Davnih (ali ne i slavnih) 90-ih godina stiže demokracija u ove naše krajeve. Ona se temelji – kao što je znano – na postojanju više političkih stranaka. Živio sam u društvu gdje političkih stranaka uopće nije bilo. Točnije, postojala je jedna, ali ni sama sebe nije tako nazivala, krila se pod nazivom Savez komunista (SK). Vječni pobjednik na „izborima“ jer konkurenta nije imala ni u političkoj utrci, a niti na terenu političkih ideja.
I odjednom mi „djeca komunizma“ nađemo se u novom svijetu i vremenu. Najednom niču stranke, one pokušavaju svojim programima privući pristalice, ljude koji isto ili slično misle. Prva stranka u Hrvatskoj (osnovana 20. svibnja 1989.) bila je Hrvatska socijalno-liberalna stranka – HSLS. Ne zato što je bila prva – nego zato što je bila za mene pravo otkriće – ja već za relativno kratko vrijeme postajem njezin član. Odjednom otkrivam da postoji stranka koja kroz politiku želi ostvariti ideje u koje ja duboko vjerujem. Ideje liberalizma. Slobodu pojedinca (a ne klasa). Pojedinac je centar (a ne masa). Ravnopravnost i sloboda ljudi bez obzira na naciju, vjeru, rasu, političko uvjerenje. Osjećam kako sam to nosio u sebi i ne znajući da postoje i političke stranke koje se za to bore.
U mojoj Koprivnici ova stranka postaje respektabilna. Događa se malo čudo. Osim na prvim izborima 1990. godine, na svim slijedećim HSLS je druga stranka po uspjesima u Hrvatskoj, odmah iza neprikosnovenog HDZ-a. Ali, na svim izborima kroz cijelo desetljeće HSLS pobjeđuje u Koprivnici. I na lokalnim i na parlamentarnim. Otvoreno ću priznati; bio sam silno ponosan na svoj grad, jedan od rijetkih u Hrvatskoj u kojemu nikada nije pobijedio HDZ. A to traje do danas.
Ali, na vrhuncu svoje političke moći HSLS doživljava rascjep. Nešto što bi trebalo biti sreća, pokazuje se kao tragedija stranke. Naime, stranka na čelu ima dvojicu karizmatičnih ličnosti – Vladu Gotovca i Dražena Budišu. Ali ne mogu postojati dva lidera istodobno. Oni se smjenjuju na čelu, da bi 1997. između njih došlo do otvorenog sukoba. Ja sam u to vrijeme gradonačelnik Koprivnice, i jedan i drugi trude se dobiti me na svoju stranu (naravno, u prvom redu zbog značajne funkcije čelnika grada sjedišta županije). Na Saboru liberalnog raskola u studenom pobjeđuje Budiša, a Gotovac sa svojim pristalicama osniva novu Liberalnu Stranku (LS). Ja se priklanjam Budiši, iako mi je po svojim idejama mnogo bliži Gotovac. No, smatram da je potpuno pogrešno cijepati stranku.
Bio sam u pravu, jer to je zametak postupnog pada liberalnih stranaka (sada su dvije). U Koprivnici taj rascjep pokazuje još drastičnije posljedice. Od osam zastupnika u HSLS-u ostaju svega trojica, u LS prelazi nekoliko mojih prijatelja (dr. Dražen Sačer, Joža Betlehem, Ivo Dinjar i dr.) i oni postaju oporba. Istina, ne napadaju me, konstruktivni su. Ali ja se nalazim na čelu manjinske gradske vlade, podupire me koalicijski partner SDP sa pet zastupnika. Tako to traje još godinu i nešto. Tada LS traži da se mijenja Statut Grada i da se uvede još jedan dogradonačelnik, naravno iz njihovih redova.
