Foto: GORAN ŠTIMEC / Goran Habuš, bivši HNS-ov gradonačelnik Varaždina
Šef varaždinskog HNS-a Goran Habuš nije propustio priliku koja mu se ukazala na izvanrednim lokalnim izborima 2011. godine. Nakon što je u srpnju Ivan Čehok iz zatvora u Remetincu podnio ostavku, Gradom je do listopada upravljao njegov zamjenik Zlatko Horvat i upravo je on, kao nezavisni kandidat, bio glavni protivnik Habušu na izborima. Borba je riješena u drugome krugu, rezultatom 70:28 za Habuša.
– Mi smo, nažalost, od grada primjera postali grad slučaj. Na nama je da pokažemo Varaždincima da nisu svi političari isti – izjavio je Habuš u noći izborne pobjede omiljenu rečenicu svih “novih struja” i “novih lica” na političkoj sceni.
Činilo se tada da je HNS-u sve na dlanu. Dok je Čehoku smrknulo, Radimiru Čačiću je svanulo. Podnošenje niza kaznenih prijava još od 2009. godine urodilo je plodom – Čehok je uhićen i jedini način koji mu ostaje na raspolaganju ako se želi braniti sa slobode je podnijeti ostavku i ponuditi jamčevinu. Učinio je obje pa je tako, založivši imovinu vrijednu 2,6 milijuna kuna, kao bivši gradonačelnik iz pritvora izašao 27. srpnja 2011. godine.
Jednako tako, i gospodarstvenik Davor Patafta i Narcisa Huljev, članica uprave T7 VIS-a, koji su bili pritvoreni kad i Čehok, ponudili su jamčevine. Huljev je obrana sa slobode koštala 2 milijuna kuna, dok se Patafta isprsio s čak 12 milijuna kuna! To je u tome trenutku bila najveća ikad ponuđena jamčevina u dvadesetogodišnjoj povijesti hrvatskog pravosuđa, pisali su mediji.
Pobjeda Gorana Habuša u Varaždinu pratila je pobjeda Kukuriku koalicije (SDP, HNS, IDS, HSU) na parlamentarnim izborima krajem godine. Radimir Čačić postaje tada prvi potpredsjednik Vlade Zorana Milanovića. Habuš je tada također trebao sjesti u saborske klupe, no upropastio je tu priliku vrlo brzo nakon što je postao gradonačelnik. U martinjskoj noći pripit je slupao službeni automobil i to je bio kraj njegova puta do nacionalne politike.
Goran Habuš / Izvor: HNS
No, bez obzira na te neugodne okolnosti, činilo se da bi problem varaždinskih bala – koje su bile višegodišnji pokretač političkih trvenja – trebao biti brzo i bezbolno riješen. Od Grada preko Županije (kojoj je na čelu bio HNS-ov Predrag Štromar) do Vlade postojala je jasna “vertikala vlasti”, a kad imaš “vertikalu vlasti”, zna se, prepreke ne postoje.
Ipak, nije sve išlo tako glatko. Štoviše, na kraju Habuševa mandata situacija će biti kompliciranija i teža nego na njegovu početku. Mnogo je krivih odluka donijeto i mnogo čudnih poteza odigrano – na svim političkim razinama – tijekom pet i pol godina koliko je Goran Habuš proveo na vlasti u Varaždinu. No i ovdje će bitnu ulogu, možda i krucijalnu, imati jedan – automobil.
Čačićev auto
Taj automobil bijeli je Chrysler 300 C 5.7 Hemi, onaj kojim je Radimir Čačić 8. siječnja 2010. u Mađarskoj skrivio prometnu nesreću u kojoj su život izgubile dvije osobe – György Lipták i Imréné Antal. Čačić je na autocesti Nagykanisza – Budimpešta toga dana udario u Škodu Fabiju koji je vozila Katlin Liptak, kći stradalih.
Čačić je tako u političku kampanju za parlamentarne izbore 2011. krenuo s takvim teretom na leđima. Ne samo s moralnim teretom, već i s optužnicom i sudskim procesom koji je 20. rujna započeo na sudu u Kaposvaru. Teretilo ga se da je izazvao prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom iz nehaja jer nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti.
Prvi čovjek HNS-a zubima se držao za fotelju u Vladi Zorana Milanović. Zajedno su najavili da će odstupiti tek kad i ako će mu krivnja biti dokazana. I dokazana je. Pravomoćna presuda rekla je da mora u zatvor na 22 mjeseca. Istoga dana – bilo je to 14. studenoga 2012. – podnio je ostavku na funkciju prvog potpredsjednika Vlade RH i na mjesto predsjednika HNS-a.
Kakva je politika bespoštedna igra, ponovno se javnost mogla uvjeriti prema onome što se događalo dok je Čačić služio zatvorsku kaznu u Valturi kod Pule. HNS-ovci ga izbacuju iz stranke, mjesto predsjednice preuzima Vesna Pusić, a varaždinska ekipa mora odabrati stranu. Habuš i Štromar, kao i najveći broj ostalih članova stranke iz varaždinske regije ostaju u HNS-u, dok od poznatijih imena tek Natalija Martinčević i Zlatko Koračević ostaju lojalni Čačiću.
Radimir Čačić / Izvor: Varaždinska županija
Da Čačić nije završio kako je završio, bale bi bile riješene – ovako ili onako. To može s popriličnom sigurnošću tvrditi svatko tko poznaje Čačićev ljudski i politički habitus. Međutim, vrlo brzo postalo je jasno da je Habuš u priči o balama ostao sam, nema posebne pomoći ni od njegovog HNS-a ni od navodnog partnera SDP-a.
Ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović, koji je na toj funkciji sredinom 2012. naslijedio Mirelu Holy, svojim birokratskim igrama doveo je Habuša u situaciju iz koje izlaza više nije bilo. Naravno, to varaždinskog gradonačelnika ne oslobađa odgovornosti, naprotiv. Posao mu je bio takvim okolnostima doskočiti.
Habuš je četiri puta probao maknuti bale i četiri puta nije uspio. Tada, u vrijeme kada se to događalo, govorio je da su ga zaustavili. Danas se više ne želi prisjećati tih događaja.
– Nisam zainteresiran otvarati stare rane, a politiku ionako ne pratim više – bilo je sve što nam je imao za poručiti u vezi ove teme.
Bilo je tada, po preuzimanju vlasti, jasno da Habuš ni u primisli nema ideju o poštivanju Božićnog ugovora iz 2008. potpisanog s T7 VIS-om. Javno je o njemu govorio kao o “sumnjivom i skupom”, smatrao ga je plodom kriminalnog udruživanja Ivana Čehoka, Davora Patafte i ostatka ekipe, pa čak i nekih ljudi koji nisu bili obuhvaćeni optužnicom. Takav njegov stav neće promijeniti ni oslobađajuća presuda za bale iz 2021. godine. Nakon lokalnih izbora koji su uslijedili tek koji mjesec nakon presude, kada Ivan Čehok gubi od SDP-ovog kandidata Nevena Bosilja, Habuš će ovako komentirati:
– Danas mi je duša mirna. Nakon dugo godina riješili smo se osovine Čehok-Patafta. Osovine koja je naš Grad zavila u crno, smjestila ga u crne kronike i sve nas Varaždince poistovjetila s ljudima koji su politiku vidjeli kao priliku za grabež i osobni prosperitet. Kao bivši gradonačelnik, ali prije svega kao Varaždinac, želim vjerovati da smo konačno “došli k sebi” i shvatili tko je tko u Varaždinu.
Ivan Čehok i Davor Patafta / Foto: Goran Štimec
Habuš je u mandat krenuo tužbom radi utvrđivanja ništetnosti Božićnog ugovora iz 2008. Tužba je podnijeta 23. siječnja 2012., Grad je Trgovačkom sudu u Varaždinu tužio T7 VIS, ali i svoju tvrtku Varkom, koja je potpisnik tog ugovora.
No T7 VIS-u i u novoj situaciji bilo je iznimno bitno da se ugovor poštuje. Tvornica je bila gotova, koštala je 180 milijuna kuna, i trebala je početi vraćati novac. A Habuš ne da bale. Razni su prijedlozi u Grad stizali iz T7 VIS-a. Jedan je predviđao obradu novog otpada za 95 eura po toni, a baliranog za 107 eura, dakle 30 eura jeftinije nego po ugovoru. Razlika u cijeni rješavala bi se na sudu.
MBO / Foto: Goran Štimec
Nije prošlo. Čehok danas tvrdi da mu je Patafta rekao da bi Habuš i pristao na to, ali da Čačić ne želi ni čuti. Habuš je pak nedavno javno izjavio – komentirajući situaciju oko uhićenja Čehokovih jataka Željka Bunića i Roberta Gotića – da je “i njemu svašta nuđeno”.
– Nije Gotić kriv. Pa nije on davao posao nego Bunić. Čehokova škola. Meni su nudili svašta. Nikad nisam pristao i tu je priča završila – bile su Habuševe riječi. Nije ih želio dodatno pojasniti i odgovoriti na pitanje tko mu je nudio, što mu je nudio i za što mu je nudio, čak ni nakon što su ga neki upozorili da je bio dužan prijaviti bilo što što bi upućivalo na kazneno djelo.
Hrvatska je država u kojoj je stupanj povjerenja u pravosuđe mizeran. Tako da možda i ne zvuči toliko nevjerojatno činjenica da je po tužbi radi utvrđivanja ništetnosti Božićnog ugovora donijeto čak pet presuda! A sprema se i šesta. Pritom su dvije pravomoćne odluke suprotne jedna drugoj.
Prvo je Trgovački sud u Varaždinu (lipanj 2014.) utvrdio da je ugovor ništetan, što je potvrdio Visoki trgovački sud (kolovoz 2016.), no mijenjajući rezon za takvu odluku. Time odluka suda postaje pravomoćna, no nije gotovo kad je gotovo – jer T7 VIS (tada T&H Invest) podnosi zahtjev za revizijom. Vrhovni sud (travanj 2018.) na temelju toga poništava pravomoćnu presudu i sve kreće ispočetka.
Sud u Varaždinu / Foto: Goran Štimec
Varaždinski prvostupanjski sud (prosinac 2022.) opet donosi presudu da je ugovor ništetan, no Visoki trgovački sud (svibanj 2023.) preinačuje takvu odluku i donosi presudu da Božićni ugovor – nije ništetan. Time odluka suda postaje pravomoćna. No opet nije gotovo kad je gotovo – jer sad Grad Varaždin, u kolovozu ove godine, podnosi zahtjev za revizijom. Opet će Vrhovni sud imati posla.
Ivan Čehok, naravno, nema ništa protiv toga da novo pravomoćno rješenje njemu ide na ruku. No nema ideju kako komentirati toliko različite odluke pravosudnih tijela.
– Ne znam. To nadilazi moje životne i iskustvene spoznaje. Pravosuđe bi trebalo biti konzistentno i koherentno, ali, eto, donosi presude kakve donosi. No ova posljednja revizija, koju traži Grad, neće uspjeti, jer je Vrhovni sud već jednom rekao što je tu ključ – uvjeren je Čehok.
Ivan Čehok / Foto: Goran Štimec
Prvi Habušev pokušaj rješavanja bala nakon dolaska na vlast bio je – bale jednostavno odvesti na neko odlagalište. Ignorirajući Božićni ugovor, gradonačelnik je navodno sve dogovorio s Općinom Davor – stotinjak tisuća tona baliranog komunalnog otpada jednostavno je trebalo prevesti na tamošnje odlagalište Baćanska.
Odlagalište Baćanska / Izvor: Živimo zajedno (www.zivimozajedno.hr)
Taj posao trebao je koštati 480 kuna po toni, dakle dvostruko manje od cijene za obradu otpada iz ugovora s T7 VIS-om. Za odlaganje u Davoru Habušu je trebalo oko 50 milijuna kuna. Dio toga novca trebao je, prema najavama, osigurati Varkom. Osim toga, Habuš je računao i na sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša s oko 200 do 300 kuna po toni.
No taj posao je propao. Prema Habuševim riječima, načelnik Općine Davor “preko vikenda” se predomislio – u petak je bilo sve dogovoreno, u ponedjeljak je odustao. Habuš je taj preokret tumačio političkom igrom.
Pataftina besplatna tjedna tiskovina Regionalni tjednik upozoravala je tada javnost i gradsku vlast na to da zakoni ne dozvoljavaju odlaganje komunalnog otpada bez prethodne obrade. Ista je to priča koja je počela još 2007. godine, kada je po pitanju primjene ekoloških načela u gospodarenju otpadom Varaždin nastojao biti hrvatski lučonoša na štetu vlastitih građana. Kao što će se kasnije vidjeti, ne samo da će varaždinska ‘crna kanta’ sve do današnjih dana završavati na odlagalištima širom Hrvatske bez prethodne obrade, nego će istu praksu primjenjivati najveći broj jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Čak i nakon donošenja Zakona o održivom gospodarenju otpadom u srpnju 2013. godine.
“Nećemo platiti ništa što je mimo zakona”, bio je stav ministrice Mirele Holy koji je iznijela odgovarajući na pitanje o mogućnosti sufinanciranja zbrinjavanja bala. No što je to konkretno značilo, nema preciznog odgovora.
Gradonačelnik Habuš izjavljivao je da Holy ne podržava obradu bala u MBO-pogonu. Tome u prilog ide i promemorija sa sastanka u Ministarstvu zaštite okoliša održanog 3. travnja 2012., na kojem je zaključeno da se “tom tehnologijom balirani otpad ne može riješiti trajno, a ni u prihvatljivom periodu”.
No Ministarstvo zaštite okoliša načelno nije podržavalo ni odlaganje bala na odlagališta. To i sam Grad navodi u kronologiji svih događanja toga vremena. Ono što je ipak nedvojbeno je da je Ministarstvo zauzelo stav da ne određuje ono ni tehnologiju ni izvođača. Zatraženo je da se raspiše natječaj i za balirani i za novonastali otpad.
Još u veljači te 2012. godine – kako je propao Habušev odvoz bala u Općinu Davor – okolišna inspekcija pritisla je Grad. Izvukla je ono staro rješenje iz 2007. godine (koje je bilo podloga da se potpiše ugovor s T7 VIS-om) i ustanovila da se ništa nije promijenilo – otpad se i dalje balira i hrpe bala rastu i rastu.
Varaždinske bale / Foto: Goran Štimec
Nakon brojnih natezanja, dopisa, podnesaka i sastanaka, Grad je doradio svoj Plan aktivnosti, koji je određivao što će i kako će s balama. U verziji tog dokumenta iz svibnja 2012. navedena su dva moguća postupka zbrinjavanja baliranog otpada: odlaganje u tlo (D1) i spaljivanje (D10). Obrade nema na popisu.
Tada se priča zakuhala. Ministrica Holy još u travnju policiji je prijavila prijetnje smrću koje dobiva. Postoje tumačenja da njezine odluke u sektoru gospodarenja otpadom nisu bile po volji određenim interesnim skupinama. No njezina ministarska epizoda završila je pomalo pacerski – aferom zbog maila upućenog predsjedniku Uprave HŽ Holdinga, u kojem je tražila da se jednoj ženi ne uruči otkaz. Holy 7. lipnja 2012. podnosi ostavku na funkciju.
Usred te afere, samo nekoliko dana prije njezine ostavke, inspekcija je naložila Gradu: zaustavite balirku, imate rok od pet dana! Grad u tome trenutku nema alternativno rješenje za svoj otpad, prijeti mu (kao i nebrojeno puta prije i poslije) – “napuljski” scenarij. Od toga neće biti ništa. Grad je zaustavio balirku, jednom za sva vremena, tek u listopadu 2013. godine.
Nakon odlaska Holy u priču o balama uključuje se i Ministarstvo gospodarstva odnosno ministar i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Na sastanku održanom u njegovu resoru odmah idući dan nakon ministričine ostavke dogovoreno je da Ministarstvo zaštite okoliša pokrene postupak prikupljanja ponuda za uklanjanje bala. Fond će sufinancirati 40 posto troškova. Za novi otpad Grad će zatražiti privremenu dozvolu za gospodarenje otpadom te će raspisati natječaj za odvoz tog otpada.
Potencijalnim ponuditeljima Ministarstvo tada šalje zahtjeve neka predaju svoje ponude. Pritom je navedeno da je otpad potrebno zbrinuti – izvozom! Kao mogući postupci navedeni su bili odlaganje i termička obrada.
No i to je propalo. Razlog je banalan – netko se sjetio da u tome slučaju, ako posao provede Ministarstvo, Grad ne može od Fonda dobiti novac za dio troškova. Pa je na kraju odlučeno da ipak Grad provede natječaj.
Oglasio se tada javno i Davor Patafta. Riječ je o onom njegovom istupu na kojem je Čačića optužio da mu je prijetio (priča o “kamenu” i “sjekiri”). Nije mu se dopalo to što se on uključio u rješavanje bala.
– Ako je ministrica Holy dala ostavku jer se upetljala u tuđi resor, zašto ostavku ne bi sada dao Čačić je se upetljao u područje MZOP-a, tim više što je tražio od inspekcije da se ukine rješenje o zabrani baliranja. Uistinu nas kao poduzetnike zbunjuje kako netko s političkom moći može utjecati na inspekcijska rješenja – poručio je Patafta.
Davor Patafta / Foto: Goran Štimec
Ne treba misliti da je T7 VIS mirno gledao kako Grad podnosi tužbu za ništetnost – podnio je protutužbu. Jednako tako Habuš, ali i njegovi suradnici, uvučeni su u područje kaznene odgovornosti. Kaznenu prijavu protiv njega prvi je, u ožujku te 2012. godine, podnio nezavisni gradski vijećnik Nino Lučić. (To je isti Nino Lučić s kojim je Habuš išao zajedno na izbore 2009. godine. Tada je bio predsjednik gradskog SDP-a, no Zoran Milanović raspustio je u tome mandatu gradski odbor stranke zbog njihova otklona prema Čehoku. Lučić i ekipa prešli su u HSLS, ali od tamo su vrlo brzo izbačeni pa postaju nezavisni vijećnici, no naočigled su pod Čehokovim utjecajem).
Lučić je smatrao da Habuš čini kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti zbog toga što ne konzumira Božićni ugovor. U T7 VIS-u izračunali su da je šteta koju time trpe 150 tisuća kuna dnevno! Ta je tvrtka podnijela kaznene prijave ne samo protiv gradonačelnika, nego i protiv komunalnog pročelnika Vlade Vlašića te službenika u komunalu Antuna Mišanovića i Roberta Briškog. Svi su oni, smatrao je T7 VIS, bili odgovorni što se ne poštuje ugovor iz 2008. Sasvim logično, jer kako bi ga i mogli zagovarati kad su upravo Mišanović i Briški oblikovali ono negativno mišljenje o potpisivanju ugovora s T7 VIS-om koji su Čehok i tadašnji komunalni pročelnik Marijan Bakulić zatajili gradskim poglavarima na sjednici 18. prosinca 2008. godine.
Svi pokušaji T7 VIS-a, i s pomoću mrkve i s pomoću batine, da potakne Grad na realizaciju ugovora iz 2008. godine nisu urodili plodom. Grad je krenuo drugim putem. Nakon što je dobio mišljenje od dvaju državnih tijela – Ministarstva gospodarstva i Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i graditeljstva – da je zbrinjavanje baliranog komunalnog otpada komunalna djelatnost, Habuš pokreće postupak dodjele koncesije za taj posao.
Neobično je što Ministarstvo zaštite okoliša i prirode tada nije izašlo Gradu u susret svojim mišljenjem o tome pitanju. Ustvrdilo je da nije nadležno za tumačenje Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o javnoj nabavi i onda dva tjedna kasnije, onako šeretski, poslalo Gradu kopiju Zakona o otpadu i Zakona o komunalnom gospodarstvu, bez komentara i objašnjenja.
Novi ministar zaštite okoliša tada je već Mihael Zmajlović. No i Čačić je još uvijek tu – prvostupanjska presuda jest osuđujuća, ali pravomoćne još nema. Dakle, “vertikala vlasti”, moglo bi se očekivati, sigurno će riješiti eventualne probleme ako se putem pojave. No svatko tko je tada tako pomislio, a jedan od njih bio je i Habuš, grdno se prevario.
Mihael Zmajlović / Izvor: Facebook
Iako od Zmajlovićevog ministarstva Grad nije dobio traženo mišljenje o raspisivanju koncesije, Habuševa uprava u listopadu 2012. godine svejedno pokreće postupak dodjele koncesije za zbrinjavanje bala metodom D1 (zakapanje) ili D10 (spaljivanje). Količina otpada procijenjena je na oko 94.600,10 tona. Riječ je o otpadu samo Grada Varaždina, koji čini 85 posto ukupne količine bala. Ostatak je otpad općina Vinica, Trnovec Bartolovečki, Sveti Ilija i Petrijanec. Na postupak se žali T7 Grupa, ali Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave žalbu odbacuje.
I onda dolazi taj 14. studenoga 2012. godine i pravomoćna presuda protiv Čačića – mora u zatvor zbog prometne nesreće koju je izazvao u Mađarskoj. Istoga dana podnosi ostavku na sve svoje funkcije. Od tada nadalje, bez Čačića iza sebe, Habuš nastavlja sam rješavati bale. Iza njega je jedan neuspio pokušaj, no tko je mogao pomisliti da ga čekaju još tri prepreke koje neće uspjeti preskočiti.
(nastavit će se…)
SVI NASTAVCI:
1. Varaždinske bale: svi prolaze, samo Pripuz ostaje
2. Prije 30 godina kamione je prvi put zaustavila rampa. Tako je sve počelo
3. Čačićeva smjena Čehoka je na koncu stajala uskočkog progona
4. Piškornica je još 2006. obećala zakopati bale. A onda se sve zakompliciralo…
5. 12 je godina od Čehokova uhićenja. Odgovora na ključna pitanja i dalje nema
Serijal tekstova ‘Varaždinski otpad – 20 godina ekološke, političke i pravosudne krize’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
NEDAVNO OBJAVLJENO
