Foto: RCGO Piškornica u izgradnji
Regionalni centar za gospodarenje otpadom Piškornica jedan je od najvećih infrastrukturnih projekata u sustavu gospodarenja otpadom na sjeverozapadu Hrvatske. Njegova je uloga povezati sustav gospodarenja otpadom četiriju županija – Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske – na području na kojem živi oko 500.000 stanovnika u 110 gradova i općina.
Regionalni pristup omogućuje da se otpad s većeg područja obrađuje unutar zajedničkog, tehnološki opremljenog sustava, umjesto da se svaka lokalna sredina oslanja prvenstveno na vlastito odlagalište. U sklopu sustava predviđene su i pretovarne stanice u Varaždinu i Zaboku, preko kojih će se dio otpada organizirano dopremati prema Centru.
No RCGO Piškornica nije zamišljen samo kao mjesto na koje će se otpad dovoziti i odlagati. Prije konačnog zbrinjavanja miješani komunalni otpad prolazit će kroz više faza obrade, tijekom kojih će se izdvajati iskoristive frakcije, smanjivati njegova biološka aktivnost i količina otpada koja u konačnici završava na odlagalištu.
Upravo zbog veličine i složenosti projekta, kao i činjenice da se centri za gospodarenje otpadom u javnosti ponekad poistovjećuju s klasičnim odlagalištima, uz Piškornicu se vežu brojna pitanja, ali i niz netočnih tvrdnji. Hoće li se iz Centra širiti neugodni mirisi? Što će se događati s procjednim vodama? Kako će se štititi tlo i podzemne vode? Hoće li se u Piškornici spaljivati otpad?
Odgovori na ta pitanja nalaze se u samom projektu i tehnologijama koje su predviđene za rad Centra. Zato u nastavku izdvajamo neke od najčešćih mitova i dezinformacija o RCGO-u Piškornica te objašnjavamo što je projektom doista predviđeno.
MITOVI I DEZINFORMACIJE: ŠTO JE DOISTA PREDVIĐENO PROJEKTOM?
Mit: „Otpad će stajati na otvorenom i širit će se neugodni mirisi.“
Činjenica: Ključni procesi obrade otpada odvijat će se u zatvorenim halama, uz kontrolirano prikupljanje i pročišćavanje zraka.
Neugodni mirisi jedan su od najčešćih razloga zabrinutosti stanovnika u okolici postrojenja za obradu otpada. U RCGO-u Piškornica kontrola emisija počinje već načinom na koji su projektirani prostori u kojima se otpad zaprima i obrađuje. Ključni postupci odvijat će se u zatvorenim halama, iz kojih će se procesni zrak kontrolirano odsisavati i usmjeravati prema sustavima za pročišćavanje.
Zrak iz različitih dijelova Centra neće se obrađivati na isti način. Procesni zrak iz boksova za biosušenje najprije će prolaziti kroz ispirač plinova, a zatim kroz biofilter. U ispiraču se uklanja dio plinovitih spojeva i prašine, dok mikroorganizmi u biofilteru razgrađuju dio biorazgradivih spojeva povezanih s neugodnim mirisima.
U dijelu postrojenja za mehaničku obradu vrećasti filtri izdvajat će prašinu i sitne čestice koje mogu nastati tijekom usitnjavanja, prosijavanja, razdvajanja i premještanja otpada. Nakon izdvajanja prašine zrak će prolaziti kroz sustav s aktivnim ugljenom, koji na svojoj površini zadržava dio plinovitih spojeva.
Cilj takvog sustava je obrada prilagođena emisijama koje mogu nastati u pojedinom dijelu postrojenja i tek potom ispustiti u okoliš.
Mit: „Procjedne i onečišćene vode mogu završiti izravno u okolišu.“
Činjenica: Projekt uključuje odvojeno prikupljanje i pročišćavanje procjednih, tehnoloških i drugih onečišćenih otpadnih voda.
Zaštita voda jedan je od najvažnijih elemenata cijelog projekta, posebno zbog hidrogeoloških karakteristika područja.
Projektna dokumentacija razlikuje tehnološke i procjedne vode, oborinske vode te sanitarne otpadne vode. Tehnološke i procjedne vode iz procesa, uključujući vode iz dijelova postrojenja za obradu otpada, procjedne vode s biofiltera te vode nastale pranjem radnih površina, prikupljaju se zasebnim sustavom i usmjeravaju prema uređaju za pročišćavanje otpadnih voda.
RCGO će imati vlastiti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Prema tehničkoj dokumentaciji, uređaj predviđa više stupnjeva obrade, uključujući biološku i fizikalno-kemijsku obradu te filtraciju. Kontrola vode stoga nije samo pitanje njezina prikupljanja, nego i provjere odgovarajućih parametara nakon obrade, u skladu s propisanim uvjetima. Nakon obrade u RCGO-u, pročišćene otpadne vode upućivat će se na dodatno pročišćavanje na gradski uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Herešinu.
Mit: „Dovoljno je da nešto procuri kroz odlagalište i završi u podzemnoj vodi.“
Činjenica: Ispod prostora za odlaganje predviđeni su brtveni i drenažni sustavi upravo radi sprječavanja takvog scenarija.
Jedan od ključnih sigurnosnih elemenata RCGO-a odnosi se na zaštitu tla i podzemnih voda.
