Zagrebačkog šerifa Milana Bandića ovih je dana baš krenulo. Najprije mu je Gradsko vijeće Đurđevca na prijedlog političkog kamarada Željka Lackovića gotovo jednoglasno izglasalo titulu počasnog građanina, a potom je senat zagrebačkog Sveučilišta pokrenuo proceduru da mu se dodijeli počasni doktorat. Da domaća javnost kojim slučajem pati od kolektivne amnezije, pomislila bi kako je zacijelo riječ o plemenitom čovjeku čija su dobra djela i fascinantan trud pošteno oplemenili napaćenu društvenu zajednicu.
Grad Đurđevac najviše će javno priznanje – isključivo voljom svoga gazde Lacija koji je u Sabor ušao kao zamjena Bandiću – dodijeliti čovjeku koji je u dva navrata završio u zatvoru zbog uskočke istrage koja je epilog dobila potvrđivanjem optužnica na sudu. Čovjeku kojem se upravo sudi za najteža kaznena djela. I osobi koja je ‘kupnjom’ saborskih zastupnika, ali i zagrebačkih skupštinara, dokinula parlamentarnu demokraciju i ubila ono malo nade u domaći politički sustav. Đurđevac će, nota bene, biti prvi hrvatski grad u kojem će Bandić dobiti najvišu počast.
Zanimljivo je kako je Bandić jedno vrijeme bio počasni građanin Sarajeva i Srebrenice, ali ti su mu gradovi oduzeli najviše statusno priznanje zbog njegova zalaganja za treći hrvatski entitet u BiH. Kako će Đurđevac reagirati ako se Bandića, hipotetski, proglasi krivim i osudi za korupciju? Hoće li mu, poput Sarajeva i Srebrenice, oduzimati titulu? Ili je Laci čvrsto uvjeren u njegovu nevinost? I konačno – zašto ga je ovog časa uopće predlagao za počasnoga građanina?
Odgovor na potonje pitanje posebno je važan. Nije nikakva tajna da je Lacković u zadnje vrijeme u svojevrsnoj Bandićevoj nemilosti. Njihova politička ljubav počela je strasno kad je Lacković kao drugi na Bandićevoj listi ušao u Sabor, a kratko je bio i član njegove stranke. U doba kad ga je Bandić mazio, Lacković je ostvario sve svoje taktičke političke ciljeve. Vratio je sud u Đurđevac. Ušao u Državno sudbeno vijeće kao predstavnik HDZ-ove saborske većine. Ugurao svoju kandidatkinju u Nadzorni odbor Podravke.
No, potom je ljubav naglo pukla. Laci je izašao iz Bandićeva kluba i počeo se profilirati kao posve nezavisni sabornik odan jedino premijeru Plenkoviću. U medijskim izvještajima o bujanju toga kluba redovito se naznačuje kako Lacković više nije dio Bandićeve ekipe. “Dobio je sve što je želio i potom zaboravio umjesto koga je ušao u Sabor i tko mu je sve to omogućio”, bijesni su ovih dana u Bandićevu klubu zastupnika. A zna se da Miki teško oprašta izdaju. Je li onda manevar s dodjelom titule počasnog građanina pokušaj da se Lacković opet umili Bandiću?
Sve je moguće. Lacković je još od ulaska u aktivnu politiku prije pet godina pokazao zavidnu strast prema Machiavellijevoj čuvenoj sintagmi o cilju koji opravdava sredstvo. Skakanje u vlastita usta postala mu je omiljena disciplina. Saveznike i partnere mijenja kao beba pelene, prema dnevno-pragmatičnoj potrebi. Kratkoročno gledano, postigao je neke ciljeve. Ali dugoročno – politička mu budućnost nije pretjerano blistava jer se Sabora u idućem mandatu teško može dokopati. Na ulazno mjesto na listi HDZ-a neće upasti jer ne nosi dovoljan kapital u glasovima, a zauvijek je zatvorio vrata suradnji sa Živim zidom, Mostom i, vrlo vjerojatno, Bandićem.
Titula počasnog građanina – ma s kojim motivima dodijeljena – teško da će tu išta promijeniti.
NEDAVNO OBJAVLJENO