IZBORNA ŠUTNJA

ANALIZA Što možemo očekivati nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora

Objavljeno, 03. srpnja 2020. Komentari
# Foto: ILUSTRACIJA
AUTOR
Tomislav Stipić
kolumnist i politički analitičar portala

Završila je jedna od kraćih i svakako jedna od čudnijih izbornih kampanja. U korona-situaciji izborni su akteri morali balansirati između velike želje prezentiranja sebe i svojih programa i ograničenih mogućnosti fizičke distance. Posljednjih dana prisutan je i rast oboljelih jer je virus ponovno počeo nekontrolirano divljati.

Divljaju i ankete, rađene na standardnim uzorcima i upitne točnosti, podijelile su biračku javnost i same političke rivale, koji ih, svaki u svome rovu, tumače najbliže svojim vlastitim nadanjima.

Restart koalicija uspjela je u svom naumu nametnuti se kao nužna zamjena HDZ-ove vlasti. Društvo Bernardića, Beljaka, Anke Mrak Taritaš i ostalih partnera kojemu početkom godine nitko nije davao ozbiljne šanse, probilo se na prvo mjesto u anketama. No, mogla bi to biti pirova pobjeda jer je upitan postizborni koalicijski potencijal. Ne nužno zbog njihovih stavova, već zbog puke činjenice da u parlament neće ući dovoljno jaka grupacija koja bi im svjetonazorski i programski mogla biti prihvatljiva.

Cijelu kampanju Restart je gradio na bazičnim porukama protiv korupcije, uhljeba, diskriminacije ne ističući svoje ljude u prvi plan. Bilo je to vrlo suhoparno i predvidljivo, no ne i jasno. Samo crvena boja na plakatima mogla je sugerirati da se radi o, vjerojatno, SDP-u. Možda su tvorci kampanje bili svjesni da se izborna pobjeda ne može graditi na prilično neuvjerljivom Bernardiću i isluženim kadrovima poput Davorka Vidovića ili vječno mladog umirovljenika Silvana Hrelje, pa su izabrali konvencionalniji pristup otrcanih poruka poput „Hrvatska bez uhljeba“ kao da narod ne pamti i ne zna da su uhljebi u državnu administraciju iskrcani i preko SDP-ovih Vlada.

No to je manje važno, jer ljudi se vrlo rijetko odlučuju dati glas zbog plakata. Ono što bode u oči je to da na Restart listama u pojedinim izbornim jedinicama nedostaje žena zbog čega će se plaćati i kazne (npr. u 8. izbornoj jedinici), a samo je jedna žena nositeljica izborne liste. Ako je Davor Bernardić htio ispraviti svoju stupidnu izjavu o koordinatorima izbornih jedinica, kako žene nisu među njima jer se na izborima ne eksperimentira, mogao je djelatno pokazati da SDP doista jest progresivna stranka koja je pionir uključivanja žena u politiku i dati priliku još kojoj ženi u SDP-u.

Na taj način bi svima pokazao da zna učiti iz vlastitih pogrešaka. Ne da nije ni to napravio, već je i predsjednicu Foruma žena SDP-a Maju Sporiš, rođenu Gospićanku koja cijeli život živi u Zagrebu, stavio u 9. izbornu jedinicu i to na upitno prolazno četvrto mjesto. Vrijeme će pokazati kako je SDP bio previše milostiv prema svojim koalicijskim partnerima koji zajedno ne mogu prijeći prag (osim IDS-a), a dobili su ulazne mandate na listama. Hoće li među njima biti potencijalnih žetončića, pokazat će vrijeme. Za Davora Bernardića ovi su izbori biti ili ne biti. Uspije li dogurati do 65 zastupnika, imat će olakšan posao formiranja nove Vlade. No, ako ne uspije, njegov pad s mjesta predsjednika SDP-a više je nego izvjestan. Realno je očekivati Restartovih 62 mandata.

Davor Bernardić i Mišel Jakšić
Čelnik SDP-a Davor Bernardić i gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić

HDZ je sasvim druga priča. Brojne korupcijske i imovinske afere HDZ-ovih teškaša stožernoj stranci smanjile su rejting usprkos građenju kulta ličnosti Andreja Plenkovića i predstavljanja njegovih oratorskih sposobnosti kao sudbonosno važnima za zemlju. HDZ je tako brže bolje isforsirao izbore ne bi li ušićario još jedno mandatno razdoblje „pobjedom“ protiv COVID-a 19. No, novi nalet korone poremetio im je planove. „Moj prijatelj Vili“ i ostala ekipa superjunaka iz Stožera izgubili su aoreolu svetosti kada je javnost shvatila kako su postali samo ispostava u građenju kampanje HDZ-u.

