Vijest tjedna u Hrvatskoj je da je tvrtka Međimurje plin dobila posao opskrbe kućanstava na području Zagreba tim energentom u iduće tri godine.
Na ponovljenom natječaju opet su ponudili najnižu cijenu te tako preoteli golemo tržište Gradskoj plinari Zagreb. Prema službenim podacima, Međimurci bi mogli preuzeti do 286.000 kućanstava kojima je predlani isporučeno oko 304 milijuna kubika plina (otprilike 2,8 milijardi kilovasati energije).
Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević u srijedu je imao najgori istup u karijeri. Činio se poput uvrijeđenog djeteta kojem su ukrali najdražu igračku. Kaže da iza toga stoje politički interesi jer je direktor Međimurje plina čelnik HNS-a, nije imao objašnjenje za odluku Međimuraca da se jave i pobijede.
A sve je čisto ko suza. Međimurci su dvaput ponudili nižu cijenu od GPZ-a koji je, nota bene, općenito nudio najvišu cijenu plina u Hrvatskoj, otkrivaju podaci Hrvatske energetske regulatorne agencije o provedenom natječaju za cijelu zemlju. A za to im Međimurje plin sigurno nije krivo.
Za one koji, poput našeg portala, pozorno prate stanje na tržištu plina, dobro je poznato kako su Međimurci odavno postali ozbiljni plinski igrači u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina, primjerice, pobijedili su na objedinjenom natječaju za opsrkbu plinom svih hrvatskih bolnica.
Dobro pamtimo i da su koprivničkog plinaša pobijedili na natječaju za opskrbu plinom cijele Podravke. Na neke natječaje, poput onog kojeg je nedavno bila raspisala Koprivničko-križevačka županija, jedini su se javili. I dobili posao, naravno.
Zato je Međimurje plin lani ostvario gotovo 59 milijuna eura prihoda uz neto dobit od 2,43 milijuna eura. Imaju 70-ak zaposlenih čija je prosječna plaća lani bila oko 1400 eura neto mjesečno te je veća za 200 eura nego predlani. Predlani su kupcima isporučili ukupno oko 90 milijuna kubika plina.
Istodobno, zagrebačka plinska tvrtka GPZ opskrba poslovala je s 312 milijuna eura prihoda uz dobit od 883.000 eura. Imali su 90-ak zaposlenih čija je prosječna neto plaća lani bila oko 1370 eura. Dakle, manja od plaće u Međimurje plinu. GPZ je predlani kućanstvima prodao oko 304 milijuna kubika.
Međimurje plin morat će za područje Zagreba nabaviti najviše do 304 milijuna kubika plina, uz uvjet da preuzmu svih 286.000 kućanstava koje trenutačno plinom opskrbljuje GPZ. Taj plin, prema ponudi Međimuraca, stoji ugrubo 26,6 milijuna eura.
90 mil. kubika plina ukupno predlani
POSLOVANJE LANI
304 mil. kubika za kućanstva predlani
POSLOVANJE LANI
Opskrba plinom osigurava se kroz javnu ili tržišnu uslugu opskrbe. Javna usluga opskrbe (na njoj je u Zagrebu upravo pobijedio Međimurje plin) osigurava da je barem jedan opskrbljivač u obvezi osigurati opskrbu plinom za kućanstva.
Odabrani opskrbljivač je dužan najkasnije do 31. listopada svim krajnjim kupcima koji koriste javnu uslugu dostaviti ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge. No, ugovore kućanstvima može poslati i GPZ, i to na tržišnim osnovama i prema tržišnim uvjetima.
Kućanstva u Zagrebu (ili bilo gdje drugdje u Hrvatskoj) mogu dobiti prijedloge više ugovora od različitih tvrtki te samostalno odlučiti od koga će kupovati plin. To znači da GPZ sad može krenuti u agresivnu javnu kampanju kojom će kupce u Zagrebu uvjeriti da im je bolje da ostanu ‘doma’.
Pritom, dakako, moraju ponuditi istu ili barem mrvu nižu cijenu od one koju im nudi Međimurje plin. Upravo to je radio EON na koprivničkom području nakon što je izgubio opskrbu u obvezi javne usluge plinom od – pazite sad – zagrebačkog GPZ-a.
I upravo to će idućih mjeseci vjerojatno raditi Međimurje plin na svojem području na kojem je posao usluge na natječaju u obvezi javne usluge dobio EON Plin ponudivši cijenu od 0,0085 eura za kilovatsat. A Međimurci ionako već imaju velik broj kupaca na tržišnom ugovoru kojima se ništa ne mijenja.
Umjesto ponašanja uvrijeđenog derišta, Tomaševiću i njegovoj ekipi za spašavanje obraza sad treba kampanja kojom bi Međimurje plinu prije jeseni uspjeli na području Zagreba preoteti što više kupaca u kategoriji kućanstava.
GPZ opskrba time tvrtku Međimurje plin može uvaliti u velike probleme. Jer Međimurci sad moraju ugovarati trogodišnje količine plina (recimo da je to samo za područje Zagreba ukupno između 600 i 900 milijuna kubika).
Ako GPZ do jeseni uspije što više Zagrepčana nižom cijenom i lokalpatriotizmom nagovoriti da ostanu kod njih i potpišu ugovor na tržišnim osnovama, Međimurje plin bit će u priličnoj gabuli. Jer potrebne količine za Zagreb mora zakupiti odmah. Ne može čekati sezonu grijanja da vidi koliko će imati kupaca.
A tu je i hrvatski plinski kralj Pavao Vujnovac koji GPZ-u prodaje potreban plin. Ovo što ćemo reći je na razini špekulacije, ali Vujnovac sigurno može GPZ-u ponuditi konkurentniju cijenu od one koju na tržištu može dobiti Međimurje plin. Osim ako Vujnovac ovaj put ne odluči raditi s Međiurcima.
Kako god bilo, netko je Tomaševiću i njegovim ljudima odavno trebao objasniti da je plinsko tržište u EU, dakle i Hrvatskoj, potpuno liberalizirano. I da su javni natječaji kojima se bori cijenama – a ne ispraznim političkim govorima i teorijama urota – svetinja.
NEDAVNO OBJAVLJENO