USTAŠTVO S PRAVOM GRAĐANSTVA

Kukastih križeva u javnom prostoru uskoro će biti više nego Andrijinih

Objavljeno, 24. lipnja 2019. Komentari
# Foto: DUBROVAČKI VJESNIK / čitatelj
AUTOR
Robert Mihaljević
glavni urednik

Kukasti križ osvanuo je jutros na umjetnoj travi malonogometnog terena u Dubrovniku. Postavljen je od klupa za sjedenje, pretpostavlja se nakon utakmice na turniru koji se ovih dana tamo igra, objavio je Dubrovački vjesnik.

Šef proustaškog A-HSP-a Dražen Keleminec postrojio je pak jučer u središtu Zagreba svoju sljedbu u crnim majicama s natpisima Za dom spremni i sa zastavama s prvim bijelim poljem na grbu. Istim onim koji je nedavno otkriven u bračkoj vili ministra Lovre Kuščevića. Umjetnički eksponat, veli ministar.

Ustaštvo u našem društvu već dulje ima pravo građanstva. Kao, uostalom, i sustavan pokušaj prekrajanja povijesti. Fotografijama s ustaškom uniformom ponosi se europarlamentarka Ruža Tomašić, ista ona koja je na nedavnim izborima dobila najviše preferencijalnih glasova birača. I dobit će opet.

Nema osude, nema grijeha

Nekidan su nam i na norijadi riječki maturanti zajamčili svijetlu budućnost urlajući u kamere poklike Ajmo, ustaše i Za dom spremni. Ustašluk je u modi, znaju to klinci, jer je stalno predmet zapjenjenih rasprava na društvenim mrežama i portalima.

I nikome se za to urlanje neće ništa dogoditi. Svaki Thompsonov koncert, uostalom, počinje tim ‘starohrvatskim pozdravom’. A to što Marko Perković zbog toga baš i ne može nastupati u mnogim zabavištima hrvatske dijaspore na zapadu – pa nije za to pjevač kriv.

Autor ‘alternativne’ knjige o Jasenovcu bio je rado viđen gost na državnoj televiziji, a HOS-ova ploča s ustaškim Za dom spremni zamalo je ostala pred vratima tog strašnog, najstrašnijeg simbola zločina u NDH. Logora o kojem se u javnom mainstream prostoru i dalje govori kao o ne tako lošem i apriori mračnom mjestu naše povijesti.

Čemu se čuditi, uostalom? Sve dok vrh naše političke, sudbene, crkvene, vojne, sportske i sveučilišne vlasti u tome ne vidi ništa sporno – ili barem ne u tolikoj mjeri da ga mora javno, jasno i glasno osuđivati – kukastih križeva bit će više nego Andrijinih na prugama.

Pradomovina križeva i logora

Jer ovo je Hrvatska. A onaj kome se to ne sviđa može, evo, prvim vlakom u Njemačku. Pradomovinu kukastoga križa i logora za ‘preodgoj’ nepoćudnih nacija, rasa, vjera, svjetonazorskih i seksualnih određenja.

Zemlju u kojoj se ustaški performeri svih fela danas ipak ne bi usudili igrati klupama za sjedenje i starogermanskim načinom mjerenja visine kukuruza u polju. Jer bi ih to jako zaboljelo. Zato imaju svoju domovinu. Nezavisnu državu. Hrvatsku.

Zemlju u kojoj istodobno možeš biti ustaša, kriminalac, primitivac i prevrtljivi lažov te s takvim referencama bez problema osvajati saborske, ministarske i gradonačelničke fotelje.

A to je već popriličan uspjeh za našu mladu državicu lišenu svake utemeljene prošlosti i civilizirane budućnosti.


Tagovi: DUBROVNIK KUKASTI KRIZ USTAšE

NEDAVNO OBJAVLJENO