Foto: DANICA.HR / Novouređeni središnji koprivnički trg
Urednik Danice Robert Mihaljević napisao je sjajan članak u svojoj stalnoj rubrici u koprivničkome tjedniku Glasu Podravine.
Piše on o novoj upravnoj zgradi Podravke. Sve točno, a još i sjajno sročeno.
No, i ja sam odlučio dati skromni doprinos ovoj temi. Možda se još nađe ljudi koji isto misle, pa se stvori snažan vox populi, koji onda dovede da se ovaj očigledni propust ispravi.
Svima je poznat logo Podravke. Na svim njenim proizvodima otisnuto je njezino crveno srce. Neću ga posebno opisivati, jer kako rekoh, svi ga znaju. Iako nisam ekonomist, jasno mi je kakav je značaj široko poznata takva oznaka proizvođača. I sada na samom vrhu koči se logo sa sivim (sic!) srcem.
I to baš na mjestu gdje bi trebalo stajati poznato crveno Podravkino srce. Ma tko je uopće došao na ideju da to uradi. Protivno svim zakonima proizvodnje i trgovine. Desetljećima stvarana reklama sada se jednostavno briše. S ekonomske strane gledano, to je loše, čak nerazumno loše.
S druge estetske strane ništa bolje. Siva zgrada, sivo srce. Ma uostalom, tko je uopće vidio sivo srce?Neprepoznatljivo, blijedo, otužno, čak morbidno. Molim, prosim, preklinjem: vratite na to mjesto crveno Podravkino srce!
Obnovljen je glavni gradski trg. Neki dan smo imali skromnu proslavu godišnjice (jedne, da ne kažem koje) mature. Lokacija je bila terasa Pivnice. Jedan kolega iz drugog grada bio je zapanjen izgledom trga. Rekao mi je da mu se izdaleka činilo da je to blatni trg. Doista, ona žuta boja je boje blata.
Naravno, praćena je sivom bojom. Što se to događa da siva boja svuda dominira? Da li to postaje neka simbolika života u ovom gradu? Pokušamo si objasniti, da iz znanih razloga, crvena boja nije omiljena. Makar da podsjetim, crvene boje ima i na našem grbu i zastavi, crvene su kockice naših „vatrenih“.
No dosta o sivoj boji. Na kraju krajeva i siva boja je – boja.
Nekako već sasvim prema kraju (pre)dugih radova na trgu, jedne subote idem prema njemu, kad negdje u visini zgrade pošte, zapazim neki crni stup s nekom pločom na vrhu. Pojma nemam što je to. Relativno sam već blizu njega, ali jednako je zagonetan.
Tad mučen radoznalošću, upitam prodavačicu iz kioska na ulazu u park, kakav je to stup. Odgovorila je da je to sunčano drvo. Kažem joj da ja to ozbiljno pitam, a ona ponovi svoje. Vidim, ženska se ne šali. Upitam logično, a čemu onda to čudo služi. Reče, da se pune mobiteli.
Pa čekaj, pomislim, pa ta se sa mnom tako šegači. Rekao sam joj da sam pristojno pitao i da već zbog tog bih zaslužio ozbiljan odgovor. Odgovorila je : “Ali gospodine, bez obzira na Vaše godine, to služi za mobitele!“
Znam ja da me vrijeme uvelike pregazilo, ali ipak ovo. Poslije mi je jedan duhoviti prijatelj rekao, da ovo ne bi trebalo odbaciti, jer možda će jednog dana služiti kao punjač akumulatora, kad Rimac uspije sa svojim električnim automobilom.
Ipak, to je solarno drvo, usprkos poetičnom nazivu, obična nakaza. Bilo bi mnogo bolje da ga nema. Kratko i jasno!
O trgu slušam različita mišljenja. Kao moderan je, prozračan, prostran, čist, itd. Za mene je smješten na pogrešno mjesto. Isticali smo ponosno kako je Koprivnica lijepi srednjoeuropski gradić. Okružen s jedne strane zgradama iz 19. stoljeća.
Imao je tu divnu patinu prošlosti. A sada uz te zgrade geometrijski moderan trg. Izgubili smo svoju prepoznatljivost. A to nije mali gubitak.
Ipak ostao je nedirnut naš ponos, naš divni park. I ne moram ja gledati solarno sunce. Gledat ću drugu stranu. Naš park.
O AUTORU
Mladen Godek bio je drugi liberalni gradonačelnik Koprivnice. Nakon izbora 1997. godine na toj je funkciji naslijedio prethodnika, također člana HSLS-a Vinka Špička. Godek je osoba bogate javne i političke karijere. Bio je općinski sudac, odvjetnik, gradonačelnik, saborski zastupnik, član najviših tijela Hrvatskog helsinškog odbora. Karijeru su mu obilježile oratorske bravure i beskompromisna borba za slobodu i ljudska prava.
NEDAVNO OBJAVLJENO
