Oni već tjednima rade u tri ili četiri smjene. Ponekad padaju s nogu od umora, ali ne daju se.
Zbog panike uzrokovane koronavirusom tržište traži sve više njihovih proizvoda. Brašno, gulaš, paštete, salame, juhe, Vegeta, Čokolino, kiseli krastavci, ajvar, riblje konzerve, marmelade, tjestenina, pasirana rajčica, grah, čajevi, prašak za pecivo, dječje kašice, Lupocet i Normabel, Irumed i Beloderm…
“Radimo u tri smjene, Hrvatska ne smije ostati gladna. Ne znamo kamo s djecom jer vrtići i škole ne rade, ali snalazimo se”, priča nam večeras jedan radnik iz Podravkina pogona dok se sprema na večernju šihtu do jutra.
Neki pogoni rade neprestano, bez stanke, poput Mlina koji je udvostručio dnevnu proizvodnju brašna. Radi se i nedjeljom jer tržište Hrvatske i regije traži goleme količine.
U pogonima mesne industrije, nekadašnje Danice, radnici preko ruku u svakoj smjeni prevale tone proizvoda. Sve vrlo brzo izlazi iz tvornice i skladišta te kreće prema policama trgovačkih lanaca.
Radnici u pogonima u prosjeku zarađuju oko 4000 kuna, pokazuje gruba računica. Ovih dana ne pitaju za povišicu. Kažu: “Nije vrijeme za kuknjavu, moramo učiniti sve da ljudi, a posebno najmlađi, imaju kaj jesti”.
I oni su naši heroji. Dok ovo čitate, znajte da tisuće radnika Podravke, Belupa, Žita, Lagrisa, tvornica u Umagu i Varaždinu u svojim pogonima odrađuju udarničke smjene.
Podravka je u Domovinskom ratu prehranila hrvatsku vojsku, ali i građane, izbjegle i prognane, sirote i potrebite. O tome se malo govori i rijetko ističe.
I oni su, vjerujte, ovih dana zaslužili naš gromoglasan pljesak. I naklon do poda.
NEDAVNO OBJAVLJENO