Postoje mediji i postoje novinari i urednici koji pomiču granice. Neki, poput kolega s Indexa, to već godinama čine nemilosrdno razotkrivajući sav politički, kriminalni i licemjereni ološ u javnom prostoru.
Drugi, poput križevačkog portala Prigorski, također pomiču granice. No, oni to čine na vrlo originalan način. Oni su, recimo, uspjeli posve izbrisati ionako tanku granicu između medijskog marketinga i novinarske informacije. I čini se da su jako ponosni na to svoje postignuće.
Za njihova direktora i glavnog urednika Željka Piciga posve je normalno da udarni politički komentator portala Miroslav Mirković po tituli bude “voditelj marketinga i uredništva”. Kao što je posve normalno da Mirković ima svoju privatnu firmu putem koje uzima novac za politički PR od općinskog načelnika pa onda o tom istom načelniku i općini smjerno i redovito piše na portalu na kojem je “voditelj marketinga i urednik”.
Jer granica nema. Prigorski ih je uspio izbrisati. Koga, zaboga, briga što piše u Zakonu o medijima i Kodeksu časti Hrvatskog novinarskog društva. Marketing i mediji, pa to vam je zapravo sve isto. Onaj tko pošteno plati moći će za taj novac dobiti poštenu naklonost redakcije. I to je za kauboje i revolveraše iz Prigorskog jedini poslovni credo.
Ovo pišem ne zato jer je Prigorski nešto posebno bitan u medijskom prostoru županije. Njihovo brisanje granica između vijesti i plaćenog oglasa srozalo im je čitanost toliko da su prošli tjedan po klikanosti na Gemiusu bili točno između portala mojfaks.com i kastela.org. Nije zajebancija. Portal podravski.hr isti je tjedan, primjerice, imao četiri puta veću posjećenost.
Pišem to zato jer je taj kaubojski portal postao društveno opasna pojava. Ja to već godinama osjećam na vlastitoj koži, a bogme i mnogi drugi akteri javne scene. Oni pišu ogavne klevetničke tekstove, iznose ničim utemeljene optužbe i čine baš sve kako bi u svoje blato i glib uvaljali baš svakog tko nije po volji njihovim financijerima.
U sukobu nekog novinara i političkog moćnika koji im je srcu mio nepogrešivo biraju stranu. Kad je list koji sam uređivao, primjerice, jedini pisao o tome kako je supruga đurđevačkog bossa Željka Lackovića dobila posao u javnoj đurđevačkoj knjižnici, Prigorski je žestoko napadao mene i novine.
Kad sam u kolumni u jednom tjedniku komentirao nemuštu politiku bivših HSS-ovih načelnika, isti ti načelnici na Prigorskom su dobili priliku osobno blatiti mene i taj tjednik. A kad smo ovih dana Danici objavili da urednik i marketinški mag Mirković ima čudne poslovne dealove s načelnikom Švegovićem, meta sam opet bio ja. Ovaj put sa suludom tezom i optužbom da sam, politički i financijski suportiran, srušio bivšeg direktora Piškornice Mladena Jozinovića, inače nevinašce jedno veliko.
O čovjeku protiv kojeg je podignuta pravomoćna optužnica zbog sumnje u nezakonitu isplatu milijunskog bonusa i lažne fakultetske diplome, liku koji je uz suport sadašnjeg mentora Petra Pripuza na odlagalište Piškornicu dovezao stotine tisuća tona smeća iz cijele Hrvatske, Mirković na Picigovu portalu danas piše i ovo:
“Bivša Uprava (Jozinović, op.a.) smijenjena je zbog navodnih malverzacija, ali ta priča daleko je od razrješenja jer u pravosudnim kuloarima kruži informacija kako od toga neće biti ništa i kako će slučaj pasti zbog nedostatka dokaza.
To nas, naravno, ne bi čudilo jer je ta priča daleko od čiste, s obzirom da je bila isprepletena politikom i fabriciranim medijskim tvrdnjama s kojim se u to vrijeme najviše htjelo naštetiti županu Korenu”.
