Zanimljiv izborni dernek danas u Koprivnici. Premijer Andrej Plenković svečano je pustio u pogon novu Belupovu tvornicu lijekova vrijednu pola milijarde kuna. Pritisnuo čovjek gumb i pokrenuo proizvodnju. Kako je to izgledalo u uglancanim i do savršenstva sterilnim pogonima, novinari nisu uspjeli doznati. Jer ih se tamo nije pripustilo. Čelni ljudi koprivničke kompanije obrazložili su to poslovnom tajnom i potrebom da se od konkurencije skrije čime će ih sve Belupo tući na tržištu.
Zato je u novu tvornicu nahrupila sva sila lokalnih i nacionalnih političara. Njima menadžeri Podravke i Belupa potpuno vjeruju. Oni sigurno neće otkriti marke i serijske brojeve strojeva za štancanje lijekova. Kome uopće vjerovati ako ne članu gradskog odbora križevačkog HDZ-a i čelniku podravske općinske podorganizacije autohtonih pravaša. Oni vam tajnu mogu držati do posljednjeg daha. Već zamišljamo kako gorile izraelske Teve u nekom vlažnom podrumu muče hadezeove lokalne odličnike. A ovi ne popuštaju.
– Ne znam, majke mi! Nisam zapamtio! Nemoj, molim te – kao da čujem nepokolebljive glasove naših mučenika.
A onda se ispostavilo da će nova tvornica biti u punom pogonu tek u – listopadu. Priznao to i šef Belupa. Nemaju sve dozvole za proizvodnju za tržište, ali do jeseni bi ih trebali dobiti. Plenki je tvornicu danas ipak otvorio. Razumljivo. Izborna je kampanja, a Koprivnica mu je toliko važna da će doći podržati svoje kandidate samo ako se u tom gradu događa nešto krupno. Da nije otvorenja tvornice Belupa, vraga bi se on danas fotkao s kandidatom za gradonačelnika Papcem i dožupanom Sobotom. Radije bi vadio mast mostovcima negdje oko Stona. Ili Pelješca. Do kojeg most samo što nije stigao.
A moja Koprivnica je – otkako je poznajem – uvijek bila pristojan i civiliziran grad. I ne mogu vjerovati da će se moralni glib s državne razine preseliti u granice njezina festunga
Na današnju svečanost bivši šef uprave Podravke Mrle Mršić i njegova također bivša menadžerska svita pozivnicu uopće nisu dobili. Što je u redu. Zašto da zovu čovjeka kojeg mediji proglašavaju novim premijerskim kandidatom SDP-a. Pokvarit će premijeru Plenkoviću ležeran izlet u Podravinu. Fućkaš to kaje tvornica izgrađena u Mrletovu mandatu. Pamti se samo tko će pritisnuti gumb. Makar strojevi proradili tek za četiri mjeseca.
A Mrle je – mogu vam to posvjedočiti gotovo iz prve ruke – silne bitke vodio s mirovinskim fondovima da se Belupove tvornice uopće izgrade. Mirovinci, većinski vlasnici Podravke, i dan-danas smatraju kako ova računica s Belupom teško može držati vodu. Ali, bila su takva politička vremena. Pritisnuli ih Mrle, Račanov ministar Crkvenac i tadašnji premijer Milanović, pa su na koncu morali popustiti. Tvornice su danas tu, u Koprivnici. Ali, Mrle svejedno nije dobio pozivnicu.
Sve mogu shvatiti. Da je izborna kampanja. Da su nove tvornice najveći mamac da Plenković dođe u Koprivnicu. Pa makar proizvodnja počela u listopadu. Ali, da na svečanost otvorenja nije pozvan čovjek za čijeg je mandata tvornica niknula od prve lopate do zadnjeg stroja – to mi je teško probavljivo. To je, naprosto, dio opće kulture. Civilizacijski minimum. Ono kad veliš – evo, ne dijelim ista stajališta s tim čovjekom, ali priznajem da je zaslužan za nekog vraga.
A moja Koprivnica je – otkako je poznajem – uvijek bila pristojan i civiliziran grad. I ne mogu vjerovati da će se moralni glib s državne razine preseliti u granice njezina festunga.
R. Mihaljević
NEDAVNO OBJAVLJENO
