Foto: DANICA.HR / Pavao Vujnovac, hrvatski pliski kralj
Prvo su Agrokor početkom travnja 2017. od propasti spašavali živopisni konzultant Antonio Alvarez III. i ruski Sberbank, tada najveći vjerovnik posrnulog Todorićeva carstva.
Antonio Alvarez tih je dana u Zagrebu predstavio svoj zvučni deseteročlani tim za restrukturiranje Agrokora naglasivši kako je situacija ozbiljna, da će dati sve od sebe, ali ne jamči uspjeh. Samo desetak dana kasnije Sabor navrat-nanos donosi Lex Agrokor, a u kompaniju ulazi Vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak.
Vlada je uz potporu tzv. Borg grupe, bilo je to posve jasno, Agrokor željela iščupati iz ralja ruskih banaka Sberbank i VTB te na mala vrata u kompaniju uvesti američki kapital. Tako je stigao novi kreditor, američki strvinarski fond Knighthead capital management, a kasnije i HPS investments partners.
Sberbank i VTB u međuvremenu su završili pod sankcijama, a poslovni udjel Sberbanka u čudnim je okolnostima isključen iz donošenja bilo kakvih odluka na skupštini vlasnika Fortenove. Kompanijom je nakon toga zagospodario Pavao Vujnovac.
Vujnovac već godinama slovi kao ruski igrač zbog važnih poslovnih veza s plinskim divom Gazpromom, a ti su mu poslovi omogućili da u Hrvatskoj izgradi impozantno carstvo, danas uvjerljivo najveće u državi po ukupnim poslovnim prihodima.
Fortenova je ove godine pod Vujnovčevom dirigentskom palicom dobila novi upravni odbor koji je sve samo ne neruski. No, to nikome ne predstavlja problem, pa ni Vladinim dužnosnicima koji su se hvalili da su ruski utjecaj konačno maknuli iz sistemske kompanije, prevažne za cijelu Hrvatsku.
Na čelu upravnog odbora Fortenove je Maksim Poletaev. Do 2019. tamo je predstavljao Sberbank jer je bio savjetnik predsjednika uprave moćne banke. No, Poletaev početkom te godine odlazi raditi za ruskog oligarha Olega Deripasku, gdje navodno preuzima neke dužnosti u upravnim odborima njegovih tvrtki.
Ako smo, dakle, Ruse izbacili iz Fortenove, koga tamo zaboga predstavlja Poletaev, i to kao predsjednik upravnog odbora najvažnije hrvatske kompanije? Hrvatsku? Sberbank? Deripasku? Vujnovca? Znaju li to tajne službe i jesu li o svemu informirale premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića?
Posebno je živopisan i drugi ruski igrač u Fortenovi, novi član upravnog odbora Vsevolod Rozanov. Njega poslovni portali povezuju s ruskim informatičkim tvrtkama Softline i Sistema. Koga on tamo predstavlja? Hrvatsku? Amerikance? VTB? Vujnovca? Nema odgovora, ali bitno je da smo se mi riješili Rusa.
U upravnom odboru Fortenove su i gazda kompanije Pavao Vujnovac te njegov glavni financijaš Damir Spudić, kao i notorni glavni izvršni direktor Fabris Peruško. Čovjek za kojeg se u Fortenovi, ali i izvan nje, već naveliko priča kako je potpuno nedorastao funkciji koju obavlja.
A to za Peruška može se zaključiti i iz činjenice da kompanija ne može servisirati svoje obveze pa je oglasila prodaju. Ipak, Fabrisa to nije smetalo da više od tri godine istodobno prima i plaću u Fortenovi i naknadu u Agrokoru u stečaju, za što je ukupno dobivao 50-ak tisuća eura bruto. Mjesečno.
Na koncu, čudnovati kljunaš zvan upravni odbor Fortenove oplemenjen je i šestim članom, nekadašnjim predsjednikom uprave HT-a, direktorom HRT-a i ministrom prometa Ivicom Mudrinićem. Naš Ivica u upravnom odboru Fortenove – smijat ćete se, znam, ali je živa istina – predstavlja radnike. Nije šala.
I tako smo od Antonija Alvareza III. i istjerivanja Rusa iz Agrokora, došli do toga da o sudbini kompanije zapravo odlučuju upravo Rusi i njihovi igrači. Koji su ovih dana isturili potpuno pogubljenog Peruška da urbi et orbi zatrubi kako je vrag odnio šalu i da firma više ne može vraćati dugove. Pa se mora prodati.
Fortenovi u rujnu dospijevaju na naplatu HPS-ove obveznice teške više od milijardu eura u glavnici, o kamatama da ne pričamo. One su, kamate, 7,3 posto plus euribor, što je omča oko vrata koja je tvrtku gotovo ugušila. HPS će, po svemu sudeći, izdati nove na najviše godinu dana, ali uz nepovoljnije uvjete.
Time će se Fortenovi samo kupiti vrijeme da pokuša pronaći izlaz iz ove gotovo bezizlazne situacije. Povoljan kredit nitko im ne želi dati, pitanje je želi li ih itko preuzeti u kompletu, sa svim dubiozama i poslovnim sustavima.
Kako se priča, za preuzimanje bi trebalo platiti oko 2,5 milijarde eura: miijardu i pol HPS-u i milijardu sve ostalo. Naši dobro upućeni izvori uvjeravaju nas ovih dana kako će se teško naći kupac za cijelu Fortenovu. Izglednije je, kažu, da na imovinu sjedne HPS pa da se kompanija onda proda u dijelovima.
Vujnovcu, recimo, Konzum i Roto, Coca-coli Jamnica, Podravki Belje i Zvijezda, Braći Pivac vrbovečki Pik. Ledo je već otišao američkom Nomad foodsu. Nešto slično su, uostalom, još početkom 2017. nakanili učiniti Alvarez i Rusi, ali Plenki i njegova Vlada, eto, nisu dali. Spašavali su hrvatske interese.
Pa danas onda imamo posve zatvoren krug. Spašene hrvatske interese u liku i djelu Vujnovca, Poletaeva, Mudrinića, Rozanova, Fabrisa i jedne nekoć moćne, a danas dekintirane kompanije koja s polica izbacuje međimurski krumpir kako bi uvozila francuski i egipatski.
Tko je tu lud, sigurno se pitate. A mi se usput pitamo – koja je ovo država. I kako je to sve moguće.
NEDAVNO OBJAVLJENO
