mnogo političkih utakmica u nogama, ali od dobroga uvijek se može naći bolji.
Napomena: Intervju je izvorno objavljen u petak u koprivničkom tjedniku Glas Podravine i Prigorja
NEDAVNO OBJAVLJENO
