Foto: PODRAVKA / Tvornica za preradu povrća Kalnik u Varaždinu
Pismo radnika Podravke u kojem se žali na niske plaće potaknuo je dosta reakcija i komentara, a posebno zanimljiv je onaj donedavnog menadžera Podravke Zdravka Dimača.
Njegovu reakciju na naš tekst o radničkim plaćama prenosimo u cijelosti jer je riječ o osobi koja je kao dugogodišnji izrvršni menadžer kompanije i osoba s golemim iskustvom u gospodarstvu dobro upućena u problem o kojem govori.
“Ovakove reakcije opravdane su i česte, pogotovo ih i dalje treba očekivati od strane mladih slobodnomislećih ljudi.
Tužno je samo kada je to u režiji nekih političkih opcija i osoba koje žele to iskoristiti za svoju korist u skupljanju jeftinih političkih bodova kao kroz tobožnju brigu za zaposlene radnike.
No, situacija je dublja i seže sve do samog početka ovog stoljeća, točnije 2000 godine i dolaska Darka Marinca na čelo Podravke. Naime, sve proizlazi iz niske produktivnosti u Podravki i stalnog pritiska za konkurentnost cijena Podravkinih proizvoda.
S druge strane i pritiska visokog menandžmenta i svih uprava dosad, od Marinca do danas, da oni imaju visoka zagrebačka i top primanja jer, eto, oni znaju kao raditi, a i nije moguće za niža primanja naći, dobiti u Podravku tako kao izvrsne menadžere.
Što taj podatak govori kao osnovan za produktivnost, to da u Podravki, tehnološki zastarjeloj i s niskom tehnološkom opremljenošću, da bi se proizveo potreban broj proizvoda radi i 40 posto više zaposlenih u odnosu na u primjeru navedenu Atlantic grupu.
Podravka po zaposlenom danas ostvaruje jedva 700.000 kuna prihoda dok recimo vrlo slična Atlantic grupa u istoj Htvatskoj i s radom gotovo na istim tržištima ostvaruje približno 1,2 milijuna kuna prihoda po zaposlenom, dakle znatno,znatno više, preko 40 posto više.
E sada, gdje su ti zaposleni, e svuda po Podravki koja ima visok radni komoditet. Dakle u administraciji, prekobrojnim službama,pa i u proizvodnji. Kako Uprava riješava tu situaciju? Jednostavno tako da određenim strukturama zaposlenih daje niska primanja, time pegla trošak zaposlenih u COGS-u i na taj način se bori za konkurentnost proizvoda.
Istina, nije to novost u Podravki i kroz generacije i generacije zaposlenih plaće u Podravki nisu nikad bile velike i ostvarivao se tako rezultat iz kojeg se Podravka razvijala, gradile se tvornice, samo tada je odnos najviše i najniže plaće bio jedan naprama šest (6/1).
Danas i od dolaska Marinca koji je to uveo, otprilike 60 menadžera u čitavoj grupi Podravka, a naročito Upravi, imaju za situaciju u raspodjeli i politiku primanja u Podravki izrazito iritirajući nesrazmjer koji stalno iritira i izaziva ovakove situacije kao što je i ova o kojoj vaš članak govori.
Koje je rješenje za ovaj problem? Naravno, u podizanju niske produktivnosti, ali i u obzirnosti Uprava i menadžmenta na situaciju i solidarnost u politici raspodjele i primanja. Nužan je brz razvoj Podravke, rast, dizanje tehnološke opremljenosti tvornica, digitalizacija, novi proizvodi, nova tržišta, manji radni komoditet, što sve povećava produktivnost.
Ili manje zaposlenih kroz nepopularna restrukturiranja. To je način da primanja zaposlenih u nižim poslovnim procesima budu veća, primjerena troškovima života. Naravno, i ispravljanje u politikama raspodjele onog što izrazito smeta zaposlene i javnost. Vjerujem da će vlasnici Podrvke krenuti što prije provoditi potrebno”, zaključuje Dimač.
NEDAVNO OBJAVLJENO
