Foto: ARHIVA / Andrej Plenković i Josipa Rimac
Doista je nevjerojatan HDZ-ov pristup najnovijem korupcijskom skandalu s njihovim članovima. Premijer Plenković u svom poznatom nadmenom stilu govori kako je „ovo prvi put u mom mandatu da je uhićen netko na dužnosti“. Na ovaj komentar nameću se barem tri pitanja.
Prvo pitanje je čime je motiviran samohvalni ton i kontekst ove izjave koji nam stvaraju dojam kako je premijer ushićen, jer pravosuđe radi svoj posao i nema nedodirljivih. Možda to implicira kako su pravosudni sustav i DORH na daljinskom upravljaču vlasti? Naravno, ovo je samo retoričko pitanje.
Drugo pitanje koje bismo mogli postaviti premijeru glasi: znači li to da je premijer ponosan što je ovo tek prvo uhićenje u njegovoj Vladi za koju kaže kako joj je jedna od najvažnijih stvari u djelokrugu borba protiv korupcije? I treće pitanje jest: kakva je njegova odgovornost kao premijera kad mu policija pred nosom uhićuje državnu tajnicu koja bez njegovog „amena“ ne bi bila na svojoj poziciji?
Josipa Rimac personifikacija je HDZ-ovog shvaćanja države. Država je bankomat, a PIN dobivaju samo oni koji su zadužili stranku i stvorili svoje ortačko ovozemlje služeći se sredstvima koja će opravdati svaki cilj, poglavito onaj koji će osigurati osobno bogaćenje i stvaranje statusa u društvu. Kninska kraljica krenula je od nule, a došla do torbica od 30.000 kuna i tisućama eura kriminalnih provizija.
Provincijsko poimanje države ogleda se i u snimljenim razgovorima u kojima na upit kakva vrata želi, Josipa Rimac odgovara: „Besplatna“. HDZ-u je besplatno sve, od vrata do države. Jedina je to stranka koja sjedi na optuženičkoj klupi za isisavanje milijuna iz javnih poduzeća, pa opet ne mijenja modus operandi koji njima donosi vlast i utjecaj, a osiromašuje ljude koji žive od svoga rada.
U svom koruptivnom djelovanju HDZ se ne libi pozivati na Domovinski rat i branitelje, čije majke, supruge i djeca nisu ucviljeni samo zbog fizičkog gubitka svojih sinova, supruga i očeva, već ih se ucviljuje svaki put iznova kada ljudi koji su opljačkali ovu državu licemjerno i pred kamerama polažu cvijeće i pale svijeće onima čijoj žrtvi imaju zahvaliti na otvorenim rukama za plave kuverte.
Ivan Anušić, potpredsjednik HDZ-a, proziva svog desnog oponenta Miroslava Škoru kako je 1990. sudjelovao na skupovima Koalicije narodnog sporazuma „koja je bila oporba Tuđmanovu demokršćanstvu“ i kako je Škoro „stao uz one koji nisu htjeli samostalnu hrvatsku državu“.
Tuđmanov HDZ 1990. nije bio demokršćanska stranka (što nije niti danas jer da jest, bio bi vođen 7. Božjom zapovijedi pa ne bi sudjelovao u financijskom pustošenju Hrvatske) nego je bio pokret koji je okupio sve slijeva i zdesna, uključujući i izvorne „demokršćane“ Josipa Manolića i Josipa Boljkovca. Dobro je za spomenuti kako je u Koaliciji narodnog sporazuma sudjelovao i Ivan Cesar ispred Hrvatske kršćanske demokratske stranke kao i Marko Veselica, čelnik Hrvatske demokratske stranke, kasnije Hrvatske kršćansko-demokratske unije.
Konglomerat pljačke i pozivanje na Hrvatsku i branitelje doveo je Hrvatsku do spuštenih gaća, obezvrijedio žrtvu svih branitelja i stvorio kliku koja državu poistovjećuje s njihovom strankom
To su ljudi koji su po Anušiću bili protiv samostalne Hrvatske s kojima su rame uz rame stajali Dražen Budiša, Vlado Gotovac i Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika. Sve neprijatelji Hrvatske, od prvog do zadnjeg. Ti su ljudi možda vidjeli kamo vodi HDZ-ov provincijalizam, čija su duhovna djeca danas Josipa Rimac i ostali hajduci, pa su na demokratski način artikulirali stav protiv takve Hrvatske, Hrvatske u kojoj će se do u tančine ispeći zanat pljačkaškog pohoda.
Konglomerat pljačke i pozivanje na Hrvatsku i branitelje doveo je Hrvatsku do spuštenih gaća, obezvrijedio žrtvu svih branitelja i stvorio kliku koja državu poistovjećuje s njihovom strankom. Jer ako ne odobravaš postupke HDZ-a, apriori si protiv ove države i njezinih stupova. Što je u biti točno.
Nitko se nije borio za ovakvu državu u kojoj tajnice, državne tajnice i načelnice primaju mito pred nosom svojih ministara, premijera i predsjednika uprava, gdje „besplatno“ označava ono što je oteto svim poreznim obveznicima, gdje ministri mijenjaju uredbe koje pogoduju onima koji daju mito i pri tom ostaju na svojim pozicijama, gdje se ministar pravosuđa nalazi s uskočkim optuženicima.
Takva koruptivno-ortačka nakupina u normalnim zemljama ima svoje ime. Mafija. I sve dok se termin mafija skriva iza domoljublja, Hrvatska će biti taoc tajnica, državnih tajnica, njihovih torbica i njihovih zaštitnika. Dok god ministar u Vladi RH pred čitavim auditorijem prokazuje novinara citirajući njegove privatne poruke, ova država idealan je paravan za glumljenje demokršćanstva koje svoju puninu dobiva istovremenim aktivnostima – „đuskanjem“ na srpske cajke, rukom na srcu i brigom za provizijama napunjeni novčanik.
Hrvatska nije besplatna. Za nikoga. Hrvatska je neprocjenjiva i bit će mjesto svih svojih ljudi kada plaćenici završe u zatvorima, a sustav koji je stvoren za osobno bogaćenje bude slomljen i prezren. Za slomiti taj sustav potrebna je demokratska volja građana. Prva prilika bit će već 5. srpnja.
NEDAVNO OBJAVLJENO
