Foto: PODRAVKA / Martina Dalić, predsjednica uprave Podravke
Ova i protekla godina u Podravki su godine rekorda. Kompanija je u najvećem investicijskom ciklusu u povijesti, ostvaruje povijesno najvišu dobit. Dionica je gotovo udvostručila vrijednost. Primanja radnika nikad nisu bila veća.
Iza Martine Dalić tri su godine na čelu Podravke. Dok je dolazila, u lokalnoj i široj javnosti nije bila dočekana s oduševljenjem. No, oni koji pozorno prate ono što se u tom razdoblju događalo u kompaniji, morali su joj priznati rezultate. I to ne samo financijske.
Kako je Podravka tvrtka sa specifičnom vlasničkom strukturom kojom posve dominiraju obvezni mirovinski fondovi i država, jasno je i da su primanja radnika i top menadžmenta pod posebnim povećalom. S tom prevažnom temom krenuli smo u posve otvoren razgovor s predsjednicom uprave.
Javnost proteklih tjedana raspravlja o primanjima vaše uprave. Jesu li ona u nesrazmjeru s plaćama radnika?
Moram reći da se ta rasprava vodila na temelju pogrešnih ili, u najmanju ruku, pristrano prikazanih podataka. Naime, nije točno da itko od članova Uprave Podravke ima mjesečnu plaću 20, 30, 50 ili 90.000 eura.
Dobro, kolike su onda plaće članova vaše Uprave?
Plaća je mjesečni iznos koji kompanija mora isplatiti svakom radniku, neovisno o rezultatu kompanije. Za članove Uprave, Nadzorni odbor utvrdio je da je to u rasponu od 12.500 do 14.400 eura bruto. Sve drugo ovisi o rezultatu. Sve što članovi Uprave mogu primiti povrh plaće čvrsto je definirano rezultatom. Rezultati ne dolaze sami po sebi, a Podravkini su vidljivi u mnogim područjima poslovanja. Nadzorni odbor početkom svake godine utvrdi ciljeve i rezultate i poslovni plan koji Uprava mora ostvariti. Ako se to ostvari, precizno je definirano pravo na bonus i dodjela određenog broja dionica.
A što ćemo s opcijskim dionicama koje posebno bodu u oči?
Uprave u prethodnom mandatu i određeni broj direktora i dalje imaju pravo na kupnju opcijskih dionica po cijeni iz prijašnjih godina. Naime, opcijske dionice su uvedene još 2000-te i od tada su članovi Uprave i dio menadžmenta imali pravo na nagradu u opcijskim dionicama. To je ukinuto 2022. godine.
Stečena prava, dakle.
Neovisno o tome što netko od nas misli o opcijskim dionicima, to su prava koja proizlaze iz prethodnih ugovora i koja se moraju poštivati. U sadašnjem mandatu koji je počeo u veljači 2022. dodjela dionica je čvrsto vezana uz rezultat, a vrijednost dionica koje se mogu dodijeliti je ograničena. Svi se ti podaci transparentno objavljuju te su dostupni na internetskim stranicama Podravke i Zagrebačke burze.
Jesu li, na koncu, ta primanja prevelika?
O tom smo pitanju ovih dana razgovarali i na skupovima radnika Podravke, koje održavamo nekoliko puta godišnje. Krajem prošle godine uveli smo sustav plaća koji se temelji na složenosti posla. Iz složenosti posla danas u cijeloj kompaniji proizlaze razlike u plaćama. Različite razine složenosti posla donose i različite razine primanja, a vjerujem da se možemo složiti da je posao Uprave posao najviše složenosti i najviše odgovornosti, uključujući i odgovornost prema Zakonu. Zbog toga članovi Uprave u svakoj kompaniji imaju najviše plaće. Valja pritom naglasiti kako plaće članova Uprave Podravke određuje Nadzorni odbor, dakle predstavnici vlasnika. Da ne bi netko pomislio da Uprava sama sebi određuje plaće. Plaće i primanja reflektiraju mišljenje i stavove članova Nadzornog odbora o složenosti posla i odgovornosti koju nose članovi Uprave.
