Foto: PODRAVKA / Pogon za preradu rajčice u Umagu
Veliku je buru izazvala naša ekskluzivna priča o selidbi Podravkina pogona pekmezare iz Koprivnice u Varaždin. Javili su nam se brojni podravkaši i obični građani, a u javnom prostoru upravo bjesne žestoki sukobi lokalnih političara u kojima jedni zazivaju pobunu protiv seljenja pogona, a drugi u tome ne vide ništa sporno. U toj kakofoniji cijela je priča izgubila fokus, pa vam donosimo najvažnije fakte.
Našu priču potaknula su dvojica radnika Podravkine Tvornice voće koja su u emotivnom istupu zatražila da sve javno objavimo kako bi se pokušalo spriječiti da pekmezera ode u Varaždin. Požalili su se da ih sindikati ne žele primiti i da nadređeni ne žele govoriti o tome. Njihov istup nije imao baš nikakve veze s politikom. Radnici su samo smatrali kako je takva odluka duboko nepravedna prema Podravki i Koprivnici jer je kompanija nastala upravo kao malena koprivnička pekmezara.
Iz Podravke nam o tome službeno nisu ništa odgovorili. Upit smo im poslali nekoliko dana prije nego što smo objavili priču, ali naša pitanja ostala su bez odgovora. Tek nam je iz vrha kompanije neslužbeno poručeno kako je odluka o preseljenju već donesena i utemeljena je na jasnoj poslovnoj logici, odnosno uštedama i optimiziranju kapaciteta u tvornici Kalnik u Varaždinu u koju je u zadnjih nekoliko godina uloženo 30-ak milijuna kuna. Obećali su i kako niti jedan od 60-ak radnika pekmezare neće ostati bez posla.
Na priču objavljenu na našem portalu u par dana reagiralo je desetak podravkaša i građana Koprivnice, uglavnom anonimno, tražeći da se nešto učini kako bi pogon ostao u Koprivnici. Prva je javno o tome progovorila ugledna koprivnička profesorica Tatjana Kolarić koja je na političare apelirala da zatome svoj ego i zajedno s građanima izbore se za pekmezaru. Nakon tog apela, koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić uputio je otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću, a križevački saborski zastupnik Branko Hrg pridružio se tom pokretu otpora. S druge strane, župan Darko Koren napao ih je zbog toga dajući potporu preseljenju pekmezare, a s njim se suglasio varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok tvrdeći kako je to šansa za OPG-ove u varaždinskom kraju.
Na društvenim mrežama i internetskim portalima pokrenuta je lavina komentara koja se uglavnom svodila na to čija je uprava zatvorila više pogona i povukla više loših poteza, što je potpuno nevažno za ovu priču. Dio komentatora i lokalne politike pak uporno zastupa tezu da je Podravka dioničko društvo čiji menadžeri samostalno i neovisno donose odluke poput ove vodeći se isključivo poslovnim motivima. To je u svojoj suštini potpuno pogrešna teza. Podravka je, na žalost, i dalje u čvrstim raljama politike i mnoge odluke nisu vođene racionalnim biznisom. Da je riječ o privatnoj tvrtki u kojoj glavnu riječ imaju većinski dioničari, Marin Pucar i Ljiljana Šapina nikad ne bi bili članovi uprave, a Krunoslav Vitelj i Dajana Milodanović članovi Nadzornog odbora.
Uredništvo portala Danica.hr smatra kako je odluka o preseljenju pekmezare u Varaždin duboko pogrešna i nepravedna. Podravkin pekmez od šljiva pripravljen po starinskoj recepturi naših baka simbol je Koprivnice, kao i pekmezara braće Wolf iz koje je daleke 1947. nastala kompanija kakvu danas poznajemo. Uštede koje bi nastale selidbom Tvornice voće u Varaždin zapravo su zanemarive kad se uzme u obzir ukupno poslovanje kompanije. Sve dok Podravka ima novca za koncerte Jelene Rozge i Joleta, sve dok izdvaja milijune za profesionalne sportove, sve dok zapošljava i dijeli plaće i poslove po političkom dekretu, sve dok je u čvrstom zagrljaju lokalne i državne politike, sve dok se njezini čelni ljudi busaju u prsa lokalpatriotska – pekmezara ne smije otići iz Koprivnice. Žalosno je da to župan Darko Koren ne može razumjeti.
Prvo, trebalo je postići široko političko suglasje o toj temi koja je iznimno važna za Koprivnicu i Podravku. To znači da su pritisak na upravu i nadzorni odbor Podravke trebali zajedno učiniti najvažniji lokalni politički lideri – župan, gradonačelnik, svi saborski zastupnici i čelnici stranaka. To se, kako vidimo, neće dogoditi. Drugo, o toj iznimno osjetljivoj temi svakako su se trebali očitovati sindikati i radničko vijeće Podravke, a odluku o selidbi odavno je trebala detaljno obrazložiti uprava Podravke. I treće, svoj glas su trebali dići i ugledni nestranački angažirani građani i intelektualci, poput naše drage profesorice Kolarić. Ništa se od toga nije dogodilo, na žalost.
NEDAVNO OBJAVLJENO
