Foto: Robert Mihaljević / Nastava u osnovnoj školi u Drnju
Četiri prosvjetarke iz OŠ Fran Koncelak u Drnju kod Koprivnice boravile su početkom studenog u osnovnoj školi u Estoniji u sklopu projekta Erasmus plus.
Tako su iz prve ruke mogli doznati zbog čega je ta baltička država s oko 1,4 milijuna stanovnika najuspješnija u Europi u obrazovanju, a njezini učenici na PISA testovima doslovce briljiraju.
Posjetili su grad Tartu i tamošnju osnovnu školu, a tamo su iz drnjanske škole išli učitelj tehničke kulture i informatike Vedran Janković, biologije Dunja Valenčak, matematike Ksenija Varović i školska knjižničarka Stjepana Kadić.
Riječ je o projektu SLAM (STEM learning activities & methods) kojim se naglašavala važnost aktivnog rada u STEM području, usavršavanja stranog jezika i pojačanog korištenja napredne tehnologije u učenju i predavanju. Trajat će do kolovoza iduće godine, a osmislio ga je školski tim čija je koordinatorica učiteljica hrvatskog jezika Ana Tustonjić Dombaj.
U školi u Estoniji samo je jedan zahod, zajednički za sve: dječake, djevojčice, učitelje, ravnatelja, roditelje. A jedna je i garderoba u koju svoju odjeću ostavlja svatko onaj tko boravi i radi u školi. Svi u školi nose papuče, one su obvezne. Učenici, prosvjetari, ravnatelj, roditelji koji dolaze na informacije. Ako nemaju papuče, dobit će plastične navlake za obuću.
Prosječna učiteljska plaća je oko 10.000 kuna, a cijene u dućanima kao u Koprivnici. Školovanje je besplatno: država pokriva troškove udžbenika, školske kuhinje, javnog prijevoza, radnog materijala. Osnovna škola traje devet godina.
Učitelji koji ne postižu rezultate koji se od njih očekuju otkaz dobit će otkaz bez komplicirane procedure. Takve ovlasti ima školski ravnatelj i tu nema previše drame. Prosvjetari koji ne zadovolje očekivanja škole dobit će svu potrebnu pomoć, pa i dodatnu edukaciju, da postignu očekivanu razinu rada s djecom. No, ako i to ne pomogne, izgubit će posao.
Nema papira, sveden je na najmanju moguću mjeru. Učenje se odvija na pametnim pločama, internetu, laptopima, iznimno i na mobitelima koji su inače nepoželjni u školi. Dopušteno ih je rabiti samo ako je to u svrhu svladavanja gradiva. Tableta uopće nema, a i domaće zadaće svedene su na minimum. Učenici se u školi zadržavaju otprilike po osam sati i tamo odrade sve što treba. Iznimka su rijetke zadaće iz matematike i jezika.
Učionice imaju staklene zidove okrenute prema hodnicima, pa je unutrašnjost učionice svima vidljiva. Stolovi su nepravilnih oblika koji se mogu spajati poput slagalica, a stolci su na kotačima. U prostorijima ima i kauča, fotelja, trosjeda.
Učenik se usred sata može sa svojeg stolca preseliti na kauč ako mu je tako lakše pratiti nastavu. Estonci drže kako je upravo sloboda kretanja ključna za nesputanost učenika, koja ih oslobađa i potiče na produktivniji rad.
Za razvoj fine motorike, rada mozga i preciznosti sastavni dio nastave su sati pletenja i kuhanja. Poseban prostor zauzima dvorana namijenjena plesu i dramskim skupinama. Za hrvatske prilike neobično je da je školska knjižnica dio otvorenog prostora, širokog hodnika. Posebnu pažnju pak privlače krugovi među policama u kojima se učenici i učitelji mogu odmarati te nesmetano čitati.
Posebno je važna tjelovježba. Oko škole nekoliko je igrališta, neka i s umjetnom travom, atletska staza, glavna sportska dvorana za košarku i ostale sportove u zatvorenom, teretana, dvorana za judo i hrvanje te sauna koja je sastavni dio života svakog Estonca. U hodnicima su stolovi za tenis i nogomet, a odmor se može provesti i u separeima za odmaranje i slušanje glazbe.
Veliku reportažu o estonskom obrazovnom čudu možete pročitati u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista ili na ovome LINKU.
NEDAVNO OBJAVLJENO
