Foto: GORAN ŠTIMEC / Ivan Čehok i Davor Patafta na sjednici Gradskog vijeća Varaždina
Ni tri kaznena postupka koja je su se vodila protiv Ivana Čehoka nisu bila prepreka koja bi ga spriječila da na lokalnim izborima 2017. godine ostvari pobjedu i po četvrti puta postane gradonačelnik Varaždina. Bio je to politički povratak iz mrtvih u toj mjeri neočekivan da je izazvao i zanimanje nacionalnih medija.
Pritom se Čehok u novinarskim pričama najčešće pojavljivao zajedno s “fenomenima” kao što su Milan Bandić i Željko Kerum. Svi oni postali su sinonim za političare opterećene brojnim korupcijskim aferama koji iz nekog razloga i dalje uspijevaju uvjeriti birače da su vrijedni njihova povjerenja.
Kad je 2011. u pratnji Uskoka Čehok napustio Gradsku vijećnicu i kad su optužnice protiv njega počele bujati, činilo se da je to kraj njegove političke karijere. Po brojnim točkama niza optužnica sudilo se Čehoku u slučajevima javnosti poznatima pod nazivima “afera Mercator”, “afera Karingtonka” (iliti “afera Tehnobeton”) i, ona koja je i tema ovoga serijala, “afera bale”. No to sve kao da je palo u drugi plan kad je trebalo izaći na birališta. Ambiciozni SDP-ov kandidat Alen Kišić uoči drugog izbornog kruga poručio je građanima: “Ovo je referendum. Hoće li Varaždin voditi čovjek kojem se sudi da je oštetio Grad?” Birači su odgovorili potvrdno. Njih gotovo 70 posto.
Oko pet i pol godina prethodne vlasti Gorana Habuša odnosno koalicije HNS-a i SDP-a nije bilo nešto čime bi se Kišić mogao hvaliti u predizbornoj kampanji. Habuš je imao zadatak maknuti bale iz Brezja, a to, nakon čak četiri pokušaja, nije uspio. Istovremeno, nemali broj građana znao se prisjetiti nekih starih vremena, kad je – kako to često biva s nostalgijom sjećanja – sve izgledalo bolje. Politička i gospodarska “krema grada” koja je obilježila to zlatno doba sada se vucara po sudovima, no birači često nisu sigurni kako odgovoriti na pitanje “je li za političara bolje da je pošten i nesposoban ili nepošten i sposoban”. Stoga nerijetko znaju zaključiti sukladno onoj pučkoj mudrosti: “Možda je krao, ali je i dao”.
Kako god protumačili fenomen Čehokova povratka, on je u lipnju 2017. postao činjenica. Na iznimno vruć ljetni dan konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća Ivan Čehok, inače poznat po svojoj neformalnosti, pojavio se utegnut u kravatu i tamnoplavo odijelo. Njegovo razdragano raspoloženje bilo je sasvim razumljivo – imao je razloga za slavlje.
Čehok na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća / Foto: Goran Štimec
Među vijećnicima u novom sazivu Gradskog vijeća sjedila su i mnoga nova imena. Među njima posebno su se isticala dva – ono Davora Patafte i Vlade Sevšeka.
Varaždinski gospodarstvenik Davor Patafta, kojem se zajedno sa Čehokom sudilo da su oštetili Grad Varaždin i kojeg su mediji opisivali kao samozatajnog poduzetnika, odlučio je politički se aktivirati. Jedna od glavnih poruka koju je u predizbornoj utakmici odaslala njegova Liga za Varaždin bila je: “Ne želimo da Varaždin bude grad propuštenih prilika!” Uzevši u obzir to da će nekoliko godina kasnije Grad Varaždin sklopiti nagodbu s tvrtkom T&H Invest (nekadašnjim T7 VIS-om) vrijednu 64 milijuna kuna i da će se balirani otpad naći pred konačnim rješenjem koja predviđa obradu u MBO-u, a što će koštati više od 29 milijuna eura, može se zaključiti – prilike nisu propuštene.