Brojne kontradiktorne mjere i odluke, opravdavanja vodećih ljudi Vlade i HDZ-a kako oni ne moraju u samoizolaciju u uvjetima kada su obični smrtnici bili novčano kažnjavani, pokazali su da je HDZ u svojem naumu da vlada u stanju obezvrijediti i struku i stručnjake. Struka je uz stabilnost postala glavni alibi vladajuće stranke za ostanak na vlasti. Jer ako propitujete struku, vi ste protiv nje. A ako ste protiv struke, onda ste i protiv htjenja da Hrvatskoj bude bolje. Zaključno, onda ste protiv Hrvatske. Bahatost i samodopadnost Andreja Plenkovića u ovoj kampanji nadilazila je i bivšeg HDZ-ovog utamničenog premijera Sanadera, njegovo dociranje novinarima i izvjestiteljima sušta je suprotnost njegovog brižno njegovanog briselskog imidža.

To je sve trebalo pokazati kako je on odlučniji i sposobniji voditi zemlju, baš zato jer je samouvjeren i blagotvoran, njegova je Vlada, eto, pobijedila COVID19, pomogla poduzetnicima, spasila ljude i nametnula se u Europi. Ništa od toga, ili barem ne u tolikoj mjeri, hrvatski građani nisu osjetili. Jer da jesu, onda bi HDZ u anketama trebao biti ispred SDP-a i partnera. Još simptomatičnije, kako to da hrvatski građani nisu vidjeli da je Plenković sposobniji od Bernardića? Jer i takav Bernardić po anketama je ispred Plenkovića. Prozirna kampanja nametanja demokršćanskih vrijednosti, najava zabrane rada nedjeljom iako su već zbog krize upitna mnoga radna mjesta, plaćeni oglasi fotografija HDZ-ovih ministara s kardinalom Bozanićem ili na oltarima, trebali su skrenuti pažnju HDZ-ovim biračima da slučajno ne uteknu u Škorin sokak. Sve već viđeno.

No, i takav HDZ uspio je zadržati relativno dobar rejting što ga ostavlja u igri za postizborno čerupanje. Ukoliko HDZ ostvari rezultat od minimalno 55 mandata, imat će veliku šansu sastaviti sljedeću Vladu. Poglavito će to biti moguće zbog manje izlaznosti uzrokovane strahom od epidemije. No, ima jedna caka. Ovaj put stariji birači bi mogli ostati doma u većem broju, a usprkos otvorenim granicama s BiH, upitno je koliko će se ljudi odlučiti riskirati zdravlje za glas. Ako uzmemo u obzir da su nova žarišta virusa prisutna u tradicionalno HDZ-ovim područjima, HDZ će teško ostvariti više od 50 mandata u RH. Dodatna 2 mandata uzet će u dijaspori.

Domovinski pokret u ovu je priču ušao osokoljen dobrim izbornim rezultatom Miroslava Škore na predsjedničkim izborima. Da nije bilo ubojite pesnice Katarine Peović na sučeljavanju koja je totalno indisponirala ionako propovjednički nastrojenog Škoru, danas bi on odlučivao kome dati mandat za sastavljanje nove Vlade. Domovinski pokret i HDZ su u biti politički blizanci. Od samog početka upućeni su jedno na drugo. Suprotno mojim očekivanjima, Miroslav Škoro je pred kraj kampanje ublažio oštricu prema HDZ-u, a njegovi ljudi počeli su izjavljivati ono što je i jedino realno – kako bi bili skloni Plenkoviću ipak dati priliku.

Darko Sobota i Andrej Plenković
Šef županijskog HDZ-a Darko Sobota i premijer Andrej Plenković

Popravljanje HDZ-a – to je cilj Domovinskog pokreta, po riječima generala Prkačina. Ali, tu upadaju u zamku jer tko je god pokušao popraviti HDZ, ostao je oglodan do kosti. Nije badava svojedobno Vlado Gotovac grmio kako HDZ ne treba popravljati, nego skinuti s vlasti. I doista, ozbiljna stranka koja nema težnju pobijediti na izborima, lak je postizborni plijen HDZ-u. Ljubavni zov postizbornog koaliranja neće zadovoljiti Škorine birače kao njega samoga, jer ti isti birači njemu su pobjegli od HDZ-a tražeći utočište za vlastiti svjetonazor. Sada bi pak trebali biti svjesni da će ih Škoro postizborno izručiti u zagrljaj HDZ-u protivno njihovoj volji. Možda nebitan detalj, ali u Škorinom predizbornom spotu to se da iščitati kada se u kadru pojavi Tuđman na kninskoj tvrđavi kako širi ruke, a par sekundi iza toga kadar prikazuje Škoru u istoj pozi u Lisinskom. Škoro bi mogao doista biti iznenađenje izbora, mada mislim kako je maksimalni domet 16 mandata u RH i jedan u dijaspori.

