Foto: ILUSTRACIJA
Posljednjih mjeseci u Hrvatsku je došla pošast neviđena do sada. Svi strepe, svi se boje, svi političari Boga mole da se ta pošast ne pojavi na njihovom pragu. Peglaju se imovinske kartice, na razne načine pokušava se opravdati ono što se ne može. Ta pošast zove se slobodno novinarstvo.
Ako smo se ikada zapitali što je to što ovu zemlju čini bazično slobodnom, odgovorio bih da je to sloboda govora. Ali, nije samo sloboda govora ono što oblikuje slobodu jedne nacije. To je i sloboda pisati i tražiti odgovore od onih koji su dužni opravdavati svoje postupke pred javnosti.
Svaki političar u ovoj zemlji koji je došao na vlast glasovima građana i prima plaću od tih građana, ima obvezu odgovarati na svako pitanje koje mu se postavi jer je to u interesu javnosti. Vrlo često političari se žale kako nemaju normalan život. Točno. I ne mogu ga imati.
Kad su se “zaposlili” kod građana, moraju opravdati svaki trošak koji su napravili novcem poreznih obveznika i svaki postupak koji je posljedica njihovog djelovanja na funkciji koju obnašaju.
Zato je posebno važno da novinari u Hrvatskoj moraju biti spremni postavljati i škakljiva pitanja i tražiti delikatne odgovore. Ponekad će to za njih biti stresno. Najmanja neugodnost koju mogu doživjeti je verbalna agresija, prostakluk, primitivizam, vrijeđanje. Novinarski poziv može biti puno opasniji.
Ali, novinari ne smiju odustati od istine i propitivanja. Koliko god koštalo. Jer dok novinari rade svoj posao, nemoralni među nama neće moći krasti. Dok novinari propitkuju, nikome neće pasti na pamet sakriti imovinu ili izgraditi kuću prljavim novcem.
Dok su novinari napadnuti fizički ili verbalno, znači da su “potrefili” na istinu. I koliko se novinari osjećaju slobodno, toliko je slobodno i društvo u kojem djeluju.
Slobodno novinarstvo temelj je slobode svakog društva. Nemoralni ljudi, a pogotovo nemoralni političari, legitimna su meta slobodnog novinarstva.
NEDAVNO OBJAVLJENO
