Premijer Andrej Plenković predstavio je novi ciklus poreznih reformi kojima je, kako tumači, cilj da nam od 1. siječnja iduće godine svima bude bolje: i građanima, i tvrtkama, i lokalnim upravnim zajednicama.
Pritom je, dakako, naribao nos oporbi i mislećim pojedincima koji tvrde kako je nova porezna reforma pretakanje iz šupljeg u prazno jer neće donijeti baš ništa. Ili, kako reče predsjednik Zoran Milanović – na ćupriji dobiješ, na mostu ti otmu.
Ključne stavke poreznih izmjena su ukidanje prireza – što će najviše pogoditi Zagreb, Split i Rijeku; gradove u kojima HDZ nije na vlasti – te smanjenje stope doprinosa za mirovinsko osiguranje za one najranjivije, odnosno najsiromašnije.
Mediji su nakon predstavljanja reforme izračunali kako bi se plaće najsiromašnijima od iduće godine trebale povećati za cijelih 40-ak eura, a oni s plaćama iznad 1200 eura neće dobiti gotovo ni centa.
Smiješna je to reforma. Ne donosi baš ništa osim glavobolja gradonačelnicima velikih gradova koji će ostati bez desetaka milijuna eura godišnjih prihoda od prireza koji se ukida. Pa će onda morati dizati stope poreza na dohodak, pa će se onda krivica što radnicima plaće ne rastu preseliti na njih, a ne Vladu.
I to baš u izbornoj godini, kad idemo na troje izbore – prvo za Sabor, potom za europarlament, pa onda koncem godine za predsjednika države. Ma ne, nema veze s izborima, veli premijer. A mi mu vjerujemo.
No, vratimo se malo na tezu šefa Plenkovića kako je baš njegova vlada zaslužna da su proteklih godina gradovima i općinama značajno povećani prihodi od poreza na dohodak. Teza je da Vlada daje mnogo više nego što uzima i da to ne razumiju samo zlonamjernici iz oporbe i zločestih medija.
Prvo, Vlada ništa ne daje. Dat ćemo mi sami sebi. Mi, porezni obveznici koji redovno plaćamo poreze i doprinose, izdvajamo nemali iznos za PDV prilikom svake kupnje te državi kao poduzetnici dajemo sav porez na dobit koji ni trunke ne ostaje sredinama u kojima se ta dobit zapravo ostvaruje.
Andrej nam ništa ne daje, za početak da to dobro zapamtimo. Ili kako to premijer često ponavlja kao mantru: „Važno je da ljudi ovo čuju“. Pa onda možemo dalje u raščlambu.
Evo kako to, primjerice, izgleda u koprivničkome slučaju. Gradu koji nikad nije uveo prirez i koji novu osnovnu školu vrijednu 50 milijuna kuna, recimo i to, mora u cijelosti izgraditi i opremiti vlastitim novcem. Za razliku od brojnih sredina u kojima je na vlasti HDZ i čije škole država izdašno podupire.
Uzimimo za tu mini analizu samo Podravku, premda u gradu posluju brojne druge uspješne tvrtke koje ostvaruju dobit, zapošljavaju, rastu i razvijaju se.
Nova osnovna škola Podolice za koju je grad morao dići kredit / Foto: Danica.hr
Država je, za početak, tijekom prošle godine od Podravke dobila 117 milijuna kuna doprinosa za zdravstveno osiguranje i barem 120 milijuna kuna doprinosa za prvi i drugi mirovinski stup. Osim toga, država je iz Podravke izvukla i čak 85,5 milijuna kuna poreza na dobit u prošloj godini koji kompanija plaća po stopi od 18 posto.
Ali, i to nije sve. Država će iz iste te dobiti – jer njoj nikad nije dosta – koja je lani iznosila oko 380 milijuna kuna neto (463 milijuna kuna bruto) povući značajan iznos i kroz rekordnu dividendu koja ove godine iznosi 2,65 eura, odnosno 20 kuna po dionici. Država će kao pojedinačno najveći vlasnik Podravke u srpnju dobiti dividendu u iznosu od 36 milijuna kuna.
I kad se to sve zbroji, Plenkovićeva milostiva država samo iz Podravke je u jednoj godini izvukla najmanje 360 milijuna kuna. Ponavljamo – 360 milijuna kuna. „Važno je da to ljudi čuju i razumiju“, rekao bi Andrej.
Za isto to vrijeme, gradski prihodi od Plenkovićeve prijašnje porezne reforme s povećanjem gradskog udjela u raspodjeli poreza na dohodak uvećani su za otprilike osam milijuna kuna na godišnjoj razini.
Plenković je, dakle, ranijom poreznom reformom Koprivnici lani „dao“ osam milijuna kuna, ali zato joj je samo kroz Podravku „uzeo“ 360 milijuna kuna. Kroz tvrtku čije je sjedište u gradu, čije su najvažnije tvornice u gradu. Tvrtku koju su izgradili koprivnička pamet i koprivničko odricanje.
I zato, plemeniti naš Andrej, preklinjemo te da nam, za boga miloga, ništa ne daješ i daruješ. Samo se potrudi uzimati nam malo manje od ovoga što sad radiš. S novcem stvorenim u Koprivnici mi najbolje znamo upravljati.
Napomena: komentar je izvorno objavljen u tjedniku Glas Podravine i Prigorja
NEDAVNO OBJAVLJENO