Dario Zurovec je talentirana osoba. Prodorna i snalažljiva, dapače. Ne može mu se osporiti da je i svestran. Neki bi ga zato nazvali pravim multipraktikom, drugi egzibicionistom. Majstor je u Plesu sa zvijezdama. Voli se brendirano oblačiti. Ima skupi ukus u odabiru službenih automobila. Voli razmjenjivati erotske mailove. Dobro je, kao svaki ulični frajer, potkovan u razmjeni sočnih uvreda. Zna čemu mu služi svaki prst, pogotovo srednji. Nepogrešiv je i u podizanju cijele ruke. Vješt je ulaženju, a bogami još vještiji u izlaženju iz političkih stranaka. Provjereno je dobar i u osnivanju istih. Razumije čemu služe piarovske službe. Građani Svete Nedelje su presretni što im je gradonačelnik i u trećem mandatu. Obožavaju oni nestašne dečke. I hrvatska vlast ima razloga biti presretna što su joj takvi kapitalci na raspolaganju. Jest da koštaju, ali isplati im se svaki u njih uloženi novčić.
U realnom životu, koji u Hrvatskoj nije kombinacija kavijara i šampanjca, čak ni patvorenog meda i uvoznog mlijeka, priča o Zurovcu ponešto je trpkija, poput kiselog vina u skupoj i lijepo upakiranoj butelji. U trenucima kad se HDZ-ova koalicija, temeljena na korupciji i klijentelizmu, počela opasno ljuljati, s obzirom da opljačkani građani u međuvremenu imaju poprilične šanse biti i otrovani, Zurovec joj je nesebično ponudio pomoć. Mudro je zaključio da nije bilo dovoljno što je iz oporbenih redova preletio na stranu saborske većine, već je osmislio način kako da takav odnos snaga ostane i nakon novih parlamentarnih izbora, redovnih ili izvanrednih. Time je dokazao da nije kalibar običnih političkih „žetončića“, čiji su apetiti kokošarski, daj što daš, već se izdignuo i na razinu političkih taktičara, s namjerom da jednog dana postane i politički strateg. Kakve smo sreće, možda i uspije u tome.
SKUPA SABORSKA RUKA
Zurovcu se, prije svega, ne trebamo čuditi, jer je političko kameleonstvo način njegovog razmišljanja, sve prisutniji i na cijelom hrvatskom prostoru. Kao tipičnom političaru novoga kova, cilj mu opravdava svako sredstvo, a politički mu je moral posljednja briga na kugli zemaljskoj. Principijelnost mu je, jednako tako, nepoznat pojam. Govori da sve to čini, dakako, samo i isključivo zbog svojih građana, ali je dojam da u svemu ni njemu nije loše. A možda će mu uskoro biti još bolje.
Aktualni gradonačelnik poduzetnički uspjele Svete Nedelje ušao je u politiku dovoljno mlad da bi u međuvremenu skupio svakovrsno iskustvo. Najprije je, kao i većina onih koji u politici vide ispunjenje svojih životnih ambicija, bio u HDZ-u. Čini se da mu tu nije krenulo kako je zamislio, niti mu se dopalo konzervativno ozračje Karamarkovog HDZ-a, pa je izašao iz stranke i potražio vlastiti politički put. Bio je jedan od suosnivača Fokusa, male centrističke stranke, regionalno obojene. Tu se uspio visoko pozicionirati na izbornoj listi, što mu je donijelo saborski mandat. Pokazalo se da Fokus ipak ne može biti ozbiljniji katapult za veće političke uzlete pa ga je naglo napustio, pravdajući to unutarstrančkim razmiricama. Stranka je time izgubila parlamentarni status, samim tim i važnost na političkoj sceni. Zurovec je postao nezavisni zastupnik, koji se isprva zaklinjao da se neće kompromitirati suradnjom s vladajućima. Uputio im je čak i poneku žaoku.
DARIO HREBAK
Nije trebalo puno kako bi shvatio da oporbenjaštvo baš i nije isplativi posao. Niti je veselio njega, niti grad čije je projekte pokušavao realizirati. Zato je prihvatio famoznu „kavicu“ s premijerom Plenkovićem, od čije cijene boli glava svakog poreznog obveznika. Tu je, kao da je bio na nekom čudotvornom izlječenju, naglo shvatio da je tom HDZ-u zapravo ništa ne fali. Digneš svoju skupu saborsku ruku, praviš se da ne vidiš proustaška ludovanja na Thompsonovim koncertima, povjeruješ kako će opasni otpad diljem zemlje biti riješen Vladinim dekretima. I to je to. Odricanje od korištenja vlastitih očiju i ušiju kompenziraš ugodnim razgovorima o prebacivanju gradskih investicija iz donje ladice resornog ministarstva u prioritete od nacionalne važnosti. Tako je napokon uređen ogromni dvorac Kerestinec. Sada pregovaraš da lokalni vlakić, od milja već nazvan „zurovček“, dovedeš do hrvatske metropole. Kud ćeš više!