Davor Patafta i Vlado Sevšek / Foto: Goran Štimec
Kandidat za gradonačelnika ispred Lige za Varaždin bio je odvjetnik Vlado Sevšek. U javnosti je tada bio najpoznatiji po tome što je neko vrijeme zastupao Ivana Čehoka na suđenju zbog bala pred Županijskim sudom u Zagrebu. U aktualnom trenutku, kad je postao gradskim vijećnikom, Sevšek je bio odvjetnik T&H Investa u sporu s Gradom Varaždinom. Iako zdrav razum govori da je ovdje nedvojbeno riječ o sukobu interesa, Sevšek je poručio da on to ne nalazi problematičnim. Koliko takvo tumačenje drži vodi moglo se vidjeti na sjednici Gradskog vijeća sredinom 2009. godine na kojoj se raspravljalo o nagodbi s tvrtkom T&H Invest. Patafta i Sevšek tada su se pridružili Čehokovim vijećnicima kako bi – srušili kvorum.
Suradnja Patafte i Sevšeka seže još u 2001. godinu. Sevšek je tada bio stečajni upravitelj VIS Tkanina, a tvrtku je kupio Patafta. I oko toga su se vukli repovi. Prema pisanju Poslovnog dnevnika, mali dioničari tvrdili su da je imovina koja je u pretvorbi procijenjena na 17,2 milijuna njemačkih maraka prodana Patafti za svega tri milijuna. Dio imovine, navodili su, izostavio je Sevšek, a drugi dio vještak Antun Možina. (Riječ je o istom vještaku čije ime će se 2009. godine pojaviti u inkriminiranom poslu Grada i T7 VIS-a. Možina je tijekom istrage “propjevao” da je dobivao upute kako procijeniti vrijednost kojeg zemljišta). Kako su završile kaznene prijave koje su podnijeli mali dioničari VIS Tkanina? Državno odvjetništvo ih je odbacilo.
Sevšekov sukob interesa gotovo je zanemariv u odnosu na situaciju u kojoj se našao Ivan Čehok. Ne samo da su se protiv njega vodili kazneni postupci zbog optužbi za zlouporabu gradonačelničkog položaja, već Grad Varaždin, u trenutku kad on ponovno postaje čelni čovjek, vodi četiri aktivne parnice radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji su povezani s tim poslovima.
Povrh svega toga, po tim postupcima aktivni su i odštetni zahtjevi Grada, kojeg sada zastupa Ivan Čehok, prema – Ivanu Čehoku. Kad ga se pitalo o toj bizarnoj situaciji, odgovarao bi da se on ne miješa u te poslove, već sve rade odvjetnici.
– Vi namjerno građane obmanjujete da gradonačelnik odluke donosi sam i da sve što je predloženo ima isključivo imprimatur gradonačelnika. Nikada nijednu odluku nisam donosio bez temeljite pripreme u krugu stručnih, političkih i pravnih mišljenja – izjavio je tada u pokušaju bagateliziranja svoje gradonačelničke pozicije.
Ti odvjetnici koji sve rade, kako Čehok kaže, samostalno, potpuna su nova garnitura u odnosu na onu iz vremena Habuševog stolovanja. Umjesto Odvjetničkog društva Kallay & partneri, Odvjetničkog društva Brlečić & partneri te Odvjetnika Marijana Petrića i Odvjetničkog društva Petrić i dr., Grad Varaždin od tada zastupa Odvjetničko društvo Jelaković i partneri te Odvjetnički ured Darko Šabijan.
Ime Darka Šabijana posebno je zazvonilo u varaždinskoj javnosti. Riječ je o Županijskom državnom odvjetniku iz vremena Čehokova uhićenja 2011. godine. Na toj je funkciji došlo do promjene upravo nakon tog događaja, a razlog je, pisao je Večernji list, bio taj što Šabijan nije pokazivao kooperativnost prilikom Uskokove istrage protiv Čehoka.
– Šabijan je bio državni odvjetnik, vjerojatno o postupcima zna više od drugih ili mu se može pokloniti više povjerenja nego nekome drugome – tumačio je Čehok javnosti u vrijeme imenovanja novih gradskih odvjetnika.
Ono što Habušu nije pošlo za rukom, pomaknuti makar i jednu balu, nova gradska vlast napravila je u rekordnom roku – prve bale iz Brezja odvezene su na odlagalište odmah u srpnju nakon stupanja na vlast.
No riječ je bila o ograničenoj akciji. Naime, dio bala nije bio obuhvaćen koncesijom iz 2013. godine i s njima se moglo slobodno raspolagati. To nisu bile bale četiriju općina (Vinica, Petrijanec, Trnovec Bartolovečki, Sveti Ilija), koje čine 15 posto ukupnih bala. One su zasebna priča. Ovo su bile slobodne gradske bale koje su bile prethodno obrađene i stoga ih se, sukladno zakonu, moglo zbrinuti na odlagalište.
