Foto: GORAN ŠTIMEC / Prosvjed aktivista iz grupe "Varaždinsko smeće"
Pred Gradskom vijećnicom 26. travnja 2019. održan je već treći prosvjed aktivista iz grupe “Varaždinsko smeće”, ovoga puta pod sloganom “Kaj je preveč, je preveč”. Povod su bila zastrašivanja članova grupe, slanje dopisa poslodavcima i tužba koju je protiv aktivista Matije Mikca podnijela komunalna tvrtka Čistoća.
Za to vrijeme s druge strane gradskih zidina priprema se nagodba s tvrtkom T&H Invest. Sjednica Gradskog vijeća održana 27. svibnja bit će najburnija tijekom cijelog četverogodišnjeg mandata Ivana Čehoka. Ne samo da predloženo rješenje gradonačelnika neće podržati partnerski HDZ na čelu s Damirom Habijanom, nego će se Čehoku kontroli oteti i jedan njegov vijećnik.
Denis Mladenović i Damir Habijan / Foto: ARHIV
– Osjećam se kao talac nekih prošlih vremena i osoba koje su tada bile direktno involvirane u cijeli taj proces zamjene zemljišta – rekao je tada Denis Mladenović, vijećnik izabran s Čehokove lista. Otkazivanje poslušnosti koštat će ga radnog mjesta u Zajednici sportskih udruga Grada Varaždina.
Habijan je rekao da ni on ne želi sudjelovati u tome što se pokušava napraviti.
– Sklapanjem ove nagodbe, laički rečeno, Gradsko vijeće ‘pegla’ ono što ste 2009. radili. To nije naša funkcija i ja osobno ne želim u tome sudjelovati – bio je stav šefa gradskog HDZ-a.
Habijan i ekipa / Foto: Goran Štimec
Nagodba koja se našla pred vijećnicima (materijali su imali čak 367 stranica!) bila je vezana uz ugovor o zamjeni zemljišta između Grada i T7 VIS-a iz 2009. godine. Grad je tada Pataftinoj tvrtki ustupio zemljište u Brezju površine oko 14,8 hektara (na kojem će biti izgrađen MBO-pogon), a zauzvrat je VIS Gradu dao svoje zemljište u Jalkovcu površine 2,6 hektara. Čak je Grad morao i doplatiti.
Taj posao bio je dio kaznenog postupka protiv Ivana Čehoka, Davora Patafte i Narcise Huljev, u inkriminirano vrijeme članice uprave Pataftine tvrtke. Prvostupanjski sud ih je 2017. osudio na zatvorske kazne. Kad je nagodba došla pred Gradsko vijeće još nije bilo pravomoćne presude u vezi toga posla pa je sasvim logično da mnogim vijećnicima nije bilo po volji da se tu išta “prčka”.
Ivan Čehok i Damir Patafta / Foto: Goran Štimec
Predloženom nagodbom ta se zamjena htjela potvrditi, a dodatno bi T&H Invest Gradu ustupio još dvije parcele, ukupne površine 1,8 hektara. Sva ta zemlja, tumačeno je, treba Gradu kako bi napokon izgradio spoj iz gospodarske zone na jugozapadnu obilaznicu.
Preostali dio nagodbe odnosio se na brisanje svih tereta koje postoje na navedenim parcelama. Neke od tih tereta Grad je stavio na parcele u vlasništvu T&H Investa kada je pokrenut spor vezan uz predmetni ugovor.
Iako su Čehok, Patafta i njegov vijećnik Vlado Sevšek tvrdili da ova nagodba ni na koji način ne može utjecati na kazneni postupak koji se vodio protiv prve dvojice, oporba je tvrdila suprotno – da eventualno smanjenje štete za Grad može utjecati na visinu kazne. Na kraju krajeva, zato Habijan i jest tu nagodbu nazvao “peglanjem”.
Najburniji trenutak zbio se u trenutku kad se glasalo o prijedlogu da se točka skine s dnevnog reda. Čehok kao da do zadnjega nije vjerovao da će mu Mladenović okrenuti leđa. Kad je shvatio što se događa, prvo se u klupi obrecnuo na njega, a onda, u trenutku kad je aktivist Marijan Dominko (ujedno i županijski vijećnik Živog zida) tabletom želio snimiti glasovanje, skočio je sa stolice i nasrnuo na Dominka kako bi ga u tome spriječio.
Dominko i Čehok / Foto: Grad Varaždin
Točka nije skinuta s dnevnog reda, ali odluka na kraju ipak nije donijeta zato što su Čehokovi i Pataftini vijećnici srušili kvorum pa je sjednica bila prekinuta. Prijedlog nagodbe u ovome obliku više neće biti aktualan u Čehokovu mandatu. T&H Invest svoje će interese ostvariti tek kad 2021. na izborima pobijedi SDP-ov Neven Bosilj.
Čehok u mjesecima koji slijede pokušava drukčije. Ovoga puta će udovoljiti Habijanu i HDZ-u te krenuti cjelovito rješavati problem s balama i svim povezanim sporovima. Tako će nastati – integralna nagodba.
Prijedlog integralne nagodbe, s kojom u 2020. godinu ulazi Čehokova vlast, izazvat će nove političke nemire na lokalnoj sceni. Ideja je bila u suštini jednostavna: jednom nagodbom objediniti sve postojeće poslovne odnose i parnice koje se vode oko njih te ih presjeći jednog za svagda. Uz uvjet da pritom Grad ne bankrotira.
Takvo rješenje, koje bi uklonilo balirani otpad iz Brezja i pritom zatvorilo sve sudske sporove, trebalo je koštati oko 180 milijuna kuna. Od toga na same bale išlo bi oko 116,5 milijuna kuna.
Gradska vlast izračunala je da ukupna vrijednost sudskih sporova iznosi oko 250 milijuna kuna (prvo su rekli da je riječ o 500 milijuna, onda je smanjeno na 372 milijuna, treći put je zbrojeno još manje). Ono što se tada predlagalo je da nagodbom Grad T&H Investu ne plati ništa za zemljište na Banfici, dok za zemljište u Ulici Vilka Novaka izdvoji 22,5 milijuna kuna. Ekos Holdingu (to je tvrtka nekadašnjeg HDZ-ovog gradonačelnika Hrvoja Vojvode, koji je u tom trenutku u kaznenom djelu nepravomoćno oslobođen optužbi) platilo bi se 26,5 milijuna kuna za isto zemljište, o čemu je varaždinski sud u parnici već donio odluku, a Grad se nije žalio.
Zbrinjavanje bala, za tih 116 milijuna kuna, kapitalni je dio nagodbe. Procijenjeno je da u Brezju ima oko 105 tisuća tona baliranog otpada (u što su uključene ne samo gradske bale, već i one četiriju općina). Od sredine 2018., kad je Vrhovni sud poništio sve prethodne odluke o ništetnosti Božićnog ugovora iz 2008., ovaj je dokument opet bio važeći pa je Čehok (nakon epskog promašaja s prvotnom najavom njegova jednostranog raskida) upravo njega želio konzumirati u sklopu nagodbe.
Varaždinske bale i MBO postrojenje / Foto: Goran Štimec
Ugovoru se T&H Investu nagodbom trebao pripojiti CE-ZA-R, koji je sada vlasnik MBO-tvornice (pa i samog ugovora). Tamo bi se bale obradile u dvije i pol godine, a plaćale bi se tijekom 12 godina, uz kamatnu stopu od 1,2 posto.
Iz CE-ZA-R-ove tužbe za nerealiziranu koncesiju iz 2013. Grad bi se, prema nagodbi, izvukao plaćanjem 7,5 milijuna kuna.
Cijena obrade baliranog otpada bila bi po cijeni iz Božićnog ugovora: 137 eura po toni otpada. (Pitanje za razmišljanje: ako je 137 eura prihvatljiva cijena i nakon proteka od 12 godina, koliki je onda profit za taj posao trebao biti u doba kad se ugovor sklapao?)
Kad se sve to pomnoži i zbroji, dolazi se do cifre od oko 116 milijuna kuna odnosno oko 15 milijuna eura.
Otkud Gradu novac za sve to? Dio iz proračuna, a dio bi se osigurao izdavanjem – municipalnih obveznica. Također, nešto bi dala i Čistoća (koja je uvučena u tu priču iako je posjednik bala bio Varkom).
Je li Čehokova vlast odustala od toga da Fond za zaštitu okoliša sufinancira zbrinjavanje bala? Činilo se kao da jest, jer odlučila je ignorirati hodogram koji joj je odredio Fond. Dokument je to koji taksativno nabraja sve korake koje Grad mora provesti kako bi dobio novac. To je ono što bivši gradonačelnik Goran Habuš nije imao crno na bijelo i na čemu je na kraju polomio zube. Sad Čehok namjerava po svojem, ali ne odustaje od tuđeg novca.
– Imamo mišljenje odvjetničkog ureda da postoje temelji za pregovore s Fondom kako bi se poštivao ugovor o sufinanciranju. Ako to neće proći, spremni smo tužiti državu. A tu je i europski fond namijenjen sanaciji zatvorenih odlagališta. Istovremeno ćemo raditi na obje mogućnosti – najavili su u Gradu svoje namjere.
Politička oporba, naravno, bila je protiv takve nagodbe. Glavni kamen spoticanja opet su Čehokovi kazneni procesi. Tako dugo dok tu postoji ikakav sukob interesa, a postojat će tijekom cijeloga mandata, svaka odluka povezana s inkriminiranim radnjama iznjedrit će isto pitanje: “pegla” li Čehok ovim odlukama svoju poziciju pred pravosuđem.
– Ovo je integralna prijevara, a ne integralno rješenje! Naravno da želimo da se bale riješe, ali ne na ovaj način, da određene interesne skupine ostvaruju ekstraprofite – bila je poruka Miroslava Markovića iz SDP-a. Ova stranka bila je stava da gradska vlast nema nikakav moralni kredibilitet za predlaganje rješenja.
Ister, Marković i Bosilj / Foto: Goran Štimec
SDP i Reformisti bojkotirali su sjednicu održanu 17. srpnja 2020., tako da je bez njih odluka komotno izglasana. (Vrijedi primijetiti: kad SDP dođe na vlast godinu dana kasnije, od ovdje navedenih argumenata ostat će samo Čehokov upitni moralni kredibilitet, dok Pripuzovi ekstraprofiti više neće biti sporni.)
Iako je Gradsko vijeće potvrdilo integralnu nagodbu, ona nikad nije provedena. Od nje je Čehok sam odustao, a kao glavni razlog danas navodi to što od Vlade nisu uspjeli dobiti suglasnost potrebnu da Čistoća uđe u poslovni aranžman. No to nije posve točna priča, jer glavni razlog krije se u tome što je oko Gradske vijećnice ponovno počelo oblijetati Uskok. Gradski vijećnici dobivali su pozive od istražitelja.
– Dobro, i to je isto bilo… Nikome nije bilo drago. Vladala je psihoza, ljude se stavljalo na stup srama, objavljivane su njihove fotografije, govorilo se da su to ljudi koji će zadužiti naše praunuke… – priznaje Čehok, tvrdeći da njega nisu ispitivali.
Uskok su u Varaždin pozvali aktivisti iz Varaždinskog smeća. Oni su odaslali kaznene prijave već nakon što je integralna nagodba bila najavljena. Ekipa je u svojim redovima imala i pravnike, tako da im to nije bilo posebno teško. Riječ je o Hrvoju i Ani Petrić, koji su bili posebno neugodan trn u oku Čehoku i njegovoj ekipi.
Hrvoje Petrić / Foto: Zvonko Lončar
Petrići su, naime, odvjetnici koji su, kao i njihov otac Marijan Petrić, zastupali Grad u Habuševo vrijeme. Stoga ih je aktualna gradska vrhuška napadala tvrdnjama da se bune samo zato što su ostali bez lukrativnih poslova.
Petrići su, nakon nekoliko godina plivanja aktivističkim vodama, vrlo brzo zaplivali i onim političkim. Na izborima 2021. godine postat će gradski vijećnici, no tada dolazi do neslaganja među dojučerašnjim aktivističkim suborcima. Danas ovaj odvjetnički par više nije neposredno aktivan u gradskoj politici, no svoje stavove – u pravilu kritički intonirane u odnosu na aktualnu SDP-ovu vlast – s vremena na vrijeme artikuliraju putem društvenih mreža.
Nakon što su u Gradu odlučili odustati od vlastite integralne nagodbe, ponudili su novo rješenje. Gradsko vijeće ga je potvrdilo u proljeće 2021. godine. Bilo je to tik pred lokalne izbore.
Što se promijenilo u ovoj integralnoj nagodbi 2.0? Odlučeno je da će se bale riješiti novim natječajem. (Što znači da nagodba zapravo više nije integralna.) Pataftin ugovor iz 2008. će se (opet) raskinuti, a T&H Invest vratit će primljeni avans od 9,5 milijuna kuna. CE-ZA-R-u, koji je tužio Grad za nerealiziranu dobit, Grad bi isplatio 7,5 milijuna kuna i tima riješio problem.
Dogovori oko zemljišta ostaju po starom. T&H Invest dobiva 22,5 milijuna kuna. Ako Vijeće potvrdi ovaj prijedlog nagodbe, svi pravni sporovi koji postoje u odnosima između Grada Varaždina i Varkoma te tvrtki T&H Invest, CE-ZA-R i povezanih društava, postaju stvar prošlosti.
Gradsko vijeće izglasalo je 26. ožujka 2021. takvu nagodbu, naravno, uz protivljenje oporbe. No ni tu nagodbu Čehok nije proveo.
– Nisam htio ništa potpisivati, zbog izbora – tumači svoje razloge.
No ima nešto važno što se dogodilo neposredno nakon što je ta nagodba izglasana. Vrhovni sud je tri dana kasnije potvrdio presudu kojom su Ivan Čehok, Davor Patafta i Tomislav Kezelj oslobođeni kaznene odgovornosti zbog sklapanja ugovora za zbrinjavanje baliranog otpada iz 2008. godine.
Mijenja li ta činjenica nešto u pregovaračkim pozicijama? Vjerojatno mijenja. Jer Neven Bosilj, koji će za koji mjesec sjesti u gradonačelničku fotelju, vrlo brzo će pred vijećnike staviti prijedlog kojom se Čehokova nagodba poništava. Tada to obrazlaže sljedećim riječima:
– Tu nagodbu ionako druga strana ne želi potpisati!
Ivan Čehok na terasi u središtu Varaždina / Foto: Goran Štimec
I kreće svojim putem. Bosilj je treća osoba na čelu Varaždina u 18 godina otkako je u Brezju odložena prva bala. No nitko nikad dosad nije došao toliko blizu rješenja – Vlada je 16. studenoga 2023. godine donijela odluku da će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurati oko 29 milijuna eura za financiranje cjelokupnog troška zbrinjavanja bala. To je nemjerljivo skuplje od Čehokovog rješenja, ali čini se da više nikoga nije briga.
No do tog konačnog rješenja Bosilj nije došao jednostavno. Po dolasku na vlast dočekale su ga razne opstrukcije, trebao je donijeti neke teške odluke i u svemu tome ni on nije bio pošteđen optužbi da je pogodovao tvrtkama Petra Pripuza.
(nastavit će se…)
SVI NASTAVCI:
1. Varaždinske bale: svi prolaze, samo Pripuz ostaje
2. Prije 30 godina kamione je prvi put zaustavila rampa. Tako je sve počelo
3. Čačićeva smjena Čehoka je na koncu stajala uskočkog progona
4. Piškornica je još 2006. obećala zakopati bale. A onda se sve zakompliciralo…
5. 12 je godina od Čehokova uhićenja. Odgovora na ključna pitanja i dalje nema
6. Habuš je četiri puta pokušao maknuti bale, ni jednom nije uspio
7. ‘Jednom me zaustavio Karamarko, dvaput Zmajlović, ali da će me Čehok…’
8. Čehok je ‘odlučno’ raskinuo s Pataftom i Pripuzom! Je li sve bio samo igrokaz?
Serijal tekstova ‘Varaždinski otpad – 20 godina ekološke, političke i pravosudne krize’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
NEDAVNO OBJAVLJENO
