Foto: Robert Mihaljević
Doktor ekonomskih znanosti Dejan Kovač, postdoktorand prestižnog američkog sveučilišta Princeton i prvi Hrvat koji je zaposlen na Woodrow Wilson školi međunarodnih odnosa nezavisni je predsjednički kandidat.
Podupire ga HSLS, a u kampanju želi ući s jasnom porukom da se ne želi baviti problemom naših djedova, već problemima naše djece.
Zašto se kandidirao? Kaže – zbog Hrvatske koju smatra prekrasnom zemljom za koju se vrijedi boriti.
“Moje dvoje djece moglo je imati američko državljanstvo i sve ono što to nosi sa sobom. Ali, ja želim nešto učiniti za svoju zemlju”, kaže Dejan Kovač s kojim smo razgovarali na Renesansnom festivalu u Koprivnici.
Danica: Znate da je u Koprivnici neizbježna tema Podravka. S obzirom na vlasničku situaciju i premreženost politikom, kakva je vaš stav, treba li tvrtku privatizirati do kraja? Ili bi država trebala zadržati kontrolni paket dionica?
– Kad sam bio na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, susreo sam se s projektom radničkog dioničarstva Podravke. Cilj tog projekta, koliko se sjećam, bio je da se kroz predloženi model stavi vlasnička i upravljačka kontrola u ruke radnika. No, ja sam za liberalizaciju, mi smo po državnoj imovini peti u EU. Kod nas jako puno imovine i tržišta nije liberalizirano. Ne bih htio da se Podravki dogodi neka brodogradnja s pogubnom kadrovskom politikom koju kreira politika. Ja sam ponosan kad u Tescu u Češkoj ili dućanu u New Yerseyju mogu kupiti Vegetu.
Diplomatska birokracija treba naše firme poput Podravke u svijetu povezivati s tržištem, a ne biti samoj sebi svrha i na grbači poreznih obveznika. U zadnjih 30 godina to je kriminalno loše odrađeno u diplomaciji. Moramo to promijeniti i za to ću se kao predsjednik snažno zalagati.
Danica: Vi ste, dakle, za potpunu privatizaciju Podravke? Država ima 25 posto i vi bi se zalagali da se to privatizira?
– Da, ali da se prvo ponudi hrvatskim građanima. Recimo, onako kako se to napravilo s dionicama HT-a. A onda je na građanima da odluče što će s tim dionicama. Pravo prvokupa, dakle, treba dati građanima, a ne interesnim lobijima. Ovo je jedna od zadnjih kvalitetnih firmi koje politika još može uništiti. To se ne smije dopustiti.
Danica: Ako ispadnete u prvom krugu predsjedničkih izbora, hipotetski, hoćete li svoje birače pozvati da glasaju za nekoga od preostalih kandidata?
– To je iluzija demokracije, da vi nekome možete narediti da glasaju za nekoga. To je način razmišljanja iz nedemokratskog, bivškog sustava. Rumunjska i Bugarska su nas ekonomski prešišale i zbog toga što građane nismo učili da počnu razmišljati svojom glavom.
Danica: Ali, što je za Hrvatsku bolje? Kolinda Grabar Kitarović ili Zoran Milanović?
– Ni jedno ni drugo rješenje nije dobro.
Danica: A za kojeg ste predsjedničkog kandidata glasali na prošlim parlamentarnim izborima?
– Glasao sam za Ivu Josipovića.
Danica: Što kažete o nekonzistentnosti hrvatske vanjske politike? Trebaju li nam biti bliži Berlin i Pariz ili Poljska, Mađarska i Češka?
– Danas ekonomija i tržište upravljaju svijetom. Podupirat ću one politike koje će osigurati blagostanje hrvatskih građana. Trebamo zaboraviti na taj politički spektar i usmjeriti se na one politike koji jamče blagostanje, bez obzira jesu li vam u tome partneri socijaldemokrati ili konzervativci.
Danica: Jačanje populističkih pokreta u svijetu? Kako ćete se kao predsjednik postaviti u takvim globalnim uvjetima?
– U predsjedničkoj kampanji neću se baviti populizmom jer nas je on mnogo koštao. Upravo 30 godina populizma nas je dovelo do ovakve situacije. Definicija populizma je postavljanje naroda ispred elita. Ja ću se zalagati za građane i hoću da oni misle svojom glavom i da ocijene koja je politika najprihvatljivija.
Danica. Stječe se dojam da je naša predsjednica mnogo bliža Trumpu nego Europskoj uniji? Što vi kažete?
– Nisam dobio taj dojam, nisam je baš toliko ni pratio. Treba se gledati u tom trenutku što je najbolje za hrvatski narod. Mi smo mala zemlja, Pogledajte ovaj primjer: prošle godine 24 posto svjetskog BDP-a je stvoreno u SAD-u, a 14 posto u Kini. A u prepucavanju Kine i SAD-a koji zajedno drže 40 posto svjetske ekonomije jasno je da ćemo svi ispasti kolateralne žrtve.
Hrvatska mora provoditi reforme svake dvije godine. Mi ozbiljnih političkih i ekonomskih reformi nismo napravili već 20 godina. Zadnja ozbiljna reforma je bila ona mirovinska. Ni to nije došlo od Hrvatske, već nas je pritisnula Svjetska banka. Pogledajte Grčku koja je bila kolijevka demokracije, ali je propala. Zašto? Dala je Sokrata, Platona i Aristotela, ali nije se znala prilagoditi. Globalna ekonomija je darwinizam, mi se ne prilagođavamo i ako tako nastavimo jako loše nam se piše.
Danica: Opasnost od nove recesije?
– Dolazi nova recesija i kriza i ako sljedeći sastav Vlade ne napravi ozbiljne reforme, više se nećemo pitati gdje si bio 1991., već će biti najvažnije pitanje gdje si bio 2019. godine. Mi se i dalje bavimo ustašama i partizanima, problemima naših djedova, a ne bavimo se problemima naše djece. Kakvo će imati zdravstvo, kakvo školovanje, čime će se u životu baviti.
Danica: Kako ćete se postaviti prema temama iz II. svjetskog rata, hoćete li odlaziti kao predsjednik na Bleiburg i u Jasenovac?
– Iskreno, treba se odati počast žrtvama totalitarističkih režima, ali poanta je da se to zadnjih godina koristilo za dnevnopolitičke obračune. Kad i odem zapaliti svijeću i položiti vijenac, bit će to da se oda počast žrtvi, a ne da bih prodavao svoje političke floskule.
Danica: Dakle, kao predsjednik otišli biste i na Bleiburg i u Jasenovac?
– Za Bleiburg nisam siguran.
NEDAVNO OBJAVLJENO