Koprivnički liberali nakon raskola (slijeva) – Ivan Dinjar, Dražen Sačer i prvi liberalni gradonačelnik Koprivnice Vinko Špičko
Održava se sastanak vodstva HSLS-a i SDP-a. Račan i Budiša sklopili su nešto ranije sporazum u Splitu (zametak parlamentarne pobjede na izborima 3. siječnja 2000.) i kriza u Koprivnici dobro im dolazi kao testiranje sinergijske snage novog saveza. Oni su uvjereni, da ako ja dam ostavku da su tada izvanredni izbori neizbježni, i da će oni na njima uvjerljivo pobijediti. Trudim se uvjeriti ih da do toga neće doći, već će LS dobiti gradonačelnika uz tajnu podršku HDZ-a. Dakle, neće ni biti nikakvih novih izbora. Ne prihvaćaju moje mišljenje, pa ja pristajem da u daljnjem predvidljivom raspletu dam ostavku na položaj gradonačelnika.
LS na prvoj sjednici Gradskog vijeća Koprivnice traži da se imenuje i drugi dogradonačelnik. Ja to odbijam. Oni tada traže smjenu moga dogradonačelnika Zvonimira Mršića. U skladu s dogovorom Račan – Budiša, tada ja podnosim ostavku na položaj gradonačelnika. Slijedi glasanje. Čudno je i na neki način i nije lišeno humora. Svi glasamo za smjenu Mršića , a za moju smjenu glasaju „moji“, ali ne i oporba. Ništa ne mijenja na stvari, jer moja ostavka je neopoziva. Novi gradonačelnik je Joža Betlehem, nakon par mjeseci mijenja ga stranački kolega iz LS-aa Dražen Sačer. Ali, na redovnim izborima 2001. pobjeđuje SDP na čelu sa Zvonimirom Mršićem, koji nakon toga suvereno vlada ovim gradom, baš kao i njegov SDP.
LS je prestao postojati. HSLS je danas minorna stranka, koja koalira s HDZ-om. I danas postoji liberalna stranka HNS – liberalni demokrati. Oni su u koaliciji s vladajućim SDP-om u Koprivnici, a u savezu su i na nacionalnoj razini. Predstavljaju tek mlađeg partnera. Ali, ja i dalje smatram ideje liberalizma najplemenitijim i u svjetonazorskom i u političkom pogledu i nadam se da će opet doći vrijeme kad će one biti široko prihvaćene, kao tih 90-tih godina. I sigurno je – moj grad ih u sebi nosi. I danas!
Mislim da je ovaj osvrt odgovorio zašto liberalna stranka nije uspjela zadržati dominantan položaj. Unutarnji sukobi, otcjepljenje disidenata, stvaranje druge stranke, to su klice buduće propasti. Birači jednostavno ne prihvaćaju političke stranke koje pokazuju unutarnje neslaganje i unutarnje sukobe. Kako da vjeruješ u nekoga da će te voditi, kad ni sam ne uspijeva biti čvrst i kompaktan.
S druge strane, dugogodišnja supremacija SDP-a traži svoje objašnjenje. Smatram da je razlog u tome što ljudi ovog grada ne vole ekstremizam bilo koje vrste. U tom pogledu SDP se nameće kao prirodni nasljednik nekadašnjeg HSLS-a. A ima u svemu i određene nostalgije za prošlim. Bivši socijalizam u sebi je nosio mnoge negativnosti, naročito u pogledu ljudskih sloboda. Ja kao katalizirani liberal nemam nikakvih razloga da branim takav poredak. Međutim, većina ljudi ovog grada, gledano s ekonomske strane, bolje je živjela. Tako da je ta nostalgija zapravo žal za boljim životom. Istovremeno, to je i razočaranje sadašnjim životom.
O AUTORU
Mladen Godek bio je drugi liberalni gradonačelnik Koprivnice. Nakon izbora 1997. godine na toj je funkciji naslijedio prethodnika, također člana HSLS-a Vinka Špička. Godek je osoba bogate javne i političke karijere. Bio je općinski sudac, odvjetnik, gradonačelnik, saborski zastupnik, član najviših tijela Hrvatskog helsinškog odbora. Karijeru su mu obilježile oratorske bravure i beskompromisna borba za slobodu i ljudska prava.
NEDAVNO OBJAVLJENO