Varaždinske bale / Foto: Goran Štimec
Te bale nosile su ključni broj “19-12-12”. Korištenje takvih oznaka za kategoriziranje otpada djeluje možda komplicirano, no nije. Sve što treba znati je da otpad koji nisu šifru “19-12” predstavlja otpad dobiven mehaničkom obradom otpada (primjerice sortiranjem, drobljenjem, prešanjem, peletiranjem…). S druge strane, miješani komunalni otpad iz crne kante nosi oznaku “20-03-01”. Te će oznake u vremenu koje dolaze postati bitne za vratolomije koje će izvoditi Čehokova vlast u pokušaju rješavanja ovoga problema.
Za gradsku vrhušku 2018. godina počela je vrlo obećavajuće. U siječnju su zbrinute sve slobodne bale, a u travnju Vrhovni sud donosi odluku o statusu Božićnog ugovora. U postupku revizije poništio je već pravomoćnu odluku i vratio sve nižim sudovima na ponovno razmatranje. U tome trenutku, dakle, ugovor o zbrinjavanju bala potpisan s T7 VIS-om, kasnije T&H Investom, ponovno se vraća u igru.
Prvostupanjska presuda u kaznenom postupku povezanim s balama Čehoku također većim dijelom ide na ruku. Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Tanja Pavelin tada Čehoka, Pataftu i Tomislava Kezelja, direktora Varkoma u inkriminirano doba, oslobađa krivnje da bi počinili kazneno djelo sklapanjem ugovora 2008. godine. Puno slavlje optuženih narušeno je tek time što je Čehoka, Pataftu i Narcisu Huljev iz uprave T7 VIS-a sutkinja ocijenila krivima po točki optužnice o zamjeni zemljišta između Grada i T7 VIS-a (one zamjene kod koje je “vještačio” Antun Možina), kao i po nekim drugim elementima. No tri godine kasnije i tu će odluku Vrhovni sud poništiti i vratiti na ponovno suđenje.
Ivan Čehok nakon presude / Foto: Goran Štimec
Dok je Čehok s leđa skinuo, barem nepravomoćno, jedan teret vezan uz bale, u Varaždinu se za to vrijeme zakuhala politička atmosfera kakvu je vjerojatno malo tko očekivao. I sve se opet dogodilo zbog smeća, no ovoga puta nisu u pitanju bale, već otpad koji građani svakodnevno proizvode, razdvajaju te predaju komunalnoj tvrtki Čistoća na daljnje postupanje.
S 1. srpnja, naime, Čistoća i Grad uskladili su odvoz otpada s novom Vladinom uredbom, a to je za posljedicu imalo znatan porast cijena za domaćinstva – od 50 pa sve do 250 posto!
Građani su na društvenim mrežama iskazivali nezadovoljstvo time što se događa, no vjerojatno bi se to gunđanje s vremenom postupno samo od sebe utišalo da Čistoća nije svoje odvjetnike nahuškala na jednog građanina. Njegovo iskaljivanje bijesa na društvenim mrežama nije se dopalo odgovornima u Čistoći – direktoru Davoru Skrozi i njegovom savjetniku Robertu Briškom – pa su mu se pisanim putem obratili iz Odvjetničkog društva Jelaković i partneri.
Građanin Robert Borović priznao je kasnije da je pretjerao kad je 11. listopada na službenoj Facebook stranici Grada Varaždina napisao “krvi ću vam se napiti” i to garnirao sočnim psovkama. Svoju je objavu obrisao i ispričao se zbog retorike, ali razlozi zbog kojih je tako reagirao nisu nestali. Stoga je, osam dana od svoga ispada i četiri dana otkako su mu se obratili Čistoćini odvjetnici, na Facebooku osnovao grupu koju je nazvao “Varaždinsko smeće”.
Broj članova te grupe vrlo je brzo rastao. Prvo su se okupili oni nezadovoljni novim računima za odvoz otpada, no s vremenom se u njoj raspravljalo o bilo kojoj temi koja je građanima Varaždina u tome trenutku bila važna. Facebook grupa postala je ishodište varaždinskog građanskog aktivizma koji se okrenuo protiv Čehokove administracije i koji je tijekom njegovog mandata organizirao čak četiri prosvjeda ispred Gradske vijećnice! Naposljetku, taj će aktivizam polučiti i politički uspjeh – platforma Budimo grad, koja je na njemu nastala, na izborima 2021. godine osvojit će zapažena četiri vijećnička mandata.
