Državu nije briga za blagajnice. Ali, snažno štiti banke, telekome i naftne tvrtke

Objavljeno, 12. srpnja 2022. Komentari
# Foto: ARHIV / ILUSTRACIJA / Fotografija nema nikakve veze s tekstom
AUTOR
Robert Mihaljević

Podravka će 12. kolovoza svim dioničarima na račune uplatiti oko 91 milijun kuna dividende. Tako su najavili i izglasali na glavnoj skupštini prošli mjesec. Dividenda iznosi 13 kuna bruto po dionici i najveća je u Podravkinoj povijesti.

Mirovinskim fondovima koji zajedno kontroliraju oko 51 posto dionica isplatit će se ukupno 47 milijuna kuna dividende. Država koja posjeduje 25 posto dionica dobit će 23 milijuna kuna. Malim dioničarama pripada sića: oni sa stotinu dionica dobit će 1170 kuna neto jer na dividendu moraju platiti porez na dohodak od kapitala u iznosu od 10 posto.

Sezona isplate dividendi u Hrvatskoj počela je još u svibnju. Vlasnik Zagrebačke banke, talijanski div Unicredit, svu lanjsku dobit odlučio je u svibnju povući u centralu kompanije u Milano. Skupština je donijela odluku o isplati 6,27 kuna po dionici, pa je Unicredit, koji drži oko 84 posto vlasništva, dobio čak 1,73 milijarde kuna, a njemački Allianz kao drugi najveći dioničar 235 milijuna kuna.

No, dobro su prošli i bivši predsjednici i članovi uprave. Franjo Luković, tako, dobio je oko 2,4 milijuna kuna, Sanja Rendulić 2,2 milijuna, Milivoj Goldštajn 1,6 milijuna, a Miljenko Živaljić oko 1,5 milijuna kuna. Svi oni na taj su iznos platili tek 10 posto poreza na dohodak od kapitala.

Hrvatski telekom isplatio je 16. svibnja osam kuna dividende po dionici. Najviše je, naravno, otišlo u Njemačku: većinski vlasnik Deutsche telekom dobio je oko 334 milijuna kuna bruto dividende.

Dividendu je prošli tjedan isplatila i INA, i to čak 98 kuna po dionici. Na račun mađarskog MOL-a u Budimpešti, tako, isplaćen je 481 milijun kuna. MOL posjeduje oko 49 posto vlasništva hrvatske naftne kompanije. Država koja ima 45 posto udjela dobila je dividendu u iznosu 439 milijuna kuna, a AZ mirovinski fond kao treći najveći dioničar uprihodio je 22 milijuna kuna.

U Hrvatskoj se proteklih godina tek sporadično i na marginama raspravlja o tome kako porezni teret raspodijeliti poštenije i kako u doba teških kriza više opteretiti one koji imaju najviše. No, dalje od stidljivih i kratkotrajnih rasprava nikad se nije otišlo, pa teret svake krize najviše padne na pleća onih koji imaju najmanje.

Tako se može dogoditi da iz Podravke, Zabe, INA-e, Allianza, PBZ-a i drugih visokoprofitnih igrača odu milijarde kuna na račune velikih institucionalnih vlasnika. Uz porez od 10 posto. No, zato će država na svakoj malo boljoj radničkoj plaći uzeti 30 do 40 posto od bruto iznosa.

Podravske općine i gradovi već godinama se žale na nepravednu raspodjelu rudne rente koju plaća INA zbog crpljenja nafte i plina na njihovu području. Traže da država dobiva manje, a lokalne jedinice više, te da se stopa rente poveća sa sadašnjih 10 posto.

Doista, tko danas štiti blagajnice koje u mnogim dućanima rade za crkavicu, često u teškim, gotovo izrabljivačkim uvjetima?

U Mađarskoj se, primjerice, rudna renta obračunava po stopi od 12 posto na prihod od pridobivenih energenata, u Sloveniji je stopa 18 posto, a Rusiji čak 22 posto. To se nije dogodilo jer Vlada drži kako je sadašnji model pravedan, a stopa se, kažu, ne smije mijenjati zbog međudioničarskog ugovora između MOL-a i države.

Posljednjih godina i na koprivničkom smo području svjedoci kako oni s akumuliranim kapitalom snažno ulažu u nekretnine kako bi izbjegli da im novac iz štednje pojede inflacija. Kupuju se stanovi po Koprivnici, Zagrebu, Rijeci, apartmani na moru. Hrvatska je jedna od rijetkih EU zemalja koja nema porez na imovinu, pa oni s više kuća i stanova, umjesto poreza, plaćaju simboličnu komunalnu naknadu.

Da je hrvatski porezni sustav prilagođen potrebama i interesima krupnoga kapitala, u to nema nikakve sumnje. Ekstraprofiti koje u zadnje vrijeme ostvaruju telekomi, banke i energetske kompanije nastaju najvećim dijelom na rastu životnih troškova krajnjeg kupca njihovih dobara i usluga. Država kroz pdv na previsoke cijene ubire sve više prihoda, a običan čovjek sve snažnije steže remen.

I tako smo se doveli u situaciju da je Hrvatska doista postala oaza za krupne kapitaliste o čijim se interesima itekako brine. Radnike su svi zaboravili. Prvo su ih izdali i iznevjerili sindikati koji jedino skrbe o članstvu koje je zaposleno u javnom sektoru, a potom su to učinile i političke stranke.

Doista, tko danas uopće štiti blagajnice koje u mnogim dućanima rade za crkavicu, često u teškim, gotovo izrabljivačkim uvjetima? Tko brine o pravima radnika u građevini ili radnointenzivnim djelatnostima u poljoprivrednoj i prerađivačkoj industriji?

Kao nominalno socijaldemokratska stranka, SDP je u doba bivšef šefa i premijera Zorana Milanovića načinio drastičan otklon od “sindikalne politike” te je, poput prave demokršćanske opcije, krenuo štititi kapitaliste umjesto ‘šljakera’. Žalosno je da danas o pravima radnika u Hrvatskoj jedino progovara ultralijeva Radnička fronta. I nitko drugi.

Zato je potpuno jasno da će u nadolezećem kriznom tsunamiju opet najviše ispaštati radnici, a najmanje gazde. Žalosno je da već dugo u Hrvatskoj nema nimalo političke volje da se to promijeni.

Napomena: komentar je izvorno objavljen u tjedniku Glas Podravine


Tagovi: BANKE BLAGAJNICE DIVIDENDA DRžAVA RADNICI TELEKOMI

NEDAVNO OBJAVLJENO