Foto: JANAF / Karta naftovoda dugih 631 kilometar
Najava europskog embarga na rusku naftu snažno je bacila u fokus jednu državnu tvrtku i pokazala kako Hrvatska raspolaže strateškim resursima o kojima ovise mnoge zemlje u okruženju.
Embargo na uvoz nafte preko ruskog naftovoda Družba u prvi je plan odjednom izbacio hrvatsku tvrtku Jadranski naftovod (Janaf) koja može odigrati ključnu ulogu u dobavi nafte za zemlje središnje i jugoistočne Europe.
Janaf je i danas strateški važan partner Naftnoj industriji Srbije (NIS), a nakon embarga to bi mogao postati i za mađarski MOL čije su rafinerije danas potpuno ovisne o ruskoj nafti, odnosno naftovodu Družba. Bez Družbe, ostaje samo Janaf.
Hrvatska, dakle, na energetskoj karti Europe postaje sve važnije geopolitičko odredište. Zbog Janafa i njegova terminala na Omišlju te naftovodima dugim 631 kilometar, ali i LNG terminala na Krku za ukapljeni prirodni plin koji se pokazao iznimno važnim infrastrukturnim projektom.
Terminal Omišalj postao je strateško jadransko središte za skladištenje nafte i naftnih derivata, s intenzivnim korištenjem skladišnih kapaciteta koje koriste INA, MOL te velike svjetske kompanije Glencore, Petraco, Litasco, BP. Ukupni kapaciteti Janafa za skladištenje sirove nafte iznose 2,1 milijuna prostornih metara i 242.000 kubika za naftne derivate.
Što je s kapacitetima naftovoda? Projektirani kapacitet iznosi 34 milijuna tona nafte godišnje, a instalirani 20 milijuna tona. Sustav je 1979. godine izgrađen za potrebe rafinerija u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji te BiH, ali i korisnika u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj.
Naftovodi dužine 631 kilometar podijeljeni su po dionicama: Omišalj – Sisak, Sisak – Virje – Gola (granica s Mađarskom), Virje – Lendava (granica sa Slovenijom), Sisak – Slavonski Brod, Slavonski Brod – Sotin (granica sa Srbijom), Slavonski Brod- Bosanski Brod (granica s BiH, podmorski naftovod Omišalj-Urinj (INA Rafinerija nafte Rijeka) te Terminal Žitnjak u Zagrebu za skladištenje naftnih derivata.
Lani je ukupno transportirano oko 7,5 milijuna tona nafte, što je za 13,4 posto više u odnosu na godinu prije. Transport nafte za MOL bio je na razini prošle godine, a za potrebe Rafinerije Pančevo, u vlasništvu Naftne industrije Srbije, transport je rastao.
Transport se, dakle, odmah može utrostručiti, a uz dodatna ulaganja i učetverostručiti. Lani je Janaf na transportu nafte uprihodio oko 425 milijuna kuna, što je u prosjeku 57 kuna po toni. Već ove godine, dakle, prihodi državne kompanije mogli bi osjetno rasti, a time i ostvarena dobit.
Prema financijskim izvještajima, Janaf je prošle godine ostvario oko 793 milijuna kuna poslovnih prihoda i oko 266 milijuna kuna neto dobiti. Zadnjeg dana prosinca na računima su imali čak 324 milijuna kuna casha.
U Janafu danas radi oko 410 osoba, čija je prosječna neto plaća tijekom prošle godine iznosila oko 11.000 kuna mjesečno. Ključni menadžment (dva člana uprave, šest direktora, šef ureda uprave, glavni pravnik i šef za kvalitetu) prošle je godine u prosjeku zarađivao 43.000 kuna bruto – ugrubo, blizu 30.000 kn neto.
Država je najveći dioničar Janafa s ukupno 78,51 posto dionica. INA ima 11,8 posto, HEP 5,36 posto, a AZ obvezni mirovinski fond 2,30 posto. Svi će dioničari dobiti dividendu nakon što skupština potvrdi prijedlog uprave i NO-a da se isplati 75,36 kuna po dionici.
Državi, tako, pripada dividenda od 60 milijuna kuna, INA-i devet milijuna, HEP-u 4 milijuna, a AZ fondu oko 1,7 milijuna kuna bruto.
NEDAVNO OBJAVLJENO