Ispod odlagališta neopasnog otpada predviđen je dvostruki brtveni sustav s kontrolom propuštanja. Projektna dokumentacija dodatno opisuje brtvene i drenažne slojeve te sustav kojim se procjedne vode prikupljaju izvan tijela odlagališta i odvode na obradu.
Za razliku od neuređenih i starijih nesaniranih odlagališta, zaštita tla i podzemnih voda ovdje je dio projektirane konstrukcije odlagališta.
Mit: „Na odlagalište će dolaziti isti otpad kakav danas završava na klasičnim odlagalištima.“
Činjenica: Na odlagalište neopasnog otpada neće se izravno dovoziti svježi miješani komunalni otpad, nego prethodno obrađeni ostatak.
Svrha RCGO-a upravo je smanjiti količinu neobrađenog otpada koji završava na odlagalištu.
Nakon prihvata miješani komunalni otpad najprije će se usitniti, a krupni komadi metala izdvojiti. Otpad će zatim prolaziti biosušenje u zatvorenim boksovima, nakon čega će se upućivati u mehaničku obradu, odnosno automatsku sortirnicu.
Tijekom mehaničke obrade izdvajat će se metali, goriva frakcija za proizvodnju goriva iz otpada i biorazgradiva komponenta. Izdvojena biorazgradiva komponenta potom će dozrijevati kako bi se smanjila njezina biološka aktivnost. Nakon završnog razdvajanja nastat će kompostu sličan otpad, koji se zbog svojeg podrijetla ne može koristiti kao kompost, nego će se odlagati na odlagalištu neopasnog otpada.
Na odlaganje zato neće odlaziti svježi miješani komunalni otpad u obliku u kojem je prikupljen iz kućanstava, nego prethodno obrađeni ostatak sa smanjenom biološkom aktivnošću i manjim potencijalom stvaranja neugodnih mirisa i odlagališnog plina.
Mit: „RCGO Piškornica je spalionica.“
Činjenica: U sklopu projekta RCGO Piškornica nije predviđena izgradnja spalionice niti energane na otpad.
U sklopu Centra ne gradi se spalionica niti energana na otpad. Gorivo iz otpada proizvedeno u RCGO-u predavat će se odgovarajućim vanjskim postrojenjima koja imaju dozvolu za njegovu energetsku oporabu.
Odlagališni plin koji može nastati nakon odlaganja prethodno obrađenog otpada prikupljat će se zasebnim sustavom i kontrolirano spaljivati na baklji. Budući da se ne očekuje količina odlagališnog plina dovoljna za proizvodnju energije, projektom nije predviđena kogeneracija.
Spaljivanje prikupljenog odlagališnog plina na baklji sigurnosni je postupak i nije isto što i spaljivanje otpada. Baklja nije klasičan dimnjak ni kućno ložište, nego dio kontroliranog sustava u kojem se odlagališni plin prikuplja i usmjerava na za to predviđeni uređaj, umjesto da se nekontrolirano ispušta u okoliš.
Sigurnost se temelji na tehnologiji, kvalitetnoj izvedbi i stalnom nadzoru.
Projektirana tehnološka rješenja temelj su zaštite okoliša, a njihovu pouzdanost dodatno osiguravaju kvalitetna izvedba, redovito održavanje opreme, kontrola procesa, stručnost zaposlenika i kontinuirano praćenje rada postrojenja.
Prije početka redovnog rada, predviđen je šestomjesečni probni rad. Tijekom tog razdoblja provodit će se edukacija zaposlenika, provjeravati rad ugrađenih sustava i prilagođavati radni parametri kako bi se procesi stabilizirali.
Takav pristup dodatno jača sigurnost sustava. Projektirani zaštitni sustavi namijenjeni su sprječavanju neželjenih događaja, smanjenju mogućih posljedica te omogućavanju kontinuiranog nadzora i pravodobnog reagiranja tijekom rada Centra.
RCGO nije samo odlagalište
U raspravama o Piškornici posebno je važno razlikovati postojeće odlagalište od Regionalnog centra koji se gradi na toj lokaciji.
RCGO Piškornica obuhvaćat će prihvat i kontrolu otpada na ulazu, biosušenje, mehaničku obradu i izdvajanje pojedinih frakcija, dozrijevanje biorazgradive komponente, obradu procesnog zraka i otpadnih voda te kontrolirano odlaganje prethodno obrađenog ostatka. Odlagalište je, dakle, samo jedan dio šireg sustava obrade i zbrinjavanja otpada.
Zato se pitanje sigurnosti RCGO-a Piškornica ne može svesti samo na pitanje „gdje će završiti otpad“. Jednako je važno kako će se otpad obrađivati prije odlaganja, kako će se prikupljati i obrađivati procesni zrak, kamo će se odvoditi procjedne i druge otpadne vode te kako će se štititi tlo i podzemne vode.
Projektom su zato predviđeni zatvoreni prostori za obradu otpada, odvojeni sustavi obrade procesnog zraka, biofilteri, ispirači plinova, vrećasti filtri, aktivni ugljen, brtveni i drenažni sustavi, vlastiti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda te sustav za prikupljanje i spaljivanje odlagališnog plina na baklji.
Sigurnost okoliša pritom nije jedna tehnologija ni jedan uređaj. Ona je rezultat cijelog niza međusobno povezanih sustava koji moraju biti pravilno izvedeni, nadzirani i vođeni tijekom čitavog rada Centra.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Kohezijskog fonda. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Piškornica d.o.o. regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske.
NEDAVNO OBJAVLJENO