Mnogi se još nisu oporavili od novogodišnjeg slavlja, a aktivisti iz Varaždinskog smeća već su prosvjedovali ispred Gradske vijećnice. ‘Nešto smrdi u našem gradu’, ‘Dosta je! Ostavke’, ‘Varaždinci nisu ovce’, samo su neki od transparenata koje su 5. siječnja 2019. u jutarnjim satima istaknuli na Korzu. Okupilo ih se oko dvije do tri stotine.
Prosvjed je ostao upamćen po performansu tijekom kojeg su aktivisti ulicama grada “valjali” jednu improviziranu balu otpada, napravljenu od folije i punjenu plastičnim bocama.
Prosvjed s balom u Varaždinu / Foto: Arhiv
Onaj od kojega je sve krenulo, Robert Borović, na prosvjed je stigao tek pred sam kraj. Njegovi “suborci” rekli su da je zaplašen prijetnjama kojima je izložen. Čistoća je čak uputila dopis Osnovnoj školi Petrijanec, gdje je Borović radio, i raspitivala se o okolnostima njegova zapošljavanja.
Nije to bilo jedini put da se oni na poziciji moći s građanskim buntom pokušavaju obračunati dopisima upućenima njihovim poslodavcima. Tako je zamjenik gradonačelnika Zlatan Avar pismo poslao na adresu Svečilišta Sjever, gdje je kao predavač radio Matija Mikac, jedan od istaknutih prosvjednika. I aktivist Damir Šilec, kako je rekao, iz sličnih je razloga otišao iz tvrtke Marlex, gdje je radio. Čistoća je podnijela i jednu tužbu: pred Općinskim sudom u Varaždinu od navoda da je svojim govorima na prosvjedu naštetio ugledu te tvrtke morao se braniti Matija Mikac.
Davor Skroza i Matija Mikac / Foto: Zvonko Lončar
Dok gradska vlast pokušava na svoj način riješiti bale, pod prozorom im se 2. veljače još jednom okupljaju buntovni aktivisti. Vrijeme ide, no gradski oci imaju vremena i za ratovanje s građanima na društvenim mrežama (jednako putem pravih i lažnih profila) i za predlaganje novih rješenja.
Tako Gradsko vijeće 19. veljače 2019. dobiva informaciju da komunalna tvrtka Varkom, koja je posjednik baliranog otpada u Brezju, pokreće jednostrani raskid ugovora s tvrtkom T&H Invest (nekadašnji T7 VIS) iz 2008. godine. Iz toga ugovora trebao bi izaći i Grad Varaždin, koji je u ugovorni odnos ušao aneksom iz 2009. godine.
Na istoj sjednici Gradsko vijeće poništilo je svoju odluku iz 2013. godine, kojom je Zajednici ponuditelja (tvrtke CE-ZA-R, Eko-flor plus i Komunalac Davor) dodijeljena koncesija za zbrinjavanje baliranog otpada.
Tako su dva posla za bale koja su opterećivala Grad potezom pera stavljena ad acta. Barem se tako činilo te večeri. Istina, status koncesije neće se više nikad mijenjati (što nikako ne znači da će hrvatski kralj otpada Petar Pripuz povući tužbu zbog nerealizirane dobiti), no Varkom će vrlo brzo pasti u vlastitu zamku i Božićni ugovor opet će zaživjeti. Neki će kasnije reći da je sve ono što su gradski vijećnici odigrali te večeri bio jedan običan igrokaz u kojem mnogi nisu ni znali da sudjeluju.
Bale i MBO pogon / Foto: Goran Štimec
Argumente za raskid ugovora Varkom je pronašao u tome što su analize otpada iz 2017. godine pokazale da su bale, uslijed fizikalnih i kemijskih promjena, “odradile” svoje. Tako su stvoreni uvjeti da otpad promijeni ključni broj iz “20-03-01” u “19-12-12”. To, s jedne strane, znači da za obradu bala u MBO-pogonu više ne postoji tehnološko opravdanje i može ga se predati na zbrinjavanje nekom odlagalištu. S druge strane, s obzirom da je Božićni ugovor potpisan radi zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (“20-03-01”), a njega u Brezju više u takvom obliku nema – Varkom nema što isporučiti T&H Investu! Iz istog je razloga i koncesija iz 2013. ostala bez – predmeta koncesije.