Takav je model „satelitskog“ funkcioniranja malih stranaka i nezavisnih zastupnika do savršenstva doveo bjelovarski zastupnik i HSLS-ov čelnik Dario Hrebak. Taj se i ulogorio u državnom proračunu. Izvjesno je da Dario najbolje uči od Daria pa je Zurovec odlučio postati još važniji i dugoročniji HDZ-ov partner. Reći će, jasno, da je u osnovi otvoren za suradnju sa svim strankama, ali je samo na ljevici našao one s kojima neće zajedno. Već i prometni projekt koji je pokrenuo dovoljno govori da ga u tome zanimaju samo vladajući. Oni koji imaju pune blagajne. Ostalo je tek poželjna retorika, jer bi njegov projekt po konačnom rezultatu trebao štetiti oporbi.
POŽELJNE UDAVAČE
Ključ je dugoročnijeg opstanka u krugu HDZ-ovih „poželjnih udavača“, dakle, Zurovčeva novoformirana stranka Hrvatski put – platforma nezavisnih. Kad se pogleda logo stranke, stilizacija hrvatskog pletera, naglašava se pomodarski tradicionalizam, po simbolici sličan najnovijim dresovima nogometne reprezentacije. Zurovec ovoga puta želi stranku u kojoj će on biti dominantan za području matične Zagrebačke županije, što mu, prema iskustvu s Fokusom, u toj izbornoj jedinici osigurava novi saborski mandat. Ostali nezavisni, poput Nenada Paniana iz Dugog Sela i pojedinih lista iz ostalih manjih gradova i općina, zapravo su „ljepilo“ da se tu priključe marginalci iz drugih dijelova srednje i sjeverne Hrvatske. Takvi znaju da na idućim izborima nemaju nikakve šanse pa bi im ulazak u Zurovčevu stranku budio nadu za samoodržanje i dijeljenje lokalnih mrvica.
Nekima su se vjerojatno dopale i stranačke odore s osnivačke skupštine u Novinarskom domu: plavi sako i ciglasto crvena kravata. U takvom su uniformiranju mogli naslutiti buduću političku prepoznatljivost. Ukoliko budu u Hrvatskom putu, te liste će poput ptičica koja po zemlji kljucaju rasuto zrnje, prikupljati glasove terenu da ne završe u oporbenim strankama. U tome se ogleda temeljna HDZ-ova računica. Što će Zurovec biti uspješniji, to će „lutajući“ glasovi biti bliže Plenkovićevoj koaliciji. Gledajući iz HDZ-ovog interesnog ugla, još bi bolje bilo ako Zurovčeve liste po zagrebačkim izbornim jedinicama ipak ne prelaze izborne pragove, jer se glasovi onda pripisuju izbornom pobjedniku.
RIJEČANKA KAO MAGNET
Tako bi to bilo ako bi Zurovčeva stranka ostala pomoćna radna snaga u zagrebačkoj okolici. No, njegove ambicije zasigurno ne staju na sitneži. Može se pretpostaviti da razmišlja na način prvotnog Mosta, koji je u prikupljanju nezavisnih lista zahvatio širi hrvatski prostor, iako je pravi uspjeh imao samo na jugu.
Zurovcu je u tom kontekstu iskrsnula ideja da za projekt zainteresira i nezavisnu riječku gradonačelnicu Ivu Rinčić, čiji bi eventualni pristanak da sudjeluje u gradnji te političke mreže mogao napraviti puno veću gužvu na političkoj sceni. Riječanka bi mogla biti magnet i za neke druge nezavisne liste, pogotovo u jadranskim županijama. Tada bi HDZ i lijeva koalicija morali ozbiljno licitirati za privlačenje neupitne političke snage. Hrvatski bi put u takvom scenariju iz Zurovčevih mokrih snova mogao odlučivati u kojem bi smjeru Hrvatska trebala krenuti. Nema puno šansi da se to dogodi, s obzirom da gradonačelnik Svete Nedelje nije oličenje političke ustrajnosti, ali bi u pozitivnom raspletu za „zurovček“ mogli projektirati i dvostruki kolosijek. S prilaznim cestama, nadvožnjacima i podvožnjacima.