Foto: DANICA.HR / Predsjednik Zoran Milanović u Koprivnici
Nisam ni očekivao drugačiju odluku Ustavnog suda. Doduše nije bila jednoglasna jer, čitamo, dvoje sudaca glasalo je protiv te i takve odluke, a drugo dvoje revoltirani su napustili sjednicu.
Iako predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović tvrdi kako je kandidatura predsjednika republike protuustavni čin, ne navodi koji su to propisi Ustava koji njemu izričito zabranjuju kandidaturu na parlamentarnim izborima, a istovremeno prijeti žestokim sankcijama u slučaju neposluha.
Staro pravno načelo da je dozvoljeno ono što nije zabranjeno, ovdje je elegantno zaobiđeno. Pa da onda razmotrimo te ustavne odredbe. Onako pravno i logično.
Članak 96 Ustava je jasan i kategoričan. Predsjednik ne može obavljati niti jednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Postavljam pitanje da li je kandidatura na izborima obavljanje jedne ili druge od ovih dužnosti?Naravno da nije i za ovaj odgovor baš i ne treba neka naročita pravnička pamet.
Odredba da predsjednik ne može biti član niti jedne političke stranke – Zoran Milanović, prije preuzimanja položaja predsjednika, dao je ostavku na članstvo u SDP-u. Je li ovom kandidaturom on postaje ponovno član SDP-aa? Jasno da ne postaje, baš kao niti jedne od preostalih stranaka s liste.
Zapravo sukus odluke Ustavnog suda je da se ovom kandidaturom opredijelio za jednu političku stranu, ili još točnije protiv suprotne političke opcije. Ta konstatacija je neosporna.
Članak 94 stavak 2 Ustava kaže da se predsjednik brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. To može samo ostvariti političkim djelovanjem. Kako drukčije? On je svoju odluku o kandidaturi obrazložio stanjem u državi.
Smatra da bi izborna pobjeda HDZ-a bila katastrofalna za ovu državu. Dovela bi do potpune i apsolutne vlasti HDZ-a. Svaka vlast kvari, ali apsolutna vlast kvari apsolutno. Jasno je obrazložio svoju kandidaturu.
Nije bilo usklađenog djelovanja između njega i premijera – to svi znamo. Stabilnost je bila ugrožena, izbor Ivana Turudića, donošenje AP zakona, sukob sa Laurom Kovesi, europskom tužiteljicom. To samo u zadnje vrijeme, nabrajanje svih drugih sukoba ne bi, valjda, ni stalo u ovaj prostor.
Naravno, ono najvažnije – korupcija, dosegla je već astronomske razmjere, njome su u pravilu zahvaćeni članovi HDZ-a. Na raznim položajima – od lokalnih dužnosnika pa do ministara, a oni baš u gotovo nevjerojatnom broju.
A sad, po Ustavnom sudu, Milanović ne smije reagirati politički (kandidatura jest politički akt). I nisu sukobi na relaciji Milanović – Plenković bili oko toga da li su privlačnije crnke ili plavuše, da li su ukusnije morske ili riječne ribe, da li je bolji Dinamo ili Hajduk…
I uvijek je Milanović bio protiv mnogih poteza Plenkovića, protiv politike Vlade (možeš pročitati HDZ-a). Malo uspjeha je Milanović imao, na osnovi činjenice da je položaj premijera u stvarnosti mnogo moćniji od položaja predsjednika.
I onda je odlučio da krene u izbore u kojima bih se izborio za položaj premijera. Ako je to protuustavno, onda je sve ranije bilo još izraženije. Apsurdno je da samo on nema puno biračko pravo. Ne postoje ni zakonske ni ustavne odredbe koje bi mu zabranjivale kandidaturu na izborima.
Ali, postoje izričite ustavne odredbe, i to baš u Ustavu koje mu to dopuštaju. Svi u ovoj zemlji imaju pravo birati ili biti birani. Logički je apsurd da to pravo nema predsjednik republike, osoba koja obnaša formalno najvišu funkciju u državi.
Ustavni sud niti jedan od tih argumenata nije uvažio. Ustavni sud je institucija i njegove odluke se moraju poštivati. To ne znači da se ne smiju komentirati. A jedna od njih je posebno sporna. Odluka da se u izbornoj kampanji ne smije spominjati niti ime Zorana Milanovića.
Ovo je teško razumljivo i još teže provedivo. Sve stranke će isticati koga kandidiraju za premijera. Radile su to uvijek, a i sada su to neke već uradile (Plenković, Grmoja, Benčić..). Jedino koalicija SDP-a to ne smije govoriti.
Jer Ustavni sud smatra da bi, recimo, izgovorena rečenica: „U slučaju naše pobjede, naš kandidat za premijera bit će Zoran Milanović“ bila protuustavna. I to su sad ravnopravni izbori?!
To je kao kad jednog boksača šalješ u borbu s jednom vezanom rukom. Ali quod licet iovi, non licet bovi iliti što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, kako jednom davno rekoše Latini.
O AUTORU
Mladen Godek bio je drugi liberalni gradonačelnik Koprivnice. Nakon izbora 1997. godine na toj je funkciji naslijedio prethodnika, također člana HSLS-a Vinka Špička. Godek je osoba bogate javne i političke karijere. Bio je općinski sudac, odvjetnik, gradonačelnik, saborski zastupnik, član najviših tijela Hrvatskog helsinškog odbora. Karijeru su mu obilježile oratorske bravure i beskompromisna borba za slobodu i ljudska prava.
NEDAVNO OBJAVLJENO