Slučaj će, dakle, pasti, piše Mirković o Jozinovićevu krimenu i tako najavljuje početak suđenja jednoj od najomraženijih persona u Hrvatskoj. Čovjeku kojeg su čitatelji najutjecajnijih hrvatskih medija proglasili megauhljebom.
Picig, Mirković i Prigorski usput vode žestoki rat protiv projekta regionalnog centra Piškornica objavljujući u valovima tekstove kojima sadašnju upravu optužuju za najgore moguće marifetluke. Pritom u zadnje vrijeme suptilno provlače tezu kako je bogec Jozinović, nevinaše mamino, pao zbog politike, da sadašnju upravu treba hitno smaknuti, a Piškornicu zaustaviti.
Onome tko malo pažljivije motri ono što objavljuju, jasno je da se Picigu i ekipi zapravo jebe za Piškornicu i podravsku ekologiju. Ključ razumijevanja njihove kampanje su Jozinović i njegov mentor, hrvatski kralj smeća Pero Pripuz.
Piškornica, naime, uopće ne odgovara Pripuzovim poslovnim interesima. Ako se izgradi i profunkcionira, njegov uređaj za mehaničko-biološku obradu otpada u Varaždinu, famozni MBO, postaje posve nepotreban. A to je investicija vrijedna gotovo stotinu milijuna kuna. Zato je i gradonačelnik Ivan Čehok bio izašao s idejom da grad s partnerima otkupi MBO te da mu tako da pravo javnosti i Vladu natjera da ga ubaci u strategiju gospodarenja otpadom u državi.
“To znači da Piškornica namjerava izgraditi MBO postrojenje poput varaždinskog, s malo većim kapacitetom. No, zar itko vjeruje da će Europa dozvoliti i dati novac da se na udaljenosti od 40 kilometara izgradi replika nečega što već imamo u Varaždinu”, upozoravao je nedavno Čehok, čovjek s nekoliko optužnica i nepravomoćnom presudom.
Ta sprega, kako se čini, na koncu nije polučila nikakav rezultat. Europa će uskoro doista dati mnogo novca za gradnju Piškornice pa bi Pripuzov MBO u Varaždinu mogao postati suvišno postrojenje za skupljanje hrđe i minusa na poslovnim računima. Nije da smo nešto sretni zbog gradnje velikog regionalnog smetišta nadomak Koprivnice, kao što nismo nimalo sretni što se smeće iz okolnih županija već godinama slijeva u Podravinu. Ali, to je danas žalosna činjenica.
Kroz Prigorski, Piciga i Mirkovića snažno su isprepleteni poslovno-medijski interesi vezani uz Piškornicu. Taj križevački portal, unatoč dosegu i utjecaju kakav, rekosmo, ima sajt kastela.org, intenzivno prati rad zagrebačkoga gradonačelnika i Pripuzova kompanjona Milana Bandića, koji je posebno izražen uoči svakih izbora.
Na lanjskim europarlamentarnim izborima, primjerice, Bandićeva je stranka za promidžbu angažirala upravo Mirkovićevo poduzeće Produkcija i ideja kojem je u kampanji platila 15.000 kuna. Treba li napominjati kako je Prigorski u kampanji intenzivno pratio Bandićeve aktivnosti te videoprilozima predstavio sve kandidate s njegove liste. Je li na tim videoprilozima pisalo da je riječ o plaćenoj promociji? Nemojte biti smiješni.
I samoprozvani lider sjevera Željko Lacković intenzivirao je suradnju s Prigorskim u doba dok je bio Bandićeva zamjena u Saboru. Ja sam tada bio urednik Podravskog i dobro pamtim jedan Lacijev poziv u firmu nakon što smo objavili tekst o Piškornici koji nije dobro sjeo tadašnjem direktoru Mladenu Jozinoviću i njegovu mentoru Pripuzu.
“Pero se čudi“, poručio nam je tog dana Laci ne ostavljajući mjesta dvojbi o kome je riječ i što je trebala značiti ta poruka.
A mi se danas ne čudimo više ničemu. Jer granice su ovozemaljske izbrisane i samo je još nebo u tom medijsko-marketinškom la-la-land svijetu granica.
NEDAVNO OBJAVLJENO