Foto: DANICA.HR / Prizor devastacije u zaštićenom botaničkom rezervatu Dugačko brdo
Bijesan sam i ogorčen već mjesecima, svaki put dok se vratim s rekreacije u koprivničkoj šumi Crnoj gori. Od prošle godine gotovo da ne prođe tjedan, a da ne posvjedočim ponekom golemom panju na kojem je netom prije toga rasla prekrasna bukva ili gordi hrast. Gdje god da kročite nogom naletjet ćete na srušena stabla, velike panjeve, suho granje. Devastacija kakvu ne pamtim, a već barem 20 godina šećem i trčim tim zelenim rajem.
Nezapamćen ekocid obavlja se u režiji Hrvatskih šuma, odnosno šumarije Koprivnica. Nema nikakve sumnje da bezosjećajni drvosjeci imaju sve potrebne dozvole mjerodavnih službi i da je sve što rade lege artis jer – jebiga – od nečega se mora živjeti i ubirati prihod. No, to je svakako ekocid. Plače mi se i urla kad god naletim na svježe posječeno stoljetno stablo i golemu krošnju koja je pri padu načinila pustoš u krugu od 20 metara. Šuma je izrovana gusjenicama bagera, kotačima teških kamiona, vrište apokaliptični prizori zbog kojih sam, eto, bijesan. Zapravo kiptim od bijesa.
Najšokantniji prizori dočekali su me potkraj prošle i početkom ove godine u Posebnom rezervatu šumske vegetacije Dugačko brdo, prostoru površine jednog hektra koji je kao tzv. sekundarna europska prašuma s jedinstvenim očuvanim staništem bukve već desetljećima dio međunarodnog projekta „Čovjek i biosfera“ što ga provodi UNESCO. Ta ploha nadomak Koprivnice pravo je blago očuvanog staništa biljnog i životinjskog svijeta kakvim se rijetko tko u Europi može pohvaliti, a proteklih mjeseci bila je kulisa nevjerojatnih i neshvatljivih prizora.
Prošle zime u srce botaničkog rezervata zaštićenog još 1972. godine banuli su drvosjeci Hrvatskih šuma s teškom mehanizacijom te, prema dokumentaciji koju su izdali, idućih mjeseci, sve do proljeća ove godine, obavili sanitarnu sječu 35 suhih stabala hrasta kitnjaka i bukve. Za to su dobili dozvolu mjerodavnog županijskog upravnog odjela, premda mi nije jasno kako je to bilo moguće i tko je njihove zahvate na Dugačkom brdu uopće kontrolirao.
Prema mjerama zaštite detaljno propisanim u ožujku 2002. godine, na toj plohi površine 100 puta 100 metara zabranjena je svaka ljudska aktivnost osim znanstveno-istraživačke. Dopuštena je, doduše, sanitarna sječa suhih stabala ako ona ugrožavaju ljudsku sigurnost, ali gore sam – ponavljam – svaki tjedan već najmanje 20-ak godina i nisam baš siguran da su porušena stabla bila ugroza za moju ili bilo čiju sigurnost. Tko je, uostalom, vidio da se u netaknutim prašumama obavlja “sanitarna sječa”?
Osim toga, i dan-danas su na toj plohi doista opasna stabla bez krošanja, uništena u nevremenu, koja svakog časa mogu pasti. Zašto onda ta stabla nisu rušili? Neisplativo je. Ona se ne mogu unovčiti jer su doista mrtva i tržišno bezvrijedna. Nit za ogrjev, nit za građu. O tome da je u srcu tog zaštićenog rezervata tih tjedana paljena i vatra (što sam uredno snimio), da su kamioni i traktori nemilosrdno uništavali dio te mikrozajednice, da je bacano smeće, ostavljani dijelovi drva koji se ne mogu iskoristiti – dakle sve ono što je strogo zabranjeno – da se i ne govori.
Što, uostalom, i reći za ljudsku brigu o rezervatu Dugačko brdo, tih 100 puta 100 metara, ako su na rubovima te plohe načičkane brojne lovačke čeke. Prema mjerama zaštite, čeke se ne smiju postavljati u rezervat, ali izgleda da je dopušteno postaviti ih par metara od jedne i druge informativne drvene ploče koja označava početak i kraj zaštićene međunarodne trajne plohe u kojoj je svaka ljudska aktivnost strogo zabranjena. Pa se onda, tako ispada, s tih čeka na samim rubovima rezervata slobodno može pucati i u srne i veprove u rezervatu.
Tko uopće kontrolira taj zaštićeni rezervat šumske vegetacije koji su i međunarodni stručnjaci prepoznali kao jednstveno stanište? Po defaultu bi to trebala biti županijska Javna ustanova za zaštićene dijelove prirode. Nisam baš siguran da je itko od njih bio prisutan dok je koprivnička šumarija ‘sanitarno’ sijekla osam navodno suhih stabala gordog hrasta kitnjaka i 27 stabala vitkih bukava, a ostavljala doista suha stabla bez krošanja, od koji su neka toliko uništena u podnožju debla da će ih srušiti prvi jači vjetar. Lako ih je naći. Bodu u oči čim zakoračite u tu danas devastiranu oazu.
Bijesan sam i ogoročen, zapravo, već godinama, zbog činjenice da mjerodavne u Županiji i Koprivnici boli ona stvar za stabla. Jer stablo je najlakše srušiti. Uvijek za to ima opravdanja. Nekad je to ona rugoba od spomenika braniteljima na Florijanskom trgu u Koprivnici, nekad nova terasa kafića, nekad jer plodovi i lišće smetaju parkiranim automobilima, nekad jer se susjedi žale da im to biljno smeće pada na prozore i krovove zgrada.
O stablu baš nitko ne brine. Nema ekološke udruge koja bi propitkivala opravdanost svakog rušenja. Nitko se ne buni. Jednog dana se samo probudiš i shvatiš da više nema prekrasne, zdrave trešnje bogate krošnje pokraj tvoje zgrade, staništa brojnih ptica i kukaca. Nekome su zasmetali prezreli plodovi koji su padali po parkiralištu, pa su je komunalci jednostavno uklonili. Lakoćom kojom se malo dijete pokaka u pelenu.
Na Danu branitelja slušao sam kako čelnici braniteljskih udruga ispred spomenika na Florijanskom trgu hvale bivšu gradonačelnicu Vesnu Želježnjak i bivšeg šefa gradskog parlamenta Zorana Gošeka jer su, eto, dali sagraditi taj velebni spomenik. To što su pritom – bez ikakve prijeke potrebe i opravdanog razloga – usput srušili više prekrasnih, zdravih stabala trajno uništivši jedinstven ekosustav u srcu grada, nema veze. Umjesto drveća i leptira danas usred grada svako malo gledamo hrpu vijenaca razbacanu oko spomenika-zvona i desetke plastičnih nagorenih lampaša. Koga, uostalom, briga za stabla, bršljane, ptice, leptire i kukce kornjaše? Tko ih jebe, ovo je naš, a ne njihov planet.
Jednog ću se dana, tako mi stotinu bogova, odmetnuti u hajduke samo kako bih branio prirodu od bešćutnih motorka-okupatora i eko-zločinaca koji ne shvaćaju da su bukve naše sestre, a veprovi braća. Izgleda da mi nema druge.
NAPOMENA: Komentar je izvorno objavljen u tjedniku Glas Podravine
NEDAVNO OBJAVLJENO