Most je kao politička opcija na umoru uspio uskrsnuti dovođenjem jakih pojedinaca poput bračnog para Raspudić, Zvonimira Troskota, Marina Miletića i učestalim medijskim nastupima trijumvirata Petrov – Grmoja – Bulj. Pokazali su dosljednost u oporbenim redovima, hrabro izašli sami na izbore, najavljuju beskompromisnu borbu za saborske mandate, ali bez jasnog programa. Kao da im je omiljelo biti u hladovini saborske oporbe, nitko ne zna za što se točno zalažu i koji je konkretan potez koji bi napravili. Jasno je da s HDZ-om više ne mogu jer bi do kraja nestali, a po Miletićevim riječima sa SDP-om ne mogu jer se boje babe Bože Petrova.

Isti Miletić najavljuje još jedan mandat u Saboru u oporbenim redovima, građenje stranke na terenu i preuzimanje odgovornosti za Hrvatsku u sljedećem ciklusu. Marin Miletić sav gori dok to govori, pa bi mu se lako moglo dogoditi da od silne patetike i pregori. Sve to lijepo zvuči, ali zašto bi se to ostvarilo kada je u prošlom ciklusu Most imao kvalitetne ljude na terenu, ali su zbog nebrige s nacionalne razine svoju političku karijeru ili umirovili ili nastavili u nekim drugim strankama. Brojka 6 mogla bi biti magična za Most jer im je to zadnja prilika da postanu ozbiljna stranka.

Platforma Možemo! prva je radikalno lijeva politička opcija koja može ući u Sabor. Dijelom su preuzeli moderne zelene politike, drugim dijelom i dalje jašu po traženju fašista po Hrvatskoj i suludim idejama o progresivnom oporezivanju štednje. Čim su postali svjesni da su svojim aktivizmom u Zagrebu postali relevantna politička opcija, na vidjelo su počele izlaziti tekovine socijalističke borbe i polurevolucionarnih težnji o dokidanju kapitalističkog društva i preraspodjeli dobara. Dan prije izbora na vidjelo je izašla pukotina prema Katarini Peović, radikalnoj ljevičarki kojoj nije strano govoriti o otimanju štednje hrvatskih građana, dok u isto vrijeme i dalje dogmatski i nekritički veliča ljude koji su 1945. otimali tuđe stanove. Bilo kako bilo, ova platforma ima svoje birače koji traže ljeviju varijantu SDP-a i vrlo lako bi mogli oformiti saborski klub.

Miroslav Škoro osniva stranku uz obilatu pomoć čelnih ljudi tvrtke Pevex
Miroslav Škoro / Foto: Facebook

Liberalni i građanski centar uspio se dogovoriti neposredno pred predaju izbornih lista i time pokazao kako postoji zrnce razuma u glavama njihovih vođa. Osim nekonvencionalne kampanje kakva u Hrvatskoj rijetko prolazi, pozornost su privukli jasnim određenjem prema smanjivanju fiskalnih i parafiskalnih nameta, slobodi govora i slobodnom tržištu. Problemi će nastati zbog dosta heterogene strukture unutar koalicije jer na listama Stranke s Imenom i Prezimenom, Pametnog i Fokusa nalaze se ljudi koji su većim dijelom nezavisni i nemaju iskustva u političkoj močvari. A kad s ponudama dođu HDZ i SDP, vjerolomstva postaju politička realnost. Saborski klub za centrističku platformu bio bi veliki uspjeh, i ne samo za njih, već i za cijeli liberalni centar koji se godinama bori s vidljivošću.

Veliki je hazard bilo što prognozirati na ovim izborima jer su posebni po puno parametara.  Zadnju riječ imat će izlaznost o kojoj će bitno ovisiti i rezultati. Da smo u Engleskoj, kladionice bi zadovoljno trljale ruke jer ovakvi izbori nisu još viđeni. Jedna od zanimljivijih ponuda u toj virtualnoj kladionici bila bi tipovanje na onoga tko će prvi postati žetončić. Jer nakon tog prvog, kreću i ostali. Mnogo je takvih nagaznih mina na listama, uz izborne rezultate to će svakako biti najveća enigma. Predviđam da će najviše takvih biti na Škorinoj listi.

Uskoro počinje izborna šutnja, odmorimo se svi od kampanje i duboko udahnimo. Pravi raspašoj uslijedit će već u izbornoj noći. Nije ni uznapredovala korona najgore što nas čeka.


Tagovi: ANALIZA IZBORI TOMISLAV STIPIć

NEDAVNO OBJAVLJENO