Nije uopće sporno da ste u tri godine, koliko ste na čelu tvrtke, plaće radnika povećali pet puta, što nije učinio nitko prije vas. No, dio radnika iz pogona, a i neki od manjinskih sindikata, žali se da su plaće i dalje premale.
Razumijem želju radnika za većim plaćama, ona je normalna, ljudska i potpuno legitimna. Kontinuirano poboljšavanje materijalnih prava i položaj radnika mi je i osobno prioritet, kao što sam najavila prilikom dolaska u Podravku. Upravo stoga sam u proteklom razdoblju bila duboko angažirana u svim procesima vezanim uz povećanje plaća te proces uvođenja novog sustava plaća. Činjenica je da su plaće radnika Podravke zaostajale za usporednim plaćama iz branše i cijela je Uprava bila odlučna u stavu da se to mora promijeniti.
Evo, ja vam kao svjedok vremena potvrđujem kako su plaće radnika prije vašeg dolaska bile sramotne.
Na žalost, nemali broj radnika u prošlosti je zarađivao manje od minimalca što nije primjereno za tvrtku poput Podravke. Danas to više nije moguće. U tri godine prosjek plaća Podravkinih radnika obuhvaćenih Kolektivnim ugovorom uspjeli smo dovesti na industrijski usporedivu razinu. Kao što ističem i na skupovima radnika – da bismo plaće i dalje povećavali, moramo ostvarivati dobre rezultate. Zato smo oko 22 posto neto dobiti Podravke iz 2022. usmjerili u povećanje plaća tijekom 2023. godine, a otprilike 38 posto prošlogodišnje neto dobiti namijenjeno je za isplatu povećanja plaća koje je donio novi sustav. Nastavak ostvarivanja dobrih rezultata jamči da ćemo i u budućnosti moći nastaviti povećavati plaće.
Idemo malo pojednostaviti to što ste maločas rekli. Ako se po jutru dan poznaje, a tu mislim na prve ovogodišnje kvartalne rezultate, znači li to da radnicima slijedi novo povećanje plaća?
Nije realno očekivati da se može nastaviti ista dinamika povećanja plaća svakih šest mjeseci, kao što je bio slučaj protekle tri godine. No realno je očekivati da ćemo najesen ponovno staviti na stol sve rezultate novog sustava plaća i razgovarati o mogućnostima povećanja u kontekstu rezultata za ovu godinu i planova za sljedeću. Zahvaljujući novom sustavu plaća najesen će se definirati i model individualnog nagrađivanja temeljem kojeg će određeni broj najboljih radnika primiti dodatke temeljem njihove pojedinačne uspješnosti u radu.
Tko će ocjenjivati taj doprinos? Neposredno nadređeni ili…?
Ideja je da se taj sustav temelji na što je moguće većem broju objektivnih i mjerljivih parametara, a ne na subjektivnim ocjenama rukovodstva, prema čemu ljudi mogu biti skeptični. Zbog toga je posebno važno da dovršimo proces digitalizacije koji će nam pomoći u definiranju tih kriterija.
Prije svega, u Hrvatskoj ne postoji proizvođač sušenog povrća. No, ono što je možda i važnije, poanta Vegete nije u proizvodnji povrća, koliko god je to vrijedan posao
Martina Dalić o uvoznom povrću u Vegeti
I ovo ima veze s plaćama: uvoz stranih radnika. Mnogi u Hrvatskoj, a tu danas mislim i na politički mainstream, tvrde kako treba povećati primanja radnika, pa onda neće biti toliko potreba za strancima na tržištu rada.
Taj problem ima dva lica: jedno je visina plaće, a drugo, u većoj mjeri, nedostatak radne snage koja je potrebna da se obavi ova količina proizvodnje i stvori BDP koji se u Hrvatskoj danas stvara. Problem se ne može riješiti ograničavanjem, zabranjivanjem ili otežavanjem toka i kretanja radne snage jer primjeri zemalja koje su razvijenije od nas pokazuju da ni one to nisu uspjele riješiti na taj način. Dolazak stranih radnika je objektivna činjenica, a to svima nama onda otvara pitanje kako te ljude integrirati u našu kulturu, društvo, obrazovni sustav.
Kakav profil radnika Podravka ne može u dovoljnoj mjeri naći u domaćem ‘bazenu’?
Evo, svjež primjer je proces zapošljavanja koji je trenutno u tijeku u tvornicama Vegete, juha i tjestenine gdje zapošljavamo oko 40-ak radnika. Zadovoljni smo da smo najveći broj uspjeli pronaći u lokalnoj zajednici. No nema majstora, bravara, električara, radnika koji trebaju imati kompleksnija znanja za upravljanje i održavanje strojeva i to ćemo morati riješiti na drugačiji način. Upravo imamo i otvorena nova radna mjesta u Varaždinu gdje tražimo veći broj stručnih radnika u Tvornici voća i povrća, odnosno tvornici Kalnik. Naša je želja da to bude lokalno stanovništvo, ali nisam sigurna hoće li to biti moguće.
Nedavno ste objavili rezultate za prva tri mjeseca ove godine. Moram priznati da me je prilično iznenadila brojka o rastu prodaje Vegete od čak 22 posto. Pratim te brojke 30 godina, to se nikad u povijesti nije dogodilo. Što ste to učinili s Vegetom?
Vegeta je ostala Vegeta, ali smo promijenili način na koji ju prodajemo i nudimo potrošačima. Prošla godina bila je u najvećoj mjeri posvećena promjenama načina na koji nastupamo na tržištima srednje Europe, Njemačke, Austrije i općenito zapadne Europe. Kadrovski smo se tamo ojačali i odradili jako težak posao vezan uz promjene odnosa s postojećim kupcima, ali i širenje broja kupaca. Rezultat svega toga je i rast prodaje.
Koliki je u tome efekt suradnje s Tedeschijevim Atlanticom na tržištu Austrije?
Najdublje promjene u načinu obrade i nastupa na tržištu su provedene upravo u Njemačkoj i Austriji. Način na koji su ta tržišta obrađivana do 2022. bio je isti kao i 90-ih godina. Promjena u tom razdoblju u suštini nije bilo, što smo morali promijeniti. Mi smo u novoj strategiji tržišta Njemačke i Austrije odredili kao fokus tržišta. Prošle godine preuzeli smo distribuciju u Njemačkoj u vlastite ruke, a stvorili smo novu mrežu distributera za tradicionalni kanal. Atlanticu smo pak prepustili distribuciju u Austriji. Dakako, tu nije riječ samo o Vegeti. Prve rezultate novog pristupa vidjeli smo već u zadnjem kvartalu lani, a osobito u prvom kvartalu ove godine.
Vidim, ozbiljno ste se bacili na zahtjevna zapadnoeuropska tržišta.
Da, fokus nam je srednja Europa, Austrija, Njemačka… Prilično je jasno da se budući rast treba temeljiti na izvozu u područja izvan ex-jugoslavenskih jer tu smo danas dominantni.
Tih 22 posto rasta Vegete, je li to više posljedica dizanja cijena na tim tržištima ili…?
Riječ je o količinskom i financijskom rastu, taj odnos je prilično ravnomjerno raspoređen po svim poslovnim programima. Osobito smo zadovoljni što na ta tržišta, osim Vegete, sve više prodajemo i druge visokoprofitabilne i inovativne proizvode poput kremnih namaza i žitarica. Podsjetimo, Podravka je jedini proizvođač bijele kreme, odnosno bijele Lino-Lade.
Još kad bi u Vegeti povrće bilo s hrvatskih polja, gdje bi nam bio kraj…
Drago mi je da to pitate jer postoji logičan odgovor. Prije svega, u Hrvatskoj ne postoji proizvođač sušenog povrća. No, ono što je možda i važnije, poanta Vegete nije u proizvodnji povrća, koliko god je to vrijedan posao. Značaj Vegete leži u činjenici da je to Podravkina inovacija, izum timova koje je predvodila profesorica Zlata Bartl. Podravka je rasla na tom inovativnom proizvodu, a nije lako imati inovaciju u prehrambenoj industriji. To je možda i jedina hrvatska prehrambena inovacija. Podravkaši su stvorili začin koji nitko nije uspio iskopirati. Dakle, smisao i važnost Vegete za Podravku, ovaj kraj i Hrvatsku je u inovaciji, znanju i vještinama.
Ali, važna je i proizvodnja povrća.
Svakako. Podravka je snažno fokusirana na povećanje proizvodnje domaćeg povrća. U proteklih godinu dana značajno smo proširili i mrežu kooperanata. To se naročito vidi u ovoj proljetnoj sezoni sadnje rajčice.
Prijašnja uprava, ako me sjećanje dobro služi, ambiciozno je najavljivala da će Podravka do 2025. ili 2026. biti posve samodostatna u proizvodnji povrća.
Nisam zagovornik crnobijelih određenja i obećanja jer u stvarnosti stvari nikada nisu crnobijele, a posebno kad je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji. Jedan običan i jednostavan primjer je paprika. Značajno smo povećali proizvodnju paprike za naše potrebe u Hrvatskoj, posebno baš u ovome kraju, ali prirodan ciklus dozrijevanja i klimatski ciklus je takav da ćemo uvijek dio rane paprike i dio kasne paprike kupovati na nekom drugom području. No radimo na tome da poljoprivrednu sirovinu imamo što je moguće bliže mjestima naše proizvodnje te da pritom imamo određen nadzor nad proizvodnjom te sirovine.
Imate dosta novih kooperanata?
Da, pokazuje to broj novih kooperanata koje smo okupili za proizvodnju rajčice. Oni su prepoznali da to radimo ozbiljno i imaju povjerenja u Podravku.
Znači li to da ove godine prvi put nećete morati uvoziti industrijsku rajčicu?
Takav je plan. U tijeku je sadnja 12 milijuna presadnica rajčice i to samo manjim dijelom na poljima u vlasništvu Podravke. Otprilike četiri petine se sadi na poljima naših kooperanata, u Istri na nekih 100 hektara, a preostalih 250 hektara na kontinentu. Ukoliko nam klimatske prilike budu koliko toliko naklonjene, s tih površina mi bismo ove godine trebali ubrati rajčice koja bi bila dovoljna za sve naše potrebe ove godine.
Kako bi vam se u tu poljoprivrednu strategiju uklopio Fortenovin agrar? Dokle ste stigli u procesu mogućeg preuzimanja?
Ono što u ovom trenutku o tom procesu mogu reći je da traje dubinsko snimanje. U procesu, kao što je izvijestila Fortenova, sudjeluju tri potencijalna natjecatelja i Fortenova vodi proces. Vidjet ćemo.
U kojem roku bi se moglo znati nešto više?
Fortenova je definirala vremenske rokove u tom procesu, to je pitanje za njih.
Nova tvornica tjestenine, nova pogon za preradu rajčice, novi logističko-distributivni centar, solari na krovovima tvornica… Pri kraju je najveći investicijski ciklus ikad u kompaniji. Hoće li nakon toga na red doći i nova tvornica koktel peciva u kojoj se proizvode Kviki, Dolcela, Lino žitarice? Prijašnja uprava izradila je idejna rješenja i pokrenula proces, zato vas pitam.
Tvornica koktel peciva je zapravo jedna jako moderna tvornica.
Ova postojeća u Starčevićevoj?
Tako je. U toj su tvornici uvedene nove proizvodne linije, primjerice 2022. je instaliran novi ekstruder vrijedan pet milijuna eura, a cijeli je prostor prije dvije godine i klimatiziran. Ta je tvornica danas visoko automatizira i robotizirana i u njoj se proizvode neki od najprofitabilnijih Podravkinih proizvoda. Stoga nemamo u planu izgradnju novog građevinskog objekta, u kojeg bismo stavili sve te proizvodne linije jer za to nema potrebe.
NEDAVNO OBJAVLJENO
