Kako je admiral Davor Domazet Lošo pokopao HOS-ovske fantazije

Objavljeno, 21. studenoga 2026. Komentari
# Foto: Admiral Davor Domazet Lošo
AUTOR
Željko Krušelj
kolumnist Danice

Željko Krušelj

Priznajem, nisam mislio da me umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo može tako ugodno iznenaditi. Štoviše, da će pred najširom hrvatskom javnošću jasno i glasno izreći ono što se očekivalo od niza drugih hrvatskih časnika koji su znali sve što se u Hrvatskoj vojsci događalo još od formiranja Zbora narodne garde 1991. na stadionu u Kranjčevićevoj ulici pa do uspješnog okončanja Oluje.

Riječ je o fenomenu masovnog nezamjeranja časnika, dijelom i povjesničara, vezano uz Plenkovićeve „dvostruke konotacije“, sve češće postrojavanje jedinica HOS-a, akronima za pravašku formaciju Hrvatske obrambene snage koji se koristio zato što je bio identičan onome za ustaške Hrvatske oružane snage, i neselektivno korištenje ustaškog pozdrava „Za dom spremni“.

To je dovelo do situacije u kojoj se u svega nekoliko godina drastično mijenjala slika Domovinskog rata, odnosno da ono što je bilo marginalno i kratkotrajno, čak i formalno zabranjeno, naglo postane važno, za neke i presudno, u raspravama o hrvatskoj ratnoj pobjedi. Admiral Domazet Lošo je sve oko HOS-a i ZDS-a proglasio povijesnim falsifikatom i iznimno štetnim za ugled Republike Hrvatske u svijetu.

NAJINFORMIRANIJA OSOBA

Znaju to mnogobrojni civilni svjedoci tih zbivanja, kao i novinari koji su obilazili teren. Hrvatski su ultradesničari, potpomognuti i pojedincima iz parlamentarnih stranaka, sve te glasove, međutim, proglašavali „protuhrvatskim“, „srbofilskim“, „komunjarskim“, „izdajničkim“ i tko zna kakvim. Pravi je Hrvat, po tome, u srcu morao biti HOS-ovac i u ideološkom smislu razmišljati ustaški.

Davor Domazet Lošo nije bio neka prolazna pojava u Hrvatskoj vojsci, još manje marginalac koji bi bio upućen u samo neke segmente vojnog ustroja i djelovanja. On je još tijekom karijere u JNA bio školovani obavještajni analitičar, da bi nakon prelaska na hrvatsku stranu u ljeto 1991. bio najprije pomoćnik za obavještajne poslove u Zapovjedništvu ZNG-a, zatim i načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera i, naposljetku, zamjenik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske.

Bio je, drugim riječima, i po opisu zaduženja najinformiranija osoba u cijelom hrvatskom vojnom ustroju. U sve je četiri godine detaljno znao što se događa na našoj i na okupatorskoj strani. Teško da bi netko mogao dovesti u pitanje njegove spoznaje o svim ratnim zbivanjima, a još je manje vjerojatno da danas u Hrvatskoj postoji netko tko bi u sve to mogao biti bolje upućen. Zato su njegove ocjene od neprocjenjive vrijednosti za aktualno hrvatsko suočavanje s tadašnjom vojnom i političkom realnošću.

MILETIĆEV PODCAST

Moram napomenuti da sam s njim osobno kontaktirao tijekom Domovinskog rata kao član radne grupe koja je pod vodstvom Josipa Manolića pripremala hrvatsku platformu za pregovore s pobunjenim krajinskim Srbima, na čemu je prije njihovog odbijanja plana Z4 inzistirala međunarodna zajednica. Tada sam se i osobno uvjerio koliko je Domazet Lošo detaljno informiran o zbivanjima s obje strane fronte, ali i racionalan u prosudbi onoga što će događati u slamanju velikosrpske pobune.  

Taj je umirovljeni ratni obavještajac ovih dana bio pozvan u novopokrenuti televizijski podcast Mostovog saborskog zastupnika Marina Miletića, jednog od tvrđih hrvatskih desničara, kako bi potvrdio neke njegove radikalne teze o Domovinskom ratu i opravdanosti današnjeg oživljavanja ustaške ideologije. Domazet Lošo ga je u tom razgovoru, dostupnom javnosti na internetskim platformama, doslovno „razmontirao“, „satro u crnu zemlju“, jer je negirao sve što je zahvaljujući svom časničkom autoritetu trebao potvrditi. Zbunjeni mu je Miletić pokušao parirati poznatim desničarskim floskulama, ali u tome nije imao nikakvog uspjeha, pa je razgovor zaključio tezom da „nisu na istoj frekvenciji“.

Umirovljeni je admiral, nasuprot tome, bio rezolutan i faktografski precizan u svojim stavovima. Detaljno je, naime, objasnio da predsjednik Tuđman nije odobravao formiranje HOS-a kao pravaških stranačkih postrojbi predvođenih Dobroslavom Paragom i Antom Paradžikom te da je obim i važnost tih jedinica, što nema veze s dokazanom hrabrošću, požrtvovanjem i stradanjima pojedinaca koji su u njima ratovali, bitno manji nego se danas pokušava predstaviti.

SKEJINI BRKOVI

Kad se Tuđman još u listopadu 1991. vratio s pregovora o međunarodnom priznanju Hrvatske, upravo je HOS predstavljao jedan od problema koji je trebalo riješiti. Zbog toga je samo koji tjedan kasnije počelo rasformiranje tih jedinica. Većina ih je ukinuta do siječnja 1992. godine. Posljednja je od njih, 11. bojna „Rafael vitez Boban“ pod zapovjedništvom Marka Skeje, uključena u rujnu 1992. u Hrvatsku vojsku.

Otada nema spomena o toj stranačkoj vojsci pa je neprihvatljivo, tvrdi Domazet Lošo, da se današnji Skejini sljedbenici postrojavaju na obljetnicama Oluje. Svako je njihovo pojavljivanje, pojačano Skejinim pomno fazoniranim brkovima kakvi su bili popularni u Trećem Reichu, problem za hrvatski status u međunarodnim okvirima.

Hrvatski problem s HOS-om nije bio samo o odvojenosti njihovog zapovjednog lanca od regularne Hrvatske vojske, već i u činjenici da je Paragina stranka navodno namjeravala napraviti vojni udar na državni vrh, o čemu je tada govorio i Tuđman, tako da su vojska i policija u ljeto 1992. upali u stranačke prostorije na Trgu Ante Starčevića i razoružali dio pravaških aktivista. Nakon toga se od Parage odvojila i grupacija oko Ante Đapića.

DOMOVINI VJERAN

Umirovljeni admiral se u političkom smislu okomio i na desničarsku ikonu Marka Perkovića Thompsona zbog njegovog koncertnog inzistiranja na ustaškom pozdrav „za dom spremni“, ustvrdivši da je to drugi razlog za hrvatske diplomatske probleme i unutarnje ideološke podjele. Detaljno je objasnio kako je i osobno sudjelovao u kreiranju svima prihvatljivog pozdrava, temeljenog na riječima nacionalne himne, „domovini vjeran“, može i u množini, odnosno „domovini uvijek vjeran“.

Tuđmanu je u odabiru, napomenuo je, pomagao tada vodeći hrvatski jezikoslovac Tomislav Ladan, i to baš u cilju distanciranja od neprihvatljivog ZDS-a kao isključivo ustaškog pozdrava. Domazet Lošo je naglasio da bi upravo Thompsonovo korištenje pozdrava „domovini vjerni“ ušutkalo i sve one „antihrvate“ koji stalno govore o „ustašizaciji“ neovisne Hrvatske.

Admiralovi su problemi nastali kad je 2000. godine zbog poznatog generalskog sukoba s predsjednikom Stipom Mesićem, kao i međunarodne potjernice za odbjeglim generalom Gotovinom, smijenjen s položaja u Glavnom stožeru. Naglo je umirovljen s još deset hrvatskih ratnih generala. Nije skrivao svoju povrijeđenost zbog toga radikalnog čina, ali je to doživio i kao svojevrsni atak na hrvatski suverenitet pa je, slično kao i desničarski teoretičari, razvijao i svakovrsne teorije protuhrvatskih zavjera.

OPASNA IZMIŠLJOTINA

Proteklih se godina činilo da se iz te mreže optužbi na račun „globalista“ i raznih svjetskih centara moći ne može iščupati, iako su njegove tvrdnje o nizu strategijskih i geopolitičkih planova korištene i kao argument protiv Europske unije, odnosno prizivanja nacionalističkog izolacionizma.

Mnogi su, stoga, vjerovali da svoje vrhunsko poznavanje svih vojnih i političkih zbivanja i previranja iz Domovinskog rata neće iskoristiti za obranu temeljnih hrvatskih demokratskih vrijednosti. Srećom, prevarili su se. Nije realno očekivati da se Skejni sljedbenici više neće opet slikati u HOS-ovi uniformama, da grupe maskiranih mladića u crnom, kojima je nacionalna povijest potpuna nepoznanica, neće divljati i prijetiti po ulicama te da će Thompson prihvatiti argumente o štetnosti svojeg uzvika.

No, barem se ruše plenkovićevske sramotne „dvostruke konotacije“ kao opasna politička izmišljotina. Lijepo bi bilo da umirovljeni admiral barem po tome bude upamćen. Izvjesnije je, ipak, da će se najprije naći na udaru onih koji su ga dosad danonoćno veličali.


Tagovi: ADMIRAL DAVOR DOMAZET LOšO DOMOVINI VJERAN HOS MARIN MILETIć THOMPSON ZA DOM SPREMNI

NEDAVNO OBJAVLJENO