Foto: PRIVATNI ARHIV / Prosvjedi za Stojedinicu na Jelačić-placu u studenom 1996. godine
Već dugo nisam bio tako dešperatan kao nakon odluke Vijeća za elektroničke medije da koncesiju na kojoj je 37 godina emitirao kultni Radio 101 dodijeli notornom Ivanu Juriću-Kaćuniću i njegovoj tek osnovanoj tvrtki Top radio.
Radio 101 slušam cijeli život i ponosni sam član one mase od stotinu tisuća duša koja je 21. studenoga 1996. napunila zagrebački Jelačić plac u znak prosvjeda protiv oduzimanja koncesije Stojedinici. Bila su to vremena kad smo vjerovali da se ova država može promijeniti. Da će jednog dana doći od naroda izabrane političke elite koje će nas učiniti boljima nego što to doista jesmo. I što ćemo ikada biti.
Radio 101 već dugo nije onaj isti radio, ali na tom svijetu samo mijena stalna jest. Kakav god da je bio, emitirao je i dalje hrpu odlične glazbe, bio otvoren za različite političke ideje, posebno kritiku svake vlasti. Bio je to jedini radio u čiji si se program mogao javiti uživo i reći Plenkoviću, Jandrokoviću, Grbinu i Milanoviću da su ordinarni idioti.
A onda je vlasnik Stojedinice zapao u financijske teškoće pa je ostao bez koncesije jer je na natječaju predao nepotpunu dokumentaciju. Tog časa sam znao da su Radiju dani odbrojani. Istina, Agencija za elektroničke medije (AEM) raspisala je novi natječaj, ali znao sam da ovakav 101 u ovakvoj Hrvatskoj nema baš nikakve šanse.
Jer, ruku na srce, Radio 101 bila je jedina slušanija neovisna radijska postaja u HDZ-ovoj, Pripuzovoj, Kutlinoj i Plenkovićevoj Hrvatskoj. To tako nije moglo ostati.
No, onda se dogodio šok koji doista nisam očekivao. Vijeće za elektroničke medije (VEM) od osam ponuditelja koncesiju je dalo novoosnovanoj tvrtki Top radio Ivana Jurića-Kaćunića. Čovjeka kojeg mediji već mjesecima razvlače razotkrivajući mučnu priču o ovladavanju hrvatskim radijskim eterom i stvarnim vlasnicima po prihodu i slušanosti najvećih radiopostaja u Hrvatskoj.
Ako je vjerovati Miroslavu Kutli koji je preko tjednika Nacional upravo Kaćunića optužio da ga je izigrao, stvarni vlasnik Antene Zagreb, Narodnog radija, Radio Dalmacije, Entera Zagreb i Totalnog upravo je on, odbjegli hrvatski tajkun. No, Kaćunić kao njegova produžena ruka, tvrdi Kutle, prodao se braći Pripuz te mu oteo sve radiopostaje.
O tajnim vezama Kaćunića, Kutle i Pripuza mediji naširoko pišu već šest mjeseci, dakle mnogo prije odluke Vijeća za elektroničke medije da koncesiju Radija 101 dodijeli upravo Kaćuniću. I da stvar bude šokantnija, kolege iz portala Media daily otkrili su kako ponuda Kaćunićeve tvrtke uopće nije bila najbolja na natječaju.
Ubijaju nas sustavno, još od onog veličanstvenog skupa u studenome 1996. kad smo naivno mislili da ćemo, boreći se za Stojedinicu i neovisne medije, od Hrvatske učiniti pristojniju i perspektivniju društvenu nakupinu
Šefu Agencije za elektroničke medije Josipu Popovcu javno se obratio i poznati redatelj i aktivist Dario Juričan upozorivši ga na mnoge kontroverze koje se vuku oko Kaćunića.
“Nije li ti čudno da jedan od pokretača Hrvatskog radijskog festivala, udruge registrirane na istoj adresi kao i sve spomenute Pripuzove / Kutline radiopostaje, tako silno uspješni Ivan Jurić-Kaćunić, koji je preko sudskog registra povezan s 35 tvrtki iz medijskog biznisa pa ga mediji koje kontrolira zovu ‘vodećim radijskim strategom u Hrvatskoj’, nije u životu dao intervju?
Znaš li da on, kao formalni vlasnik Radio Entera i Radio Dalmacije, te bivši vlasnik Antene i Extra FM-a, ne želi zainteresiranim novinarima objasniti kako je sve to stekao? I znaš li da ga je AZTN, koji očito nešto bolje od VEM-a radi svoj posao, 2017. kaznio jer nije prijavio stjecanje kontrole nad Enterom i Radio Dalmacijom?
Upućujem te, moj Josipe, na statut AEM-a, a gdje se navodi da tvoj VEM mora paziti na obveze iz čl. 52 Zakona o elektroničkim medijima po kojem je ‘zabranjeno prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga’, upozorio je Juričan šefa AEM-a i VEM-a.
Malo je, dakle, reći da je odluka VEM-a skandalozna. To je preblaga riječ. Prije bih rekao kako je odluka Vijeća – koje bi trebalo biti neovisno, a u biti je samo još jedna HDZ-ova produžena ruka – da važnu radijsku koncesiju dodijeli liku kojeg se povezuje sa sumnjivm tipovima kojima se sudi za organizirani kriminal konačan čavao u lijes ove nesretne države.
Države čije su političke elite odavno ubile nadu da je moguća ikakva promjena. A ubijaju nas sustavno, još od onog veličanstvenog skupa u studenome 1996. kad smo naivno mislili da ćemo, boreći se za Stojedinicu i neovisne medije, od Hrvatske učiniti pristojniju i perspektivniju društvenu nakupinu.
Barem toliko pristojnu da se državna tijela ne usude javno favorizirati ljude suspketnog habitusa, one čije se ime povezuje s nekim od najsramnijih aktera hrvatske tranzicije. Radija 101 više nema, kao ni Hrvatske kakvu smo jednom sanjali.
I danas, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, žao mi je svakog hrabrog vojnika i branitelja koji je poginuo za ovo što danas imamo. Njihova je žrtva bila uzaludna. Ovo u čemu smo se danas našli – blatna, duboka kaljuža s hrpom gnjilih novina sa lažima i smradnim recima, kako jednom reče Krleža – nije vrijedno ni kapi njihova znoja, ni suze njihovih majki.
NEDAVNO OBJAVLJENO