No Davor Patafta, sada gradski vijećnik koji na sjednicama o tvrtki T&H Invest govori kao o “njima” (budući da je formalno izašao iz upravljačke i vlasničke strukture poduzeća), traži da se napravi nova analiza bala. Ima i argumente – analiza ne smije biti starija od godinu dana. Direktor Varkoma Željko Bunić pristaje na to. (To je onaj isti Željko Bunić uhićen, zajedno s Robertom Gotićem u srpnju 2022. po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja. Bunić je bio Čehokova desna ruka, a Gotić HDZ-ov vijećnik čija se ruka isto dizala ili spuštala sukladno Čehokovom interesu).
Željko Bunić / Foto: Goran Štimec
Što su pokazale nove analize bala? Iz nekog nevjerojatnog razloga, pokazale su sasvim suprotno od prijašnjih analiza. U novim nalazima “otopljeni organski ugljik” (takozvani DOC), bio je toliko visok da se više nije moglo smatrati da su bale “odradile” svoje pa je balama trebalo vratiti staru oznaku “20-03-01”. Tako one opet postaju predmet Božićnog ugovora, ne može ih se samo zbrinuti na odlagalište bez obrade.
Kako se moglo dogoditi da struka o istoj stvari 2017. godine utvrdi jedno, a 2019. nešto sasvim utvrdi drugo? To, prije svega, dovoljno govori o tome koliku razinu vjerodostojnosti imaju dokumenti koji se nazivaju stručnoma, otprilike jednaku kao i izjave politike kad se poziva na struku. One prve nalaze, temeljem kojih je otpad dobio oznaku “19-12-12”, radila je tvrtka Bioinstitut iz Čakovca. A nove nalaze radile su dvije tvrtke – opet je tu bio Bioinstitut, ali ovoga puta i Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” iz Zagreba.
– Ali uzorkovanje je radio samo “Štampar”! – tvrdi Robert Briški, u to vrijeme savjetnik direktora Čistoće: – Ljudi iz Bioinstituta nisu uzimali uzorke, premda su bili tamo. To sam vidio svojim očima, jer sam stajao pored njih. I, prema njihovim riječima, to uzorkovanje nije rađeno po pravilima struke.
Robert Briški / Foto: Goran Štimec
Briški smatra da je cijela ta sjednica Gradskog vijeća, na kojoj je “prekinuto” s Pataftom i Pripuzom, bila običan igrokaz.
– S obzirom da je otpad bio “19-ica”, trebalo ga je vratiti na “20-ku”. Onda oni kao raskidaju ugovor, Patafta se buni, oni to kao brane, Patafta traži novu analizu i onda Čehok i Bunić pristaju kao zato da mu dokažu da su u pravu. To je sve bio igrokaz s ciljem da se otpadu vrati ključni broj kojim se u igru vraćaju i svi pravni poslovi – uvjeren je Briški.
Nakon što je cijeli taj igrokaz završio, ostavku je na svoju funkciju u Gradskom vijeću dala Čehokova vijećnica dr. sc. Lovorka Gotal Dmitrović. Ona je neposredno, kao predstavnica struke, sudjelovala u ovome rješenju koje je tako neslavno propalo. Nikad nije željela javno govoriti o razlozima odlaska, no i to nešto govori.
(nastavit će se…)
SVI NASTAVCI:
1. Varaždinske bale: svi prolaze, samo Pripuz ostaje
2. Prije 30 godina kamione je prvi put zaustavila rampa. Tako je sve počelo
3. Čačićeva smjena Čehoka je na koncu stajala uskočkog progona
4. Piškornica je još 2006. obećala zakopati bale. A onda se sve zakompliciralo…
5. 12 je godina od Čehokova uhićenja. Odgovora na ključna pitanja i dalje nema
6. Habuš je četiri puta pokušao maknuti bale, ni jednom nije uspio
7. ‘Jednom me zaustavio Karamarko, dvaput Zmajlović, ali da će me Čehok…’
Serijal tekstova ‘Varaždinski otpad – 20 godina ekološke, političke i pravosudne krize’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
NEDAVNO OBJAVLJENO